Pritom je, dakako, bio izgledan i tragični ishod Dobra (kao u Hamletu) u klimaksu junakova sukoba sa Zlom.

Putovanje i inicijacija, središnji dio junakova putovanja pa tako i ove knjige dug je i slojevit proces tijekom kojega se osoba (junak) susreće s potisnutim emocijama i raznim dijelovima svoje sjene/nesvjesnog, upoznavajući ih i transformirajući na željeni način kako bi mogla postići cilj svoga putovanja.

Uza svu se, naime, zastupljenost junakova unutrašnjega monologa, njegovih razgovora sa samim sobo m, njegovih grozničavih muka zbog neutažene žudnje »koju je s godinama naučio kontrolirati«, ostvaruje psihologija tek u naznakama, površno dodirujući ili tek započinjući analizu misli ili složenijih osjećaja koji nastanjuju i čine doživljaj izopačene spol n osti.

Znatno uspjeliju ekranizaciju Novakove proze Babaja je ostvario u Izgubljenom zavičaju (prikazuje se 12. ožujka na HTV 1), tako da je sačuvao tri epizode iz junakova djetinjstva (šišanje ovaca, noćni ribolov, branje grožđa) i povezao ih sa suvremenošću njegovog povratka na otok, a lik strica zamijenio je dječakovim ocem.

GRADSKO POGLAVARSTVO SINJA O PRODAJI " JUNAKOVA " IGRALIŠTA

Mada nudi određenu količinu stereotipnih (ili citatnih?) redateljskih rješenja (dolazak kriminalca prikazan je poznatim snimkom u kojem u kadar prvo ulaze njegove ulaštene cipele) i likova koji nisu više od klišejiziranih tipova (bedasti policajac, pijani poštar, junakova djevojka, opasni kriminalac), Sedamdeset i dva dana odlikuje se neospornim vrlinama kao što su školski dobro izgrađen scenarij, sigurna redateljska izvedba i pažljivo razvijena zastrašujuća osobnost glave obitelji, mrzovoljnog ćopavog starca Mane.

Grandioznost i prenaglašenost (pa čak i pompoznost) emocionalnih stanja glavnog lika predočena su isključivo njegovim osobnim iskazima i nemaju utemeljenje u fabuli nego izviru iz junakova samoljublja i njegove bolesne usredotočenosti na sebe sama i svoj vlastiti hedonistički užitak (seksualni, gastronomski i svaki drugi), pa se cijeli roman nakon početne zanimljivosti i zabavnosti ispostavlja pukom literarnom konstrukcijom čija radnja ide svome predvidljivom kraju vođena autopilotom, a likovi i unatoč svim svojim tjelesnim sokovima kojima natapaju stranice ostaju plošni, papirnati i bez osobnosti. (Napisao: Božidar Alajbegović, svibnja 2003.)

Pa bi ševac u tom slučaju označavao i junakova pijevca i junakovu (dominantnu) partnericu.

I taj je roman ispripovijedan ugl. iz junakova očišta (npr. opis bitke kod Waterlooa), te zasnovan na temeljnoj antinomiji unutar junaka (postiže javni uspjeh a osobni poraz).

U mitovima o junakovoj pustolovini (o kojima sam govorio u prethodnom serijalu ' ' JUNAKOVA PUSTOLOVINA ' ') junak je taj koji je u potrazi za Ocem, kao što Tezeju majka govori: ' ' Idi i nađi svoga oca ' '.

Premda se razlog tome vjerovatno nalazi u suženoj perspektivi junakova subjektivnog, dječjeg motrišta, lik Karlova oca ostaje potpuno nedorečen i sasvim neuvjerljiv jer je motiv njegove svađe s bratom neelaboriran, a psihologizacija gotovo posve izostala te svedena na karikaturalnost nervno rastrojene i u svoj unutrašnji svijet potpuno učahurene osobe, čiji se čitav život sveo na jedan odsječeni palac.

Zmijini prijatelji rekli su nam kako je Zagrebačka banka, nakon junakova ranjavanja, prebila njegov dug za kredit od jedanaest tisuća kuna.

Određenu fabularnu oskudicu Iskušenja nametnula je proturječna, nesigurna i zbrkana junakova narav, koja ga goni da čini ono što zna da ne bi smio, da govori ono što ne bi morao i da srlja u propast koju kao da više ne može ili ne umije izbjeći.

Redatelj vješto vodi priče i prilično ih pedantno slaže pazeći na red analeptičkih segmenata i njihovu zaokruženost jer na svaku optada jedna od etapa junakova neobična putovanja.

U prvim minutama Nispel prikazuje i kovanje mača kojeg Conan mora razumjeti prije rukovanja njime, shvatiti da jedino njemu može vjerovati (... ni čovjeku, ni ženi, ni zvijeri...), međutim Corin ne spominje junakova Boga kojeg u mraku kaosa prevariše ljudi i oteše mu tajnu čelika.

No iza zafrkancije na temu životinjskog luksuza jasno se ocrtava užas ljudskog bezdomništva, jer Junakova ekipa cijelog života nije imala ništa osim ulice.

Naprotiv, kako napreduje junakova adaptacija na Zagreb, na novi posao i na nove ljude, sve nam je simpatičniji taj momak, sve pametniji, suosjećajan je prema ljudima i pogotovo kolegicama na poslu, obuzima nas osjećaj da bismo tako rado svratili u knjižaru u kojoj radi i pozvali ga na pivo.

Roman s postmodernističkim kompozicijskim rješenjima i nezaboravnim likom starog Židova koji u njujorškom stančiću odmotava vlastitu povijest, izgrađen je kroz dinamičnu smjenu sjetnih i komičnih epizoda iz junakova djetinjstva, te komedijom (ili tragedijom?) zabune, koja je oduzela smisao njegovoj jedinoj ljubavi i njegovu jedinom istinskom pothvatu romanu što ga je napisao u mladosti pa izgubio u ratu, da bi ga pod svojim imenom objavio neki njegov prijatelj iz djetinjstva.

Junakov (tumači ga korektni, no reklo bi se nedovoljno inspirirani Luka Dragić iz Kraljice noći) ljubavni odnos s voljenom djevojkom (gracilna, ljepuškasta i decentna Dora Fišter svedena nažalost tek na dramaturški i vizualno funkcionalni znak) ima nevjerojatno flahovski tretman (zašto se Hana nakon toliko godina napokon zagledala u Sinišu, premda ju je u naručju držao drugi, atraktivniji mladić, to se autori nisu ni potrudili objasniti), ali se zato bezrazložno mnogo vremena troši na odnos junaka i njegova najboljeg prijatelja, koji istina korektno funkcionira u razdoblju djetinjstva, no u tinejdžerskom dijelu filma, zahvaljujući i promašenu nastupu Bojana Navojca u ulozi odraslog junakova prijatelja, taj je odnos sveden na bezličan kliše.

S druge strane, snažno profiliran lik junakova ujaka (vrlo dobri Goran Navojec) negdje u drugom dijelu filma posve se zaboravlja, jednako kao i lik junakove sestre, a i Hanin otac kinooperater (simbolična minutaža Bogdana Diklića) zaslužio je veći prostor, no kao što je cijela narativna linija posvećena ljubavnoj priči slabo odrađena, tako ni njegov lik nije mogao imati bolji tretman.

Uzduž središnje osi Perzejeva tijela, kao da bismo je željeli podvojiti, su uspravno postavljeni Amor u zraku, Pegazov prednji dio, junakova ruka i Meduzina glava s licem okrenutim tlu; dakle različita pokretala junačkog čina.

Tako je pizzeria« Tuga i Buga »u susjedstvu junakova iznajmljenog stana prizvala sjećanje na školsku simpatiju Bugu, i na komični eksces sa sata vjeronauka, a ova epizoda, smještena na pravo mjesto, pravovremeno će čitatelju razbiti dojam o glavnome junaku kao nekakvome freaku, knjiškome moljcu.

Gdje im je bio moral kad su sa Matom Jujnovićem iza leđa SDP-a dogovarali uvjete oko preuzimanja« Autoprijevoza »Sinj, odnosno izgradnje Junakova stadiona, čime su oštetili državu i grad za milijunske iznose.

U prvom dijelu filma jedan je od provodnih motiva junakova implicitna potraga za zamjenskim ocem (odnos otac sin ili, općenitije otac dijete javlja se, s različitim implikacijama, kao važan motiv u nekoliko Kubrickovih filmova), u drugom dominira Barryjeva ljubav za vlastitog sina i sukob, naposljetku koban, s posinkom kojeg je želio lišiti primogeniturnih prava na obilan imutak njegova pokojnog oca, »u čije je cipele Barry ušao« oženivši se udovicom toga pokojnog bogataša.

U Wise Little Henu se pojavila i Daisy Duck, junakova družica kojoj je u tom crtiću udvarao, što se također nije svidjelo Skandinavcima.

Još otkako sam u iranskom filmu I kornjače lete svjedočio perverznom spektaklu junakova skakutanja po minskom polju muči me eksploatacija djece u filmovima koji ih portretiraju kao ratnike, radnike, kolateralne žrtve amputiranih udova i izbjeglice.

Jedan je završni komentar, u prizoru koji priziva završnicu Bartona Finka braće Coen, koji sugerira da se revolucije rađaju iz sartreovske tjeskobe prouzročene spoznajom slobode izbora (a u ovom slučaju i iz dosade), drugi je junakova motivacija za neprijateljski stav protiv robota: detektiv ih ne voli jer je jednom, vodeći se suhom logikom, robot iz smrtne opasnosti spasio njega, koji je imao veće šanse za preživljavanje, a ne djevojčicu iz susjednog automobila.

U smislu emocionalne autentičnosti, valja izdvojiti i prizore u kojima se junakova baka (funkcionalna Semka Sokolović-Bertok), koja je vječno (ali ne agresivno) snahi prigovarala na hrani, želi s istom snahom (funkcionalna, ali odveć suzdržana Mirjana Rogina), svjesna da joj je smrt blizu, oprostiti posve pomirena.

Okružuju ga iskusni vojnici, svećenici, liječnici, tehničari i znanstvenici, ali sav taj know-how nije dovoljan za pobjedu: najteža je junakova osobna kušnja, njegova osobna borba, kušnja i pročišćenje, i pobjedu je u ime cijele zajednice najviše izborio on, najnevještiji od svih.

Warner Bros. smatra neke dijelove knjige previše mračnima za dječji ukus pa bi iz filma vrlo lako mogli nedostajati prizori poput onoga kada junakova pomoćnika masakrira pleme lovaca na ljudske glave.