Čim su pak Turci konačno napustili Slavoniju počeli su mnogi kalvini u okolici Vukovara, Osijeka i Valpova prelaziti u katoličku crkvu.

Dok su Madžari i nadalje ostali kalvini, svi su Hrvati napustili kalvinizam osim jednoga dijela Tordinčana.

Kalvini toga sela spadahu pod madžarsku župu u Korođu, te su istom godine 1868. obnovili posebnu svoju župu u Tordincima.

U procesu rekatolicizacije nestali su protestanti (evangelici i kalvini) koji su živjeli u nekim utvrdama Slavonske vojne krajine u 16. stoljeću.

Uskoro kalvini naseljavaju mnoga mjesta u Baranji pa tako i Laško te su crkvicu preuredili u kalvinsko bogomolje.

Danas se pod hrišćanstvom uglavnom podrazumevaju tri glavne denominacije: Pravoslavna, Rimokatolička i Protestantska (evangelici ili luterani, reformisani ili kalvini, anglikanci, baptisti, metodisti, kvekeri, adventisti, pentekostalci, Jehovini svedoci...).

Marka Križevčanina (Križevci, 1580. - Košice, 1619.), mučenika za istinu, papa Ivan Pavao II. proglasio je svetim u Košicama 2. srpnja 1995., i još dvojicu isusovaca, koji su mučeni i ubijeni pošto su ih kalvini optužili da su podmetnuli požar u tome slovačkom gradu.

Tako su kalvini potakli narod na bunu optuživši lažno katolike da su 13. srpnja 1619. izazvali požar u gradu.

Ali treba također priznati, da su na isti način, radi svoje vjere ubijani članovi reformističke crkve kalvini.

Luterani i kalvini reformirali su doktrinu crkve, ali su još uvijek sa srednjevjekovnim rimokatoličanstvom dijelili ideal kršćanske države u kojoj su svi građani kršteni članovi jedne crkve s jednim vjerovanjem.

Bile su to baš one istine koje su kalvini tada najviše napadali.

Kalvini koji su se »pomoću braće i Duha Svetoga« toliko širili po Podravini i Podunavlju u požeško-cernički kraj kao ni u Posavinu od Broda do Gradiške na Savi nisu uopće uspjeli prodrijeti.

Ova se poslovica, piše Bosendorfer 1910, održala sve do danas u Tordincima, gdje su se još jednino do danas održali Starinovi kalvini, a s njima i tradicija kako je Starin održavao sinode.

Tako govori tradicija koju su sačuvali sami tordinački kalvini.

Oduševljeni takvom pobjedom kalvini su masovno krenuli u Đakovo i ondje spalili franjevački samostan (1551) u kojem su kao i u požeškom bili bosanski franjevci.

Jedan od najsigurnijih dokaza da su franjevci iz Bosne već u vrijeme sultana Sulejmana II djelovali po cijeloj Slavoniji gdje god su našli katolike svakako su progoni koje su tada protiv franjevaca poduzeli kalvini.

Budući da su kalvini odbacivali štovanje Majke Božje, prijetila je opasnost da im kip padne u ruke i da bude obeščašćen, oštećen ili uništen.

Tu su ih nagovarali da se odreknu vjernosti Petrovu nasljedniku, da ne budu više " papisti ", da postanu kalvini.

U Nizozemskoj su kalvini sve više osvajali teren progoneci pri tom katolike.

Bili su to ratnici, takozvani gheusi, po vjeri fanaticni kalvini, okrutni i puni mržnje na sve što je katolicko, a osobito na svecenike i redovnike.

Budući da su kalvini odbacivali štovanje Majke Božje, prijetila je opasnost da im kip padne u ruke i da bude obeščašćen, oštećen ili uništen.

Rákóczi, sva su trojica svećenika zbog odbijanja da postanu kalvini podvrgnuti mukama.

Seljaci su se uglavnom bavili ribolovom, imali su male voćnjake, svi su bili kalvini i imali su crkvu.

Videći da obećanja ništa ne pomažu, kalvini stavljaju Marka Križevčanina i dvojicu isusovaca na strašne i dugotrajne muke.

Kad su vjernici kalvini čuli kako su zvjerski ubijeni katolički svećenici, izrazili su žaljenje zbog takvih zločina.

Oni su bili kalvini, a kao takvi odbacivali su zavjet Presvetoj Djevici kao nešto što slici idolopoklonstvu.

Za turskoga je vladanja Antin imac 30 kuća u kojima su stanovali luterani, kalvini i katolici.

Prisustvo bosanskog biskupa iz Beograda u Pešti bilo je dobra prilika za Turke da ucjenjuju lokalne katolike huškajući razne kršćanske zajednice jednu protiv druge: u lipnju 1656., kada je biskup Benlić posjetio Peštu, tamošnji su kalvini pokrenuli akciju s ciljem da ponovo steknu polovicu peštanske crkve.

Nakon žestokih prepirki kalvini su prodali polovicu crkve defterdaru (rizničaru) budimskoga paše za 260 talira, na što su Turci objavili svoju nakanu da crkvu pretvore u džamiju.

Kad su mjesni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak.