Vapnenac i dolomit su karbonatne stijene.

Najveće promjene u vegetacijskom pokrivaču i transportu sedimenata u marinske, jezerske i poplavne okoliše krških polja posljedica su sječe šuma koje datira unazad 2000 godina i erozije plitkih tala koja pokrivaju karbonatne stijene u Dinaridima.

Voda u kršu uz pomoć ugljičnog dioksida otapa karbonatne stijene, ovisno o njihovu litološkom sastavu brže ili sporije, jače ili slabije, što dovodi do procesa okršavanja i oblikovanja gologa krša, te urezivanja ili usijecanja pukotina i škrapa kroz koje nestaju oborinske vode s površine i odlaze u podzemlje.

Istra čini sjeverozap. dio stare jadranske karbonatne platforme, velikoga paleogeografskoga tijela na kojem su se u plitkome, toplome moru taložile karbonatne stijene.

Ugljična kiselina u kopnenim vodama pomalo otapa karbonatne stijene pretvarajući ih u topljive hidrogenkarbonate koje odnosi u mora i oceane.

Južna granica ove zone je rasjedna (reversni rasjed s vergencijom prema sjeveru), a karbonatne stijene su ovdje u rasjednom kontaktu s metamorfnim stijenama karbona i perma te s klastitima permotrijasa.

Trijaske karbonatne stijene Papuka čine niz prebačenih (prema SI i SSI) bora s osi pružanja SZ-JI i ZSZ-IJI.

Ovakva geološka građa koja obuhvaća tektonski izlomljene karbonatne stijene izložene atmosferskim utjecajima umjerene klime (kao i najveći dio Hrvatske i ovo područje pripada klimi Cfb tj. umjerena topla vlažna klima s toplim ljetom) daje temeljne uvjete za razvoj krša.

Izvorišni dio doline se nalazi na krškom području (karbonatne stijene trijaske starosti).

Geomorfologija otoka pokazuje da prevladavaju karbonatne stijene, a fliš i druge mekše taložine su izuzeci, dok su značajna dolomitna agrarno vrednovana područja, uglavnom pogodno okrenuta prema jugu.

Ime " karst " je germanizam koji podrazumijeva hrvatsko ime " krš ", a zapravo je naziv za fenomene utjecaja vode na karbonatne stijene.

Prvu b zonu u cijelosti izgrađuju propusne karbonatne stijene, a pripada joj i ponorna zona Javor potoka.

Prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti.

Tek se neznatna količina ugljika, pod utjecajem vode i olivina, otopila u stijenama ostatak se stvrdnjava u karbonatne stijene.

Najveći dio otočkog terena izgrađuju sekundarno okršene i propusne karbonatne stijene izrazito izduženog oblika i relativno malih površina, što u konačnosti rezultira nepovoljnim uvjetima za formiranje pitke podzemne vode.

Dinara pripada području visokog krša čija su osnovna karakteristika prevladavajuće karbonatne stijene vapnenci i dolomiti.

U njemu se navodi da " klasični krš " zauzima više od polovice površine (54 %) Hrvatske, ili preko 70 % ako se uzme u obzir i hrvatsko Jadransko podmorje u kojem prevladavaju karbonatne stijene podložne okršavanju.

Treba naglasiti kako se karbonatne stijene, za koje su najčešće vezani krški prostori, prostiru na oko 30 milijuna km2 ili na oko 20 % ukupne svjetske kopnene površine.

Prevladavaju okršene karbonatne stijene s tipičnom krškom hidrogeologijom, tj. s pojavom krških polja i velikih izviranja i poniranja voda.

Cement se obično dobiva od vapnenca i gline, ali se mogu koristiti i sve druge karbonatne stijene i pješčenjaci.

U kamen su prirodno uklopljene građevine, farme, crkve, palače i kuće; ukopane u same karbonatne stijene.

Karbonatne stijene su prostorno dominantne dok je fliš ustanovljen samo u obliku pojava metarskih dimenzija pa stoga nije značajan prilikom vrednovanja terena za prostorno planiranje.

Za ime Dolomiti zaslužan je slavni francuski mineralog Deodat Gratet de Dolomieu, koji je prvi opisao kamen dolomit, vrstu karbonatne stijene koja je odgovorna za karakteristične oblike i boje ovih planina.

Tako primjerice susrećemo metamorfne stijene nastale prije više od 350 milijuna godina, karbonatne stijene nastale u praoceanu Thetysu prije 250 milijuna godina, pa sve do najmlađih geoloških tvorevina kao što je sedrena barijera na Jankovcu, koja ima isti način nastanka kao i sedra na Plitvičkim jezerima i Krki, starosti oko šest tisuća godina, ističe Goran Radonić, stručni voditelj JU PP Papuk.

" Uvala Zavratnica nastala je uslijed tektonskih pokreta koji su razlomili karbonatne stijene starosti paleogen - neogen.

Javljaju se na rasjedima, gdje voda zagrijana u dubini zemlje prolazeći kroz karbonatne stijene izbija na površinu.

Najpoznatija stijena Medvednice je zeleni škriljavac, dok su karbonatne stijene zaslužne za nastanak 7100 m dugog kanala špilje Veternice koja je jedno od naših najznačajnijh paleontoloških nalazišta.

Prema Posariću (1994) može se pretpostaviti kako uzorak br. 2 predstavlja gotovo čisti mineralni detritus karbonatne stijene u matrici mehanički rastrošenog karbonata (kalcit) s glavnim sastojkom Al-silikatom.

Karbonatne stijene u kojima se razvio kras prekrivaju u Republici Hrvatskoj površinu od 29.356 km2, odnosno 52 % njene kopnene površine, što predstavlja najznačajniju prirodnu podlogu hrvatskog okoliša.

(2) Prema podacima PPUG »Područja posebnih ograničenja u korištenju« obzirom na postojeće geotehničke značajke tla na području Plana postoje dvije vrste tla: karbonatne stijene i karbonatne stijene s naslagama crvenice.