Republika Hrvatska obvezana je svojim ustavnim i zakonskim odredbama, kao i europskim odnosno međunarodnim normama o pravu i zaštiti žrtava i na neodgodivo djelatno zauzimanje za pravo na povratak i nezakonito im otetu imovinu za desetke tisuća Hrvata prognanih s područja susjednih i okolnih država, kako onih iz vremena II. svjetskog rata i poraća, tako i onih iz vremena Domovinskog rata; zakonska zabrana veličanja i javnog isticanja simbola totalitarnog sustava komunizma te pokušavanja pretvorbe komunističkog sustava koji je normama europske i šire međunarodne zajednice naroda jednodušno označen zločinačkim bez iznimke u navodni antifašizam, jer je komunizam za svoje vladavine u Hrvatskoj izravno zatirao i stvarno poništio sve odlike odnosno vrjednote antifašizma, o čemu primjerice zorno svjedoče i počinjeni najteži zločini protiv čovječnosti nad dokazanim i od fašističkih talijanskih vlasti proganjanim dubrovačkim antifašistima nakon partizanskog zauzimanja Dubrovnika u jesen 1944., čime su komunističke vlasti iskazale svoju pravu ideološki totalitarnu ili protuhrvatsku zločinačku narav prispodobivu fašizmu ili nacizmu, ali nikako antifašizmu; jasno određenje tijela državne vlasti Republike Hrvatske o komunističkim tzv. revolucionarnim ili sudovima nacionalne časti, kao i potonjim jugokomunističkim sudovima kao ideološkim i političkim sudištima pa za poništenje njihovih presuda i rehabilitaciju njihovih žrtava, uz stvaranje uvjeta za provedbu mogućih obnova postupaka, razumijevajući da je osnovna svrha postojanja tih sudova bila postignuće ideološke represije u kojoj su u Hrvatskoj ostvarili punu narav okupacijskih sudova, a da pritom zbog izostanka svake nezavisnosti, provedbe ispitnog postupka, čak i zabrane prava na obranu i pravni lijek pa sve do osnovne pravne neukosti tog revolucionarnog pravosudnog osoblja, nisu ostvarivali ni jedno od bitnih pravnih obilježja pravosudnih tijela; zasluženi dostojni društveni ugled hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i dolično državno spomen-obilježavanje svih mjesta koji su zbog počinjenih stravičnih mnoštvenih zločina srpskog napadača postali simboli stradanja hrvatskog naroda poput Borova Sela, Ćelija, Voćina, Škabrnje, Nadina, Dalja, Saborskog, Široke Kule, Gvozdanskog i inih mjesta u Republici Hrvatskoj, ali i susjednim joj državama, kao i za pronalazak pa kažnjavanje ratnih zločinaca, umjesto suprotno europskim odnosno međunarodnim normama, njihovog dosadašnjeg nedoličnog zanemarivanja ili čak i pokušaja umanjivanja i prikrivanja.