1990. - 1991. Galerija Kandler se pretvara u izlagačku galeriju. organiziraju se 4. po redu Škalini.89 na usponu I. M.

I sam Kandler dovodi je u pitanje, premda postoje znakovi da se puljska S. c. jednim od svojih smjerova doticala Pićna, a negdje na tom području spajala se sa srednjovj. cestom što je iz Poreča preko Pazina dolazila u to mjesto, odakle je prelazila (ili obilazila) Učku.

Kandler uvrstivši taj dokument u svoju zbirku Codice Diplomatico Istriano (CDI) pod god. 1275. Nadao se da će naći latinski i njem. original, ali u tome nije uspio, iako je poslije Š.

Kako joj u drugim pisanim vrelima i kartografskim prikazima nema nikakva spomena, njezin smještaj ostaje na razini domišljanja, pa su pretpostavke o tome vrlo raznolike: Čepić ispod Učke, Mutvoran (Kandler i De Franceschi) i Pomer kraj Pule (Veith).

U 19. st. ostataka je još manje, no Pietro Kandler bilježi prvi tlocrt crkve.

Naziv mu je dao Pietro Kandler u 19. st.

Autor vodiča, simboličnog naziva Cenni al forestiero che visita Pola - Napomene strancu koji posjećuje Pulu, bio je poznati Pietro Kandler.

Galeriju Kandler vodi naša volonterska tajnica ali u vidu prodajne galerije do 1990. Iste 1988. godine počinju se uređivati prostori u austrougarskoj utvrdi Bourgiunion na Zlatnim stijenama.

Arheolog Petar Kandler držao je da su to gradska vrata, no riječki povjesničar L.

Prvi pisani povijesni podaci koji spominju Barban iz godine su 734. U dokumentu kojim papa Grgur III naređuje Kalistu, akvilejskom patrijarhu da vrati Antonu, gradeškom patrijarhu otoke Centenaria i Morsiano, spominje se samostan Sv. Marije iz Barbana. (Pietro Kandler, CDI, I, 38, str. 83.) Važan povijesni dokument je i onaj od 10. veljače 1199. godine u kojemu se spominje sukob pulske komune i Barbana.

Časopis je pisao o temama i događajima koji su zanimali širu javnost, a koje je Kandler popratio svojim istraživanjem i pojašnjenjima.

U posljednjem broju drugoga godišta nalazi se kazalo članaka iz godišta 1846. i 1847. Kandler je u posljednjem broju časopisa objavio Indice degli argomenti precipui discorsi nelle sette annate dell Istria, koji je podijeljen po strukama: crkva (povijest, spomenici, sveci i dr.), zavičajne teme (zemljopis, stanovništvo, jezici i sl.) te književnost i humanistika (usmena književnost, povijest, rodoslovlja, numizmatika, sfragistika, epigrafika i sl.).

The refashioning of the Kandler Street as an open market during the tourist season should become the strategy for the development of commercial activities in the city center.

HDLUI osnovan je 1987. godine kao Društvo likovnih umjetnika, a osnivači su bili priznati umjetnici: Martin Bizjak, Marina Banić, Heda Gaertner, Eros Čakić, Julijana Kocanović, Fulvio Juričić, Jadranka Ostić, Ivan Obrovac, Robert Pauletta i Bojan Šumonja. 1990. Grad Pula dodjeljuje Društvu prostor Galerije Kandler, a 1997. ured se seli u INK gdje ostaje do 2001. Od svibnja 2001., HDLU Istre djeluje u Multimedijalnom centru LUKA, zajedno s Društvom arhitekata Istre i Istarskim ogrankom Društva hrvatskih književnika.

Posebno su važne donacije obitelji Kandler (rukopisi arheologa i konzervatora Pietra Kandlera (1805. - 1872.) i donacije rukopisa Carla Combia (1827. - 1874.) i Tommasa Luciania (1818. - 1894.).

Suvremena filologija i arheologija nemaju siguran odgovor na pitanje smještaja Mutile, ali se, s obzirom na glasovni prizvuk, pretpostavlja da je mogla biti na području Medulina (Kandler, De Franceschi, Gnirs, Veith, Mlakar, Jurkić), iako je bilo i mišljenja da je bila u Miljama (Muggia).

Knjiga sadrži bogato arhivsko gradivo o povijesti Pule i okolnih mjesta (Fažana, Medulin, Premantura,) koju je prikupljao istaknuti arheolog i povjesničar Pietro Kandler (Trst, 1804 - 1872).

Kandler je tijekom života objavio mnogobrojne kraće priloge o Istri u tršćanskim tjednim i dnevnim novinama u epistolarnom obliku, s bogatim gradivom za povijest, arheologiju i epigrafiju, ostavio je bogato arhivsko gradivo (danas u tršćanskome Državnom arhivu i drugdje) koje je, između ostalih, objavljeno posmrtno i u monografiji Notizie storiche di Pola (1876).

U knjizi su objavljeni i pojedini ulomci iz knjige Codice Diplomatico Istriano (CDI, Istarski diplomatički zbornik), zbirke isprava vezanih za područje Istre i Trsta koje su nastale u razdoblju od 50. do 1526. godine, a prikupio ih je i priredio za tisak Kandler.

Burton je svojim obilascima Istre skupljao zemljopisne, pov. i etnografske podatke o zemlji i stanovnicima, a pridružio se onima koji su upravo u to vrijeme u gradinama prepoznali prapov. naselja, a ne rim. logore (kao Kandler).

Kandler te ga objavljivao u zbirci Codice diplomatico istriano.

Kandler kritički se izražavao o almanahu.

Kad je C. 1864. objavio nepotpisani pregled znan., stručnih i publicističkih radova o Istri (Saggio di bibliografia istriana), Kandler se ponovno oglasio negativnim mišljenjem, što je Combija duboko uvrijedilo i potpuno ohladilo njihove odnose.

Pietro Kandler rođen je u Trstu 25. svibnja 1804. godine, školovao se u Kopru i Beču.

Kandler prvi je povezao toponim Vizače s ubikacijom Nezakcija.

Kandler, ali i barbanski kanonik P.

U njegovoj ostavštini, koja se dijelom nalazi u Državnom arhivu u Rijeci, kako je već rečeno, nalaze se rukopisne Epigrafske kartice, zapravo zbirka epigrafskih antičkih natpisa s naznačenim mjestima nalaza koje je u svoje vrijeme Kandler zatekao u Istri.

Drugo izdanje Kandler je objavio 1862 65. u Trstu.

Kandler je zamislio i započeo objavljivati to veliko djelo kao najsigurniji temelj za proučavanje antičke i srednjovj. povijesti Istre.

Misle njeki, a medju njimi i učeni Kandler, da je tu njegda stajao Strabonov, Apijanov, Antoninov itd. grad Avendo (Vendum), nu dalo bi se nagadjati i na Arupium ili Monetium, (sravni rupes i mons-humac) ili pako na Gvida i Anonima ravenskoga Puplisku ili Opselu, držeći se stare ceste rimske, koja nije onuda tekla prema Senju kuda danas.