Tradicija pamćenja i pjevanja stihova učinila ih je dostupnima svima, i pismenima i nepismenima, a pjesme velikih indijskih pjesnika poput Kabira, Nanaka, Šankare, Tagorea i drugih, pjevale su se kako u selima tako i u palačama, a zahvaljujući tome su i preživjeli sva spaljivanja rukopisa.