Na samom početku neprijatelj je otvoreno ustao na Crkvu, želeći da, kroz njutu i krvavu borbu, koristeći kao oružje Judeje a potom neznabošce, fizički istrebi sve hrišćane.

Bili su tamo P arti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi, ali promjena u Duhu Svetome se nije dogodila nikome od njih već samo skupini Galilejaca kojima je značajka bila druženje s Isusom Kristom i povezanost s onima koji su njegovi.

Mudraci su otišli u Jeruzalem, glavni grad Judeje, gdje je bio Božji hram i tamo su doznali od svećenika, da se Mesija mora roditi u Betlehemu, prema proročanstvima.

Sefanijini govori usmjereni su prvenstveno protiv Judeje i Jeruzalema.

Govoreći o pohodu Nabukodonozorove vojske na Judeju, autor ostavlja dojam kao da je završilo vrijeme sužanjstva i da se povratak već dogodio, jer tamo se kaže: »Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posvećeni poslije obeščašćenja« (4, 3).

U pismu namjesnika Judeje rimskom Senatu opisan je kao visok i elegantan, duge kose koja pada u milosnim uvojcima iza ušiju dotičući mu ramena.

Kr. dovesti do rimskog osvajanja i gubitka samostalnosti Judeje.

Kombinirajući san i iluziju, Anotos će od Zagreba napraviti divovsku repliku Jeruzalema, a stanovnike Zagreba preobrazit će u stanovnike Judeje i pokojeg rimskog funkcionera.

Okružen dvanaestoricom najvjernijih učenika, svojim je nadahnutim propovijedima uskoro pokrenuo mase i narod ga je posvuda, od Galileje do Judeje slavio kao izbavitelja nazvaši ga Isusom od Nazareta.

I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da OZDRAVE OD SVOJIH BOLESTI.

U ono vrijeme ići od Galijeje do Judeje nije bilo baš lako.

Toliko je bila unosna svećenička dužnost da je hramski veliki svećenik tu čast svake godine kupovao od upravitelja Judeje.

I svi oni koji su se tada nalazili u Jeruzalemu: »Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krećani i Arapi« (Dj 2,9 - 11) čuli su apostole gdje na njihovim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.

Marija se penje u Gorje Judeje da služi bližnjemu, a Krist silazi s neba na zemlju da bude sluga svih ljudi.

@sjenka i svi ostali iz bratstva, ono što zamijeram veloj jožici je manipulativni pristup; da je počela svoj post sa tekstom da je ljudski rod od početka manipuliran onima koji su ih vodili, elitom na vlasti, koja uključuje i organiziranu religiju, pa to pošteno argumentirala primjerima iz prošlosti, počevši od svih civilizacija, pa do današnjih tzv. demokratskih institucija robotova tipkovnica bi ostala nijema. no kako stvari stoje vela jožica je prepisala tekst koji je sjenka krknula na svoj blog; čitajući taj složenac, bolje rečeno new age čobanac, odmah se da prepoznati da je i sjenka marljivo prepisivao knjige davida ickea, prvenstveno knjigu najveća tajna koju je izmiksala sa nekim drugim knjigama koje uključuju tantru, yogu, budizam te različite new age teorije o isusu homoseksualcu, isusu indijcu i slično raspirivane kako bi još više razvodnili originalna učenja. cijeli tekst je valjda htio ukazati na činjenicu kako je kršćanstvo sustavno zatiralo matrijarhat i razne panteistične religije, na uštrb patrijarhata i monoteizma, no taj posao bi zadao muke i daleko učenijim umovima od nas pukih (uspješnih i manje uspješnih) prepisivača koja čini većinu internetske blogosfere. autorica je pritom napravila pregršt faktografskih grešaka koje se daju jednostavno ispraviti kratkim klikanjem po wikipediji, toj svenarodnoj riznici znanja, pa onda recimo ne bi pisala da su massadu branili eseni koji su bili pacifistička iscjeliteljska sekta koja je prakticirala spolno uzdržavanje i kojoj je pripadao i ješua pomazanik, poznatiji kao isus krist, već daleko ratobornija sekta sikari, židovski pandan assasina, koji su bili frakcija zelota, koji se nikada nisu mirili sa rimskom okupacijom judeje. od mora zavjereničkih i new age teorija autorica je izabrala klasičnu, koja religiju smatra zavjerom tajnih društava, mješajući fikciju i povijest prema vlastitom nahodjenju. razumije se da je povijest čovječanstva odredjena činjenicom da postoje oni koji imaju znanje i oni koji ga nemaju; znanje je moć i u tome leži kvaka; autorica je nesvjesno (ili svjesno, pitanje motivacije) podlegla sirenskom zovu pamfleta koje su izašli iz kuhinja upravo onih koje ona napada, no to je druga priča. postoje daleko zanimljivije teze koje je autorica propustila navesti koje se tiču nastanku i povijesti kršćanstva, no to zahtijeva daleko intenzivniji napor u prostoru izmedju ušiju, od pukog prepisivanja propalog britanskog nogometaša davida ickea.

Amerikanac Benjamin Friedman, koji je sa židovstva prešao na kršćanstvo i katoličku vjeru, dokazao je da su aškenazi-židovi (njemački židovi) podrijetlom Hazari odnosno jedna narodna skupina koja je u prvom stoljeću nakon Krista za vrijeme seobe naroda došla iz Azije i zauzela velike dijelove istočne Europe od Sjevernog do Crnog mora, i u 8. stoljeću prihvatila židovsku vjeru, te da ne postoji izravna etnička poveznica njih s antičkim Judejcima, osim u jednome, a to je činjenica kako i sami suvremeni židovski izvori navode, da se moderno rabinstvo temelji na farizejstvu iz drevne Judeje i da je ono kroz stoljeća nošeno u Talmudu koji je došao iz Babilona za vrijeme sužanjstva Judejaca.

- No-no djeco moja, ne smijemo gubiti ni časa, hudo je doba, o glavi nam se radi, najtajnije odaslati deva-express u bliže dijelove Judeje, okupiti svo trenutno raspoloživo svećenstvo u što većem broju, već noćas sazvati mudro vijeće

Prvi put ga je pomazao Samuel (16, 1 - 13), drugi put su ga pomazali »ljudi iz Judeje za kralja nad domom Judinim« (2 Sam 2, 4), a treći put »dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom« (2 Sam 5, 3).

Strastvena i talentirana Tea ropkinja je iz Judeje.

Ovo njegovo objašnjenje pokazuje daje evanđelist pisao za kršća ne koji nisu poznavali aramejski jezik, a to znači za one koji su živjeli izvan Galileje i Judeje.

Pracrkva je naviještajući pobjedu Uskrsloga osnivala svoje zajednice od Jeruzalema preko Judeje, Galileje i Samarije (Dj 9, 31), a doskora i u Feniciji, Cipru i Antiohiji (11, 19).

Pretpostavlja se da se to dogodilo za vrijeme sukoba između Samarije i Judeje, koji su nam poznati i iz pisanih izvora.

Vjerojatno zbog takvog stava plemena Benjamin, babilonci ne razaraju njihove gradove, pa će Mispe postati upravnim središtem Judeje u Babilonskom carstvu, a ondje se skuplja i ostala elita, pa se vjeruje da je tu nastala i deuteronomistička biblijska tradicija, koja je uredila dobar dio današnjeg Starog zavjeta.

Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poručuje da ne idete u Egipat.

I iz Judeje, 8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Kada je Poncije Pilat, upravitelj rimske prefekture Judeje, u sudskom procesu upitao Isusa:« Što je istina? »(Iv 18,38), vjerojatno je očekivao neki jasan i jednostavan odgovor.

Proroci Judeje i Izraela, Ilija, Jeremija, Isaija i Ezekiel, bili su skromni ljudi, kakvi su takoðer bili apostoli Isusa Krista. 6. Petar, glavni od svih apostola, obicavao je dijeliti utrzak od svoga ribarenja na sedam dijelova i kada bi, potrošivši po jedan dio za svakodnevnu upotrebu, došao do sedmoga dijela, znao je da je Subotnji Dan.

Prokurator Judeje optuženom neočekivano postavlja pitanje: Odakle si ti? Iako mu eventualni odgovor neće donijeti neku pomoć, on kao da našavši se u neugodnoj situaciji između razjarene svjetine predvođene vjerskim vođama, neobične poruke, te svoje žene koja mu panično sugerira da se okani tog pravednika želi razotkriti tajnu ovoga neobi čnog, nevino optužena čovjeka.

Dakle, čak ni on, Pilat okorjeli vojnik, četvrti prokurator Judeje, u ovim dramatičnim trenutcima koji se odvijaju na ulicama Jeruzalema ne može pred Isusom ostati indiferentan.

Jedna od tri različite priče/djela romana je ona o grčevima i dvojbama prokuratora Judeje Poncija Pilata u doba kada treba osgurati sve za mučenje i vješanje osuđenih zlikovaca i nekog od onih koji rade ideološko-revolucionarne smutnje, a kojeg od više kandidata bira lokalna potčinjena uprava/samouprava, sve po prečvrstom pravu i zamornoj proceduri.