U 18 i 30 sati u sisačkoj katedrali kanonici će moliti Večernju iz Božanskog časoslova, a u 19 sati svečano misno slavlje predvodit će pomoćni biskup zagrebački i prepošt Zagrebačkog Kaptola Ivan Šaško u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem.

O tom nam dogadjaju zabilježi novljanski župnik pop Petar Vidaković ovu kratku viest 7): Lieta 1493. bi rasap grada Modruše, koga Turci porobiše i popališe; iz koga pobiže častni gospodin Kristofor biškup modruški ali korbavski s nikoliko kanonici starešimi, ki došavši simo v Novigrad va Vinodoli ustani se tu i učini sebi prebivanie i stolicu v crikvi sv. Filipa i Jakont apoštoli. Druga nam bilježka 8) naznači i vojvodu turske vojske: Izide baša Rumanie i Vrhbosanja i porobiv Posavje pade pod Modrušu, i poče rvati Modrušu; požgaše ognjem burge (tvrdjave) od nje, i kloštri ošće i crkve gospodnje. Turski indi vodja, koj je god. 1493. udario na Modruše, bijaše paša rumilski i bosanski imenom Hadum; on je pao pod Modruše, pošto je prešao preko Hrvatske do careve zemlje i porobiv Posavje vraćao se u Bosnu; a požgavši Modruše razbi dne 11. rujna r. god. hrvatsku vojsku na krbavskom polju pod Udbinom. 9)

Godine 1476. - 1478. kanonici su podigli utvrdu oko kaptolskoga brežuljka.

Ispitani su svjedoci, duhovni vođe, kanonici, susestre u samostanu i rodbina.

Pokrovitelj i utemeljitelj Društva bio je đakovački biskup sa 1.000 forinti, a članovi utemeljitelji bili su još ban Josip Šokčević, obitelj grofova Khuen s vlastelinstva u Nuštru, zatim brojni graničarski časnici, te župnici, kanonici, vinkovački trgovci i odvjetnici.

U Modrušah gospodovahu tada knez Stjepan i sin mu Bernardin; a prvi biskup krbavski i modruški bijaše Nikola Kotoranin; kanonici kapitula crkve sv. Marije va Modrušah navode 4) se god. 1463.: Jurko arkižakon, Bernardo arkiprvad, Apaj primancer i vikar biskupov, Blaško Kapčić.

Potom zbor onih ljudi koji su pomagali biskupu u obavljanju njegovih dužnosti, a to su bili kanonici.

Prvi su kanonici živjeli pod stegom pravila sv. Augustina, no već u 8./9. stoljeću počinju se razlikovati strogi kanonici (canonici regulares) i oni koji nisu bili pod samostanskom stegom (canonici saeculares).

U Zagrebu kanonici stanuju u kurijama i ne potpadaju pod samostanske regule.

Kad su kanonici napustili zajednički stan i hranu, prebenda se odnosila na njihov prihod.

Na misi koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić sudjelovali su i kanonici katedralnog kaptola kako je i uobičajeno u svečanim prilikama.

U tekstu stoji " Spomenuta slika je najbolje kvalitete i kako kažu gospoda kanonici, naslikana je rukom slavnoga slikara zvanog Tintoretto ".

Kanonici po statutu sudjeluju u svečanom bogoslužju u stolnoj crkvi i u zadaćama koje im povjeri biskup.

Senjski kaptol popunjen je biskupovim dekretom od 20. ožujka 2003., te su novi kanonici svečano uvedeni u službu 16. srpnja 2003. u Senju.

Na prvoj sjednici kanonici su izabrali za predstojnika (prepozit, prepošt) preč.

Kuriozitet je da su u njemu bježeći pred Osmanlijama svoj iznimno vrijedan arhiv i dragocjenosti spašavali i kanonici čazmanskog kaptola, te je on ovdje ostao od 1540. do 1601. godine, kada je prebačen u Zagreb.

Ispovijest vjere i prisegu izrekao je pred prisutnim kanonicima, prebendarima i uzvanicima, a svečanost ustoličenja predvodio je kanonik kantor mons. Stjepan Kožul, dok su svjedoci bili kanonici mons. Ivan Miklenić i mons. Josip Oslić.

Danas je na Kaptolu mnoštvo kurija zgrada u kojima su stanovali kanonici (članovi zagrebačkoga kaptola). (foto: Marijan Biruš)

Osim ovih dviju stvarnih hijerarhija (pravne i sakrmentalne) postoji i počasna hijerarhija koju sačinjavaju prelati, kanonici i još neki počasni klerički naslovi.

Kanonici mogu izvan katedrale nositi korsku odjeću uvijek kada budu imenovani da zastupaju Biskupa u posebnim okolnostima, odnosno u svečanostima u kojima intervenira Kaptol ili kada ga predstavljaju.

Kaptolske su isprave sastavljali kanonici lektori, odnosno pod njihovim nadzorom kaptolski pisari, tj. notari, a ovjeravao ih kustos kaptolskim pečatom.

Od tada Zagrebački kaptol i njegovi kanonici neprestano obavljaju javnu djelatnost kao vjerodostojno mjesto sve do 1855. godine, kad je tu ulogu preuzeo javni notarijat.

Dragoga gosta, domaćeg sina koji je Krčkom biskupijom upravljao od 1989. do 1997. godine u petak 4. lipnja na gradskom trgu dočekali su generalni vikar Krčke biskupije mons. Ivan Kordić, prepozit Stolnog kaptola mons. Franjo Velčić i ostali kanonici, zatim gradonačelnik grada Krka prof. Dario Vasilić, ostali predstavnici civilnih vlasti otoka Krka te gradska limena glazba, gradski i katedralni zbor.

Uz njega sjedio je pjeneznik Mihajlo Konjski, sudac Blaž Pogledić, kanonici Šiprak i Vramec i druga plemenita gospoda.

Nakon Večernje, nadbiskup Puljić, kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije i ostali svećenici pomolili su se u pokrajnoj lađi katedrale pred moćima sv. Stošije u mramornom sarkofagu iz 9. st., a dao ga je izraditi biskup Donat koji je moći donio u Zadar dobivši ih na dar od bizantskog cara Nicefora kao zahvalu za posredovanje mira između Bizanta i Franaka.

U osnivačkom su odboru sudjelovali dr. Janko Jelačić, dr. Petar Knoll, predstavnik prvostolnog Kaptola, kanonici Hugo Matković i Janko Barle, a u ime Sveučilišne knjižnice njezin ravnatelj dr. Velimir Deželić.

Kaptol (Capitulum) je naselje kojim su upravljali kanonici dobivši od zagrebačkog biskupa zemljište sjeverno od katedrale.

1607. bivši provincijal provincije sv. Marije Franjo Drašković vraća franjevce u samostan u kojem su u međuvremenu kanonici držali školu i udomili franjevce Bosansko-hrvatske provincije.

Glede svoga unutarnjeg ustroja kanonici su se uvijek dijelili na tri stupnja: kolumne ili dostojanstvenike, magistre i počasne kanonike, s time da su realni ili pravi kanonici, tj. oni koji u Kaptolu imaju prava i obveze, samo dostojanstvenici i magistri.

Htjeli su osvojiti i Čazmu, ali im sretno odolješe kanonici kaptola čazmanskoga.