Newageovsko-kršćansku javnost zaintrigirala je vijest o otkriću rukopisa iz 3 - 4. st. pod nazivom Judino evanđelje koje pruža drugačije viđenje novozavjetnih događaja.

Kan. 6. Tko kaže da nije u čovjekovoj vlasti hodati vlastitim zlim putem, nego da zla djela isto kao i dobra čini Bog, ne samo dopuštajući ih, nego uistinu i stvarno tako da su ona prava njegova djela, kako Judino izdajstvo tako i Pavlov poziv, neka bude kažnjen anatemom.

Predivne panjevčice, bukovače, judino uho, lisičarke, buzdovan, zvijezdača i jedna neka entoloma ako se ne varam.

Sv. Rafael mi ga je naznačio kao Judino stablo, koje simbolizira izdaju i smrt, točnu opreku stablu života o kojemu govori knjiga Otkrivenja (Otkr.22, 2).

To me podsjeća na Judino svojevremeno ljubljenje Krista.

Judino je srce bilo obavijeno tamom i zato je onako bahato i pomalo bezobrazno upitao Isusa o pomasti.

Ukratko, »Judino evanđelje« fiktivna je priča o Judi Iškariotskome iz 4. ili 5. stoljeća od 31 stranice na koptskom jeziku, što su je sastavili pripadnici ranokršćanske sljedbe - kainiti.

Tako je ' Judino evanđelje ' htjelo vratiti Judi njegovu pravu ulogu, koju je on po njima imao u povijesti spasenja«.

Crkva »Judino evanđelje« nije prihvatila u svoj kanon, to jest u popis svetih i nadahnutih knjiga, budući da se i u njemu iskrivljava Isusov evanđeoski nauk.

Luka u svome evanđelju pokušava na svoj način protumačiti Judino djelo kao svjesnu, proračunatu »predaju« Isusa.

U »Djelima apostolskim« on ne spominje Judinu smrt kao samoubojstvo nego kao nesretni slučaj, očigledno kao kaznu za čin izdaje (Dj 1, 18), a u borbu vlasti Svjetla i vlasti Tmina Juda je upleten kao Sotonino sredstvo: »Luka tumači Judino djelo kao djelo Sotone, kojemu je svaki vjernik izložen.

I neke drvenaste vrste iz sjevernih krajeva vrlo dobro uspijevaju u ovom području kao primjerice platana, paulovnija, Judino drvo i dr. Iako se u mediteranskim vrtovima uzgaja cijeli niz listopadnog drveća, u njima ipak prevladava zimzeleno drveće i grmovi.

Marino, probao sam već svakakve gljive, pa tako i judino uho na salatu.

Po izgledu pojedinih biljaka (hrast, planika, Judino drvo i sl.) reklo bi se da je stariji od parka Angiolina, no vjerojatno je tome razlog što je prilikom podizanja sačuvano više izvornih - postojećih biljaka.

U prilog ovome mogu navesti neprijepornu činjenicu da oni koji ne sudjeluju na nedjeljnim susretima kršćanske zajednice lakše nasjedaju različitim manipulacijama tipa Da Vinciev kod, Judino evanđelje, Biblija iz Ankare i sl., lakše prihvaćaju suvremenu kulturu smrti s njezinom logikom prema kojoj većina može odrediti moralne norme i odlučiti što je dobro, lakše prihvaćaju poluistine kojima se manipulira da bi se diskreditiralo Crkvu i njezino poslanje.

JUDINO UHO AURICULARIA AURICULA JUDAE - Gljiva gotovo nepoznata u našim krajevima a na Dalekom Istoku je specijalitet.

U uvodu spomenute tri knjige, te mnoge druge, poput Isusovi papiri, Da Vincijev kod, Judino evanđelje i slično, nisu ozbiljnija opasnost kršćanstvu kao takvom jer Crkva se je sučeljavala u povijesti i s mnogo jačim protivnicima, ali stvaraju pomutnju i nemir kod slabije upućenih vjernika, a posebice kod osoba koje su na putu da postanu vjernici i koje važu sve argumente za i protiv.

Od 733. do 622. godine i Judino kraljevstvo ima status vazala asirske velesile kojoj mora plaćati danak.

Ova, po zahtjevnosti vrlo skromna, ukrasna drvenasta vrsta izvrsno je prilagođena našem klimatskom podneblju a osim u vrtove, moguće je saditi ju i u posude kojima možemo ukrasiti terase i druge vanjske površine, a zanimljivo je što inače, osim u svrhu uklanjanja oštećenih i neželjenih grana, koje se obavlja u trenutku kad prestane opasnost od niskih temperatura, ne treba orezivanje, Judino drvo može se uzgajati i kao bonsai jer, načelno, dobro podnosi rez.

Uho - naravno, jer nalikuje na našu ušnu školjku (ovakvu sličnost kao kod ovog dolje primjerka još nisam vidio), a judino po onom Judi koji je izdao Isusa i objesio se na drvo bazge na kojem najčešće rastu judina uha.

Za postojanje Judinog evanđelja znalo se još negdje od 180. n. e, kad ga je Irenej, biskup Lugduna (Lyona) osudio u tekstu Pobijanje svih hereza; u obliku koji je nama poznat od početka ovog travnja, Judino evanđelje opisuje razgovore Isusa s Judom u Jeruzalemu, u tjednu prije Pesaha, kad Isus iznosi Judi tajne koje nitko drugi nikad nije doznao.

Preporuča se osobito sadnja listopadnih vrsta kao što su divlji ili pitomi kesten, koprivići (Celtis australis) i judino drvo za formiranje novih drvoreda uz prometnice, kako bi se naglasio prijelazni biogeografski položaj grada Cresa i ulice ljeti dobile potreban hlad.

Juda se jedini svojim dosađivanjem nametnuo Isusu, a ovaj ga prihvatio, znajući da će odigrati ulogu izdajnika, ali je Isus svejedno tu svoju spoznaju zanemario i dvostruko više molio za Judino obraćenje, ali se on nije dao.

Kasnije je nizom egzaktnih testiranja utvrđeno isto djelovanje i kod Ganoderma lucidum, Coriolus versicolor i na Dalekom Istoku omiljene jestive gljive Judino uho (Auricularia auricula).

Poznat nam je nastavak priče o Josipu i njegovoj braći: vraćaju se u Kanaansku zemlju, drugo putovanje u Egipat s Benjaminom, novi susret s Josipom, posljednja kušnja koju Josip postavlja braći, Judino posredovanje u korist Benjamina, itd.

uz put @barba, pojavilo se i Judino evanđelje, koje nije po volji Crkvi.

Odavno znamo da je postojalo »Judino evanđelje«, o kojemu se ovih dana mnogo piše i o kojemu »National Geographic Society« prikazuje film.

Zatim je Bog izdvojio Judino pleme za svoj mesijanski cilj i isključio jedanaest dvanaestina Izraelovih plemena.

U prilog toj teoriji govori i činjenica da dva lava na čelu imaju jednakostranični trokut koji simboliziraju dva izabrana plemena, Judino i Levijevo.

Na Judino mjesto izabran je Matija, a apostol Pavao usuđuje se zvati apostolom jer je i on susreo živoga Isusa koji ga je uputio u njegovo poslanje širenja evanđelja.