Zapravo, virvarski je rabi, na opće čuđenje vjernika, obznanio je svoje odreknuće od dužnosti koja mu je donosila slavu, ugled, plaću, besplatni stan od Općine, besplatne knjige, dva kantora koja su pjevala na Šabat uz pratnju orgulja i orguljaša Jana Vlašymskog koji je bio samo za tu svrhu posuđivan od gradske glazbene škole, poklone, među ostalim srebrnu vazu kupljenu u Beču na kojoj su mu virvarski vjernici dali ugravirati posvetu: Rabiju dalekovidećem njegovi bogobojazni vjernici Dolazilo se na erev šabat s unutrašnjim porivom i sviješću da su rođeni tu da umru, umrli da ožive, a živi da im bude suđeno: Na njima je spoznati, obznaniti i priznati da je on B-g, On stvoritelj, On taj koji sve shvaća, On sudac, On svjedok, On tužitelj, da će On u budućnosti suditi. (Sveta knjiga, često spaljivana).