Nas dve smo jednostavno sudjene jedna drugoj, ona po ravnom, nizbrdo i kamenitom terenu ide tako brzo da je nemogu pratit ali joj losije ide uspon, zato smo uvijek tu negdje. od KT3 smo bile vec podosta sumnjicave u nase orientacijske sposobnosti, poslije kad smo prosle sve punktove sa smjesnim ili neobicnim nazivima sretnemo Veeeeliikuuu grupu koji nikad kraja, svi se vracaju nazad, objasnjavaju nam kako se krati KT4 i KT5 kaj je kruzni tok i to. ma ja ih po kurca nisam skuzila a Sandrica do samog KT 4 nije ni znala da se promjenila KT6. Da su nam rekli Gle, ovdje idete desno ili ljevo, vratite se nazad istim putem, nemojte se pentrati na sve vrhove, ja bih skuzila, a ovak kak so oni nam pripovedali, ja nisam skuzila nist Kako smo do KT4 odradjivale sa nekim medjimurcima ili zagorcima (neznam tocno) koji su se nama cinili nepouzdani za pratnju naravno ko dve prave zenske odlucile sljediti dalje markacije i odradit cjelu juznu skupinu.