U kajkavskoj književnosti poznat je po svom svetačko enciklopedijskom djelu: Cvet sveteh ali živlenje i čini svecev, objavljenom u četiri knjige, od 1752. 1761. godine.

Djelo s ukupno 3761 stranicom spada među najopširnija djela u cjelokupnoj kajkavskoj književnosti te ima vrlo važnu ulogu u kulturnom i jezičnom pogledu, a dodatno je obogatilo ne samo samoborsku, već i hrvatsku kajkavsku književnost onog vremena.

Godine 1788. austro-ugarski car Josip II. objavio je protupožarnu naredbu od 56 točaka, koja je na našem području objelodanjena u kajkavskoj verziji.

I ove godine na kajkavskoj večeri nastupili su brojni učenici.

U programu otvorenja izložbe sudjelovali su: članovi Udruge Ivana Perkovca (Šenkovec), članovi Udruge Drinčani (Drenje Brdovečko) i KUD Mihovila Krušlina (Šenkovec) koji su u nošnjama na kajkavskoj ikavici pjevali pučke napjeve i recitirali.

U kontekstu teološke i vjerske misli u hrvatskoj kajkavskoj književnosti, svoje posebno mjesto imaju priručnici namijenjeni raznim vrstama pobožnosti u Zagrebačkoj biskupiji, posebice u vjerskim bratovštinama.

Tom lutkaru, pjevaču i sviraču koji ne rekonstruira nego autentično nastavlja život i misiju Pulcinelle (»On vodi mene, a ne ja njega«) nije bila dovoljna sjajna predstava u ritmu neprestane borbe, plesno razigranih udaraca, dijaloga sa siffletom u ustima na dijalektu koji ne treba razumjeti, jer sve je sadržano u vitalnosti igre, slike, zvuka i pokreta, nego je i sutradan na teatrološkoj raspravi iznenada uzeo glavnu riječ, neodoljivo ispovijedajući sebe i Pulcinellu, iskonski drskog, svladavanjem strahova svih vrsta hrabroga bijelog lutka, starijeg rođaka britanskog Puncha, francuskog Polichinelle, rumunjskog Vasilalachea, pulčinel mandlca (koji se spominju u kajkavskoj komediji »Neje vsaki cipeliš za vsaku nogu«) i drugih do Petruške.

2002. godine KUD je snimio vlastiti nosač zvuka pod nazivom Popevke i srce na kojem je obrađeno 17 pjesma iz cijele Hrvatske, a 2010. godine zajedno sa Udrugom Ivana Perkovca iz enkovca, realiziran je nosač zvuka sa napjevima na kajkavskoj ikavici.

U kajkavskoj konkurenciji prva nagrada dodijeljena je pjesmi Minulo je doba kriesnici leteči Zdenke Maltar iz Novog Marofa.

Tumačenja evanđelja (propovijedi) koja su služila kao dragocjena priručna literatura svećeniku propovjedniku u kajkavskoj sredini.

Božidar Staroveški - pučki pjesnik, umjetnik, boem odan kajkavskoj riječi, preminuo je 24. travnja 2012. godine, nakon teške bolesti u 82. godini života.

U franjevačkoj knjižnici u Kloštar Ivaniću nalaze se dva najveća hagiografska djela, po opsegu najveća u kajkavskoj književnosti 18. st., djela kapucina Štefana Zagrebca (1669. - 1742.) u pet knjiga s ukupno preko tri tisuće stranica, čije su naslovnice predočene u dva jezika; latinski i hrvatski.

Ovu poveznicu uspostavlja govoreći o Vukotinovićevoj romantičarskoj kajkavskoj drami Pervi i zadnji kip, uz koju je sâm Autor ukazivao na ljepotu i dojam kao ciljeve koje je želio doseći.

Nemam veze nikakve (profesionalne) ni s novinarstvom ni s književnosti i na kraju ću ostati kratkih rukava, a vi ćete svi znati tko je jebeni ptičar... aaarrrrgghhhhhh (ena.z 07.03.2006. 17:43) možda jesi ptičar, jebo te ptičar, ali nisi iz urbane sredine, to je fakat, a to lijepo dokazuje upotreba riječi ' ' folirant ' ' u onoj kajkavskoj pjesmici na blogu od stjepana balenta na koji si se priheftal. frajeri iz grada, kažu ' ' fulirant ' ', a ne seljačko-srpski ' ' folirant ' ' iako je temelj ' ' fol ' ', a ne ' ' ful ' '. kad smo već kod fula, idem dalje kartat, jebo vas ptičar koji je ustvari jagna pogačnik u kompi s damirom radićem. (Poker 07.03.2006. 17:44) stjepan balent dakle pise agramerske kronike i ostavlja maloumne komentare koje potpisuje kao dragec, ako sam dobro shvatio. vidim na googleu da je rodjen u cakovcu, sto objasnjava oblike rijeci koje upotrebljava. sad mi je drago sto nisam sudjelovao u natjecajima za ekran price, koje je on vodio, iako sam bio na rubu da posaljem stogod. da mi neki debilko odredjuje koliko dobro pisem. nema sanse. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 17:44) nevezano, upravo doznajem da Jurdana isto ima blog, piše faking poeziju, Isusa ti sve izlazi na vidjelo (El Diablo 07.03.2006. 17:44) hej, miljenko, i meni isto. historijska je činjenica da je većina blogera ili seljačkog podrijetla ili seljačke konfiguracije i uma i tijela bez obzira na geografsko porijeklo. moji me kartaši upravo jebu prezirući me što preferans prekidam kako bi utipkao ovo sranje u laptop. preziru me već mjesecima što katkada nešto napišem na blogu. kažu, s pravom, da demokratizacija pisanja uništava jezik, ali ja si ne mogu pomoći pa sam, dakle, još veći seljo-belo nego vi blogeri. jebote, ' ' folirant ' ', užas, kao i ovo ' ' event menager ' ', a ovako izgovaraju: event menađer. za popizdit. pa daj, miljenko, pogledaj malo pažljive blogove. u pitanju su stvarno slabo pismeni ljudi, a ne oni kojima se, tobože, u brzom pisanju omakla pogreška. hoće li se oni opismeniti na blogu? sumnjam. hoće li piskaranjem po blogovima unaprijediti svoju pismenost? sumnjam. aj bok, miljenko, idem kartat jer će me ovi moji aristokrati stvarno prognat iz društva. (Poker 07.03.2006. 17:45) koja je adresa jurdanina bloga. cuo sam na faksu i da dean duda pise blog, ili barem njegova zena, ne znam kako se zove. ne znam nick, ali da cu ga doznati, hocu. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 17:45) stvarno, i ja sam to čuo na faksu, ali u močvari mi nekidan veli frendica da je prestala pisati otkad se dean prokurvao s majom, jerginom polusestrom. ako je istina ovo s jurdanom, to je fanstastično, jer on zna puno toga, najviše o svojem učeniku becku s kojim cuga beck ' s u saxu. mislim da on zna i tko je ptičar. (Poker 07.03.2006. 17:45) Ptičar je Nenad Rizvanović, onaj nakazni tip koji je objavio nepismen i nečitljiv roman Trg Lava Mirskog.

Napabirčio se crkvene starine po vascijeloj kajkavskoj kraljevini.

Jedan od župnika koji je držao pučku nastavu bio je Mijo Šilobod Bolšić koji je, u kajkavskoj inačici hrvatskog jezika, napisao opsežnu knjigu o računu, Arithmetiku horvatszku, tiskanu u Zagrebu 1758. To je općenito prva knjiga iz matematike na hrvatskom jeziku.

Ali, kao što nam reče Kerekeš, za sada nema slobodnih termina, jer u Zagrebu s Histrionima već priprema glavnu ulogu u poznatoj kajkavskoj komediji Hipokondrijakuš nepoznatog autora u režiji Georgija Para, čija je premijera najavljena za 9. srpnja, a koju su komediju u varaždinskom kazalištu sa svojim ansamblom stariji gledatelji vidjeli prije ravno četrdeset godina

Prelog je ime (Prelak, Perlak, Perlok) dobio prema hrvatskoj riječi vlak, odnosno kajkavskoj riječi vleči, vlačiti, prevlačiti, a uvjetovala ga je činjenica što je tu oduvijek bilo tranzitno pristanište, odnosno prijelaz preko rijeke Drave.

Ovu izložba posvećena je kajkavskoj ikavici.

Zbog spomenutog samonametnutog problema, ali i zato što se u Trans-Atlantiku Gombrowicz služio jedinstvenim jezikom s prijelaza 17. na 18. stolje ć e, koji je u poljskoj književnosti postojao, a u nas se javljao u dvije glavne ina č ice dubrova č koj i kajkavskoj koje obje vode u lokalizaciju i iznevjeravanje autora, zamalo sam ga razo č arao.

Kao i ostala naselja brdovečke općine, tako je i Drenje poznato po specifičnom govoru kajkavskoj ikavici.

Ova izložba posvećena je Hilarionu Gašparotiju (1714. - 1762.), hrvatskom svećeniku, redovniku reda sv. Pavla Pustinjaka, u kajkavskoj književnosti poznatom po svojem svetačko-enciklopedijskom djelu: Cvet sveteh ali živlenje i čini svecev, objavljenom u četiri knjige od 1752. do 1761. godine.

Objedinjuje pjesme u trima književnojezičnim kategorijama: kajkavskoj, čakavskoj i štokavskoj, u bogatstvu različitosti hrvatskoga trojezičnoga bića.

Premda je veći dio života, a napose posljednje godine, provodio na sjeveru Hrvatske, dakle u kajkavskoj i štokavskoj sredini, ipak je prevodio i pisao čakavsko⠀ ikavskim narječjem rodnoga splitskoga kraja.

Najbolji primjer je Lipljinova kajkavizacija Shakespeareove komedije Mnogo vike ni za što, u kajkavskoj inačici Puno larme a za ništ (predstavi je dodjeljeno 1994. najveće državno priznanje za umjetnost Nazorova nagrada, uvelike zahvaljujući i Lipljinovoj kajkavizaciji).

Valjda po onoj kajkavskoj: (v) sako leto ima nekaj novega.

Obilježavajući Međunarodni dan materinskog jezika, učenici Osnovne škole Side Košutić u Radoboju posebnu pozornost posvetili su lijepoj hrvatskoj riječi, a posebice lijepoj kajkavskoj riječi.

Na dječjem recitalu sudjelovala je učenica Marija Tomas, prošle školske godine učenica 8. r., sa svojom pjesmom na kajkavskoj ikavici Cagari (mentor Jasna Horvat).

Zahvaljujući svojim radovima, posebno kajkavskoj dijalektalnoj poeziji, uvršten je u Antologiju hrvatskoga kajkavskog pjesništva (Zagreb, 1986.).

U ovoj urnebesnoj, tipičnoj kajkavskoj histrionskoj komediji sinoć su igrali Vid Balog, Adam Končić, Marija Borić, Tara Rosandić i Kristijan Jaić, a redatelj predstave je Zoran Mužić.