Veliki Tabor bio je u vlasništvu grofova Celjskih, plemenitaške obitelji Ratkay i velikog hrvatskog slikara Otona Ivekovića.

Početkom XV. vieka bijaše grad Samobor svakako jur u rukah knezovah Celjskih, Hermana i Friderika, koji ga založiše svojim rodjakom Eberhardu i Ivanu Albenom Medvedgradskim za 4000 fr. u zlatu, izplativši u ime ovoga zaloga g. 1416 svotu od 1500 for. što su ju primili od Benvenuta Okličkoga za prodana dvoja svoja sela Cvetkovec i Teržić. 6 U vlasti knezovah Celjskih i Zagorskih, tih najvećih silnikah onoga vremena, ostade Samobor sve do izumrća iste porodice, te dodje po silovitoj smrti Ulrika, posliednjega kneza Celjskoga (g. 1456), u ruke njegove udove Katarine Brankovićeve, koja ga najprije založi slavnomu štajerskomu vitezu Andriji Baumkirhenu za 4000 for. a godine 1460, htede ga prodati, uz druge svoje hrvatske gradove, njemačkomu caru Frideriku IX., 7 koj medjutim u trajno vlastničtvo otieh gradovah nikada nedodje, prem da su u njekih stranah Hrvatske njegovi njemački ljudi upravljali, pošto je i udova Katarina Celjska, glavna neprijateljica porodice Korvinah, strastno podupirala Njemce, dok napokon oko g. 1463 nebijaše prisiljena ostaviti sasvim Hrvatsku.

Znamenitost grada Varaždina nastala je kao tvrđava u 14. stoljeću, preko vlasništva grofova Celjskih koji je preuređuju u gotičkom stilu.

NOVAC GROFOVA CELJSKIH Zadnji slovenski srednjovjekovni novac kovali su članovi moćne porodice grofova Celjskih, najvjerojatnije u samom Celju.

Na njegovu novcu je grb Celjskih okružen s tri luka.

Kod prvog je cijeli grb Celjskih, sa strane tri luka i slova VLR (kus).

Ovogodišnjim programom zimovanja osim škole skijanja (ukoliko bude snijega) predviđeno je sudjelovanje brodskih učenika u kreativnim radionicama, sportski sadržaji, posjet Domu za starije osobe i obilazak celjskih kulturnih znamenitosti Smještaj učenika planiran je u obiteljima gdje će im domaćini biti učenici celjske osnovne škole Lava.

Prilike su ga, međutim, često tjerale na upotrebu sile, te se tako upleo u rat i s goričkim grofovima oko baštine izumrlih Celjskih, ali je i sudbinu naslijeđa albertinske loze morao rješavati u sukobu sa svojim mlađim bratom Albertom VI. (1418 - 1463).

Protiv goričkih je grofova odnio sjajnu pobjedu, prisilivši ih ne samo na prepuštanje celjskih zemalja, već i na to da mu predaju dio vlastite baštine u Koruškoj.

Albertov je dolazak na vlast protekao u znaku obračuna s moćnom velikaškom dinastijom knezova Celjskih, koji su imali velike posjede ne samo u austrijskim zemljama nego i u Slavoniji, te su tijekom čitave prve polovice XV. stoljeća igrali važnu ulogu u hrvatskoj i ugarskoj povijesti.

Elizabeta je oko sebe prikupila niz odličnih velikaša, no oni su, kao i Vladislavovi privrženici, ponekad pristajali na sporazume s protivnikom, a ponekad čak i mijenjali strane. Ä as su jedni, a čas drugi odnosili važne pobjede, kao primjerice u bici kod Samobora 1. ožujka 1441, kada je Ä eh Ivan Vitovec, vojvoda grofova Celjskih, pobijedio vojsku Stjepana Bannfyja od Lendave.

U toj velikoj smetnji bijaše prisiljena slaba žena podati se zaštiti tako zvanih prijateljah i savjetnikah porodice Celjske, a ovimi bijaše glava lukavi Čeh pan Jan Vitovec Grebenski, bivši jur g. 1444. po knezovih Celjskih imenovan podbanom hrvatskim i velikim županom križevačkim, zatiem kapetanom celjske vojske u ratu proti Ugrom i proti njemačkomu caru.

Elizabeta nije namjeravala prihvatiti ni takav sporazum, pa je, podržana od svojih pristaša, grofova Celjskih, Frankopana, Nikole Iločkog i drugih okrunila u Stolnom Biogradu malog Ladislava za kralja.

Dvorac se prvi put spominje 1334. g., a vlasnici su mu bili razni velikaši od grofova Celjskih pa do grofova Drašković, u čijem je posjedu bio skoro 4 oo godina do 1945. god. kada je nacionaliziran, a sada je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Kasnije su njime gospodarili mnogi, od vojvode Lackovića i grofova Celjskih do obitelji Zrinski u 16. i 17. stoljeću koji ga pretvaraju u modernu renesansnu palaču.

U do sada poznatim povijesnim vrelima Vratišinec se prvi puta spominje 1458. godine kao posjed grofova Celjskih pod imenom Bratrvsincz.

S obzirom na manjak ili neistraženost pisane građe teško je rekonstruirati kako je zapravo izgledao odnos Celjskih i Varaždina.

U vrijeme Celjskih grad je u dokumentima bilježen kao civitas, a kada vlasnik postaje ban cijele Slavonije Ivan Vitovec (1457. - 1463.) degradiran je na oppidum.

Problem u historiografiji je taj što je na temelju postojećih dokumenata teško odrediti kakav je točno bio pravni odnos između grofova celjskih (Hermana II. i njegovih nasljednika do posljednjeg člana) i grada Varaždina, te što su Celjski materijalno dobivali, a što vladar.

Stoga, dok se u gradskim zapisnicima te domaćim i stranim arhivima ne otkriju nova saznanja o toj temi, odnos Celjskih i Varaždina još će neko vrijeme biti zagonetan.

1999. Heraldička ostavština grofova Celjskih na području sjeverne Hrvatske.

U feudalnom sukobu između Janosa Hunyadija i grofova Celjskih, koji su tada bili vlasnici kastruma, utvrda je 1446. godine razorena, a cjelokupni se život nastavio u gradu, koji postaje i sjedište vlastelinstva.

Nu stavlja zajedno uvjet, da grofovi Celjski imadu ostati uvjek vierni kruni ugarskoj, i da imaju pružati pomoć proti svim neprijateljem, i pokoravati se sudu kralja i svih njegovih sudacah. 2) Prem da ova naredba nije mnogo prudila naprema silovitomu duhu i nemirnomu tvrdokornomu značaju grofovah Celjskih.

Vitezovi zelengradski predstavljali su pobjedničku vojsku grofova celjskih i bez problema su nadjačali Red srebrnog zmaja, a osim njih u rekonstrukciji bitke sudjelovali su Konjički klub Eko selo, Dubovečki streličari, Kuburaško društvo Gromovnik, koprivnički mušketiri i haramije, srednjovjekovna skupina Celjani, vitezovi iz Ljubljane, Družina Zlatnog kaleža iz Stubice.

Gotovo pola metra snijega okovalo je livadu Vugrinščak, no to nije spriječilo jake snage grofova Celjskih da osmu godinu zaredom, predvođeni vojskovođom Ivanom Vitovcem, odnesu pobjedu protiv vojske poljskog kralja Vladislava Jageloviča.

Nekadašnje sjedište grofova Celjskih, banova hrvatskih i nasljednih vlasnika Varaždinske županije, Kostel grad, za nekoliko bi godina mogao dobiti novi izgled.

Osim toga, prenijeti složenu priču o obitelji Celjskih u glazbu (a i na scenu) nije bilo nimalo jednostavno.

Dan mladosti-radosti, međunarodni događaj na mostu preko Sutle u Risvici, podno starog grada grofova Celjskih Kunšperka, vezano uz međunarodni Praznik rada i Svibanjske pobožnosti kada se pjevaju stare narodne pjesme na stari način, a plešu se stari narodni plesovi sutlanskog kraja.

U 15. stoljeću je grad bio u posjedu grofova Celjskih, a poslije je vrlo često mijenjao gospodare.

Rebra se sastaju u tri ključna kamena što nose grbove Celjskih.