U njemu se u ime hodočasnika Spomen-pohoda na Jazovku i sve ' jazovke ' diljem Domovine i tuđine - ponovno pita - zašto politička predvodništva Hrvatske " zdušno i pokorno " provode sve naloge Europe, ali nikako ne pokreću niti jedan istražno-sudbeni postupak o jugokomunističkim zločinstvima premda takve postupke zahtjevaju rezolucije Vijeća Europe te Deklaracija Hrvatskog sabora.

Zarobljen je od strane Britanaca 18. svibnja 1945., a nakon što je saznao da će biti izručen jugokomunističkim partizanima, pokušao je izvršiti samoubojstvo rezanjem krvnih žila na ruci.

Imaju i dosta toga zajedničkoga mržnju prema Hrvatima, laž, krivotvorenje istine i napade na sve one koji obznanjuju istinu o jugokomunističkim zločinima.

Ali, nikako ne pokreću niti jedan jedini iztražno-sudbeni postupak o jugokomunističkim zločinstvima do 1945. i do 90., premda takve postupke zahtievaju iznimno dobre Odluke ili Rezolucije Europskoga vieća (1096 od 27. VI.1996. i 1481 od 25. I. 2006.) te Izjava ili Deklaracija Hrvatskoga sabora (od 30. VI.2006.).

U Jajcu, 1943. godine, na jugokomunističkom sastanku, tu su Moša Pijade, M. Djilas i A. Ranković, crtali i prekrajali su Hrvatsku, po njihovim jugokomunističkim prohtjevima, nacrtavši i nekakvu ' ' republiku ' ', Bosnu i Hercegovinu, oduzevši od Hrvatske Boku Kotorsku i Srijem.

Naprotiv, strukture u Republici Hrvatskoj, koje su preplavljene bivšim jugokomunističkim kadrovima, i doušnicima komunističke tajne policije, korumpirani kakvi jesu, ne prezaju od otvorenog bojkota u procesuiranju komunističkih ratnih zločinaca s prostora nekadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, i medijskog zataškavanja zločina boljševičkog titoističkog režima od 1945. do 1990. godine.

Hrvatski narod je bio u većem iskušenju i nije podlegao velikosrpskim, jugokomunističkim tiranima pa NE ĆE NI OVOGA PUTA, a TEBOI SE ZLIKOVČE ODBROJAVAJU ZADNJI DANI jer će hrvatski narod, hrvatski radnici koje vaša zločinačka stranka PONIŽAVA, hrvatski sveučilištarci,, opljačkani i poniženi hrvatski seljaci i Crkva u Hrvata USTATI u borbi za svoja prava i za ČASNU SLOBODU, hrvatske katoličke duhovne vrijednosti po cijenu i SMRTI jer NAVIK ŽIVI KI ZGINE POŠTENO, zlikovče i velikosrbine koji si dobio sramotni zadatak da uništiš hrvatski narod.

Mi do dana današnjega možemo čitati u srpskim knjigama i tiskovinama, ali i u jugokomunističkim glasilima u Hrvatskoj, kako su za vrijeme NDH, tj.

Ali, nikako ne pokreću niti jedan jedini istražno-sudbeni postupak o jugokomunističkim zločinstvima do 1945. i do 90., premda takve postupke zahtijevaju iznimno dobre Odluke ili Rezolucije Europskoga vijeća (1096 od 27. VI.1996. i 1481 od 25. I. 2006.) te Izjava ili Deklaracija Hrvatskoga sabora (od 30. VI.2006.)?

Pa zaboraviti je nemoguće, no bez obzira na sve što se samnom dogodilo i događalo u tim olovnim jugokomunističkim vremenima.

U nastavku albuma počinje otvaranje stadionskog koncerta pjesmom ' Dobro došli ', ali uz neočekivani sample Franje Tuđmana u kojem pokojni predsjednik Hrvatske govori kako neće dopustiti jugokomunističkim ostacima da unište Hrvatsku.

Jedino je točno to da se posjet Poglavara Katoličke crkve u jugokomunističkim vremenima nije mogao ni zamisliti zahvaljujući mnogobrojnim komunjarama tipa Josip Jović.

Uzbuna, koju je u nekih čitatelja izazvalo moje čitateljsko otkriće glavnoga juridičkoga zločinca u svezi s jugokomunističkim procesom Bl. Alojziju Stepincu g. 1946., ulijeva nam nade u to da strukture komunističke Udbo-Partije ogrjezle u zločinu nisu uspjele uništiti sve dokaze i tragove o zločinu, niti zabetonirati pojedinačnu svijest i savjest još živih ideokrata i egzekutora u sustavu njihove konstrukcije bolje budućnosti radnih ljudi i građana.

Vi vršite sustavnu cenzuru protiv Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, i cenzuru povijesne istine o jugokomunističkim zločinima, i pri tome, ne samo da nemoralno prešućujete povijesnu istinu u svojim medijima, nego sustavno emitirate povijesne laži i iskrivljene i manipulirane podatke o povijesti Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, i o poslijeratnoj povijesti u bivšoj totalitarnoj Jugoslaviji.

Bugarska povjesničarka i spisateljica objavila je knjigu o nedavnoj bugarskoj i hrvatskoj prošlosti, o prijateljstvu dva naroda i jugokomunističkim, partizanskim zlima, zlostima i pakostima u ratu i poraću.

To su razlozi što ni danas, u samostalnoj Hrvatskoj, Hrvati ne vladaju kao što se misli, jer su Hrvati katolici svoj glas poklonili jugokomunističkim ideolozima.

Dok Slovenija više ne dozvoljava slavljenje Titovog imena, u Hrvatskoj se ovaj zločin ac još uvijek slavi zahvaljujući jugokomunističkim udbaškim vlastodršcima...

Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima... Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima... Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija. "

Uz jednu vrlo bitnu razliku, a to je što ove pjesme izazivaju osjećaj straha, mržnje, nasilja i krvavih očiju svih njegovih sljedbenika koji jedva čekaju da iskale svoj bijes zbog mizernog života na jugokomunističkim ostacima koji su očito krivi za sve zlo koje je snašlo Hrvatsku danas.

Poglavar Katoličke crkve, čiji se posjet u jugokomunističkim vremenima nije mogao ni zamisliti, a kojega danas doživljavamo gotovo kao sugrađanina, nije bio ravnodušan.

Kasnije ju je rušio, iako se danas pričinja ordinarnim jugokomunističkim Hrvatom, a ne nekim fanatičnim suverenistom.

Znademo, takvi pak ne prihvaćaju pozive prave Europe, Europe slobodnih i nezavisnih naroda i država, pa i nadalje ne pokreću niti jedan jedini iztražni postupak o jugokomunističkim zločinstvima do 1945. te od 1945. do 1990., premda to od početka ove godine Odluka ili Rezolucija Europskoga vieća izričito zahtieva od hrvatskih vlasti

U Misnom slavlju na Blajburgu ove godine, biskup S. Štambuk u njegovoj propovjedi, upozorio je na Križni put, gdje su u jugokomunističkim kolonama smrti, bez vode i jela, iscrpnjeni Hrvati i Hrvatice umirali i za taj put biskup reče: " Hrvatska.

Kao osnovni cilj svoga rada Radica ističe utvrđivanje što je moguće cjelovitijega popisa imena svih osoba koje su u razdoblju rata i poraća, izvan izravnih sukoba suprotstavljenih strana, izgubile život, a čija imena u jugokomunističkim prikazima i popisima redovito nisu navođena, ili su navođena uz netočne i neistinite podatke.

No, njegovo posredovanje je palo na neplodno tlo, pa je Mandićev utjecaj dao više rezultata u godini poraza NDH, kada je uspio spasiti nekoliko stotina hrvatskih bjegunaca pred jugokomunističkim terorom, a navlastito organizirati socijalnu skrb za više desetaka tisuća izbjeglica.

Stoga tražimo da se istina o jugokomunističkim zločinstvima napokon rasvijetli pomno i podrobno, jednako kao što se još i sada po Republici Hrvatskoj neumorno traga za dokazima o zločinstvima ustaških vlasti

U nacionalno-preporodnomu demokratskomu pokretu hrvatskoga naroda, poznatom kao Hrvatsko proljeće (1967. - 1971.), zapaženi su kulturni prinos dali trojica hrvatskih intelektualaca rodom iz grudske općine, književnici Ivan Alilović, Anđelko Mijatović i Mile Pešorda, od kojih su prva dvojica bili i u jugokomunističkim tamnicama, a sva su trojica završili na tzv. udbopartijskim crnim listama namijenjenim " hrvatskim nacionalistima ".

Republika Hrvatska obvezana je svojim ustavnim i zakonskim odredbama, kao i europskim odnosno međunarodnim normama o pravu i zaštiti žrtava i na neodgodivo djelatno zauzimanje za pravo na povratak i nezakonito im otetu imovinu za desetke tisuća Hrvata prognanih s područja susjednih i okolnih država, kako onih iz vremena II. svjetskog rata i poraća, tako i onih iz vremena Domovinskog rata; zakonska zabrana veličanja i javnog isticanja simbola totalitarnog sustava komunizma te pokušavanja pretvorbe komunističkog sustava koji je normama europske i šire međunarodne zajednice naroda jednodušno označen zločinačkim bez iznimke u navodni antifašizam, jer je komunizam za svoje vladavine u Hrvatskoj izravno zatirao i stvarno poništio sve odlike odnosno vrjednote antifašizma, o čemu primjerice zorno svjedoče i počinjeni najteži zločini protiv čovječnosti nad dokazanim i od fašističkih talijanskih vlasti proganjanim dubrovačkim antifašistima nakon partizanskog zauzimanja Dubrovnika u jesen 1944., čime su komunističke vlasti iskazale svoju pravu ideološki totalitarnu ili protuhrvatsku zločinačku narav prispodobivu fašizmu ili nacizmu, ali nikako antifašizmu; jasno određenje tijela državne vlasti Republike Hrvatske o komunističkim tzv. revolucionarnim ili sudovima nacionalne časti, kao i potonjim jugokomunističkim sudovima kao ideološkim i političkim sudištima pa za poništenje njihovih presuda i rehabilitaciju njihovih žrtava, uz stvaranje uvjeta za provedbu mogućih obnova postupaka, razumijevajući da je osnovna svrha postojanja tih sudova bila postignuće ideološke represije u kojoj su u Hrvatskoj ostvarili punu narav okupacijskih sudova, a da pritom zbog izostanka svake nezavisnosti, provedbe ispitnog postupka, čak i zabrane prava na obranu i pravni lijek pa sve do osnovne pravne neukosti tog revolucionarnog pravosudnog osoblja, nisu ostvarivali ni jedno od bitnih pravnih obilježja pravosudnih tijela; zasluženi dostojni društveni ugled hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i dolično državno spomen-obilježavanje svih mjesta koji su zbog počinjenih stravičnih mnoštvenih zločina srpskog napadača postali simboli stradanja hrvatskog naroda poput Borova Sela, Ćelija, Voćina, Škabrnje, Nadina, Dalja, Saborskog, Široke Kule, Gvozdanskog i inih mjesta u Republici Hrvatskoj, ali i susjednim joj državama, kao i za pronalazak pa kažnjavanje ratnih zločinaca, umjesto suprotno europskim odnosno međunarodnim normama, njihovog dosadašnjeg nedoličnog zanemarivanja ili čak i pokušaja umanjivanja i prikrivanja.

Dodao je da " kao što su u jugokomunističkim vremenima stigmatizirali i uhićivali one koji su posjećivali grobnice hrvatskih velikana: Starčevića, Radića i Stepinca, tako su i sada, samo na drugačiji i ignorantski način, nastavili svoj odnos prema velikanima hrvatske povijesti ".

ako perković ode u rešt a sigurno će otići, to je podrška njemačke da hrvatska ne dopusti jugokomunističkim ostatcima koji su se povezivali i sa crnim vragom protiv hrvatske samostalnosti, ne samo sa crnim već i žutim i zelenim vragovima. ne samo da su se povezivali nego su i im se i nudili. ne samo da su se nudili nego su se i prodavali za JUDINE ŠKUDE.