Prostor Nacionalnog parka ima složenu strukturu karbonatnih stijena čije formiranje datira od paleozoika do kvartara.

Građen je od karbonatnih stijena, uglavnom jurskog vapnenca (prije 200 000 000 - 145 000 000 godina).

Duboki krš je razvijen u debelouslojenim karbonatnim naslagama, a plitki krš u tanjim serijama karbonatnih stijena.

Kad govorimo o Kornatima, trebamo znati da kopneni dio parka čini tipičan krški teren od karbonatnih stijena, uglavnom vapnenca, iz čega proizlazi velik dio krških fenomena kao što su pukotine, šupljine, ponikve te korozivni [ više ]

Granice razmatranog slijeva najvećim su dijelom smještene unutar područja izgrađenih od okršenih karbonatnih stijena, te je njihov položaj u velikoj mjeri pretpostavljen.

Dinarski krš je prirodoslovna činjenica temeljena na geostrukturnoj cjelini karbonatnih stijena, koja je izvan karstoloških krugova praktički nepoznata.

Cenoman-turonske naslage karakteriziraju se razvojem vrlo različitih petrografskih varijeteta karbonatnih stijena, od mikritskih do kristalastih vapnenaca i te kristalastih kasnodijagenetskih dolomita.

Glavni domaći projekt i obuhvaćaju područje fosilnih vapnenačkih alga, stratigrafije trijasa, geologije krša i geotektonike, a glavni su međunarodni projekti istraživanje hidrogeologije karbonatnih stijena u sredozemnom prostoru u organizaciji FAO i Unesco (1966 - 1971, voditelj projekta i koordinator za bivšu Jugoslaviju) i istraživanje sredozemnoga trijasa u korelaciji s globalnim trijasom u organizaciji Unesco-a i Internacionalne unije geoloških znanosti (1973 - 1982, član Središnjeg odbora, istraživač i koordinator za bivšu Jugoslaviju), i dr.

Uvjeti za krš na prostoru Papuka Temeljni uvjet za razvoj krša je prisutnost tektonski izlomljenih vodotopivih karbonatnih stijena te dovoljna količina vode iz padalina koja vrši funkciju geomorfološkog agensa.

Upravo je sudjelovanje srednjotrijaskih karbonatnih stijena u geološkoj građi Papuka (Jamičić i Brkić, 1987; Jamičić i dr. 1987) omogućilo razvoj krša.

Najveća zona trijaskih karbonatnih stijena nalazi se u vršnom dijelu Papuka u području Duboka rijeka - vrh Papuka Jankovac Pištanska rijeka.

Druga zona izgrađena od trijaskih karbonatnih stijena se nalazi na jugoistočnim obroncima središnjeg dijela Papuka, sjeverno od Velike, u području južnog dijela dolina potoka Dubočanke, Veličanke, Vranduka i Radovanke.

. prostor obuhvata Plana u cjelosti se nalazi unutar zone krša ili kompleksa karbonatnih stijena (I geotehnička kategorija), a tlo obuhvaća zemljišne kombinacije smeđeg tla na vapnencu i dolomitu, crnice, lesiviranog tla, negdje i crvenice,

Sliv zapadne i južne obale Istre zauzima područje izgrađeno od okršenih karbonatnih stijena s kojeg dio vode otječe prema istočnoj strani poluotoka, ali dio i prema krajnjem jugu poluotoka.

To je tipični krški sliv izgrađen od okršenih karbonatnih stijena dinarskoga smjera prostiranja, presječenih pojavama mlađih slabopropusnih naslaga u zoni izviranja.

Primjera radi, treba spomenuti kako se granica karbonatnih stijena odnosno krških terena na području grada Samobora ne poklapa u potpunosti s političkim granicama.

Ćićarija je građena od karbonatnih stijena koje se tope u vodi, pa iz tog razloga na ovom dijelu možemo vidjeti puno krških reljefnih oblika koje su posljedica otapanja.

Šire područje Dugog otoka oko uvale Brbišćica građeno je od karbonatnih stijena nastalih prije stotinjak milijuna godina.

Vodonepropusni sedimenti su smješteni ispod dobropropusnih i jako okršenih naslaga karbonatnih stijena, u proširenom dijelu Velike Paklenice, Brezimenjače i u izvorišnim dijelovima Male Paklenice te povremenog toka Orljače.

Dinaridi su građeni od karbonatnih stijena vapnenca i dolomita.

Područje općine Matulji izgrađeno je najvećim dijelom od vodopropusnih karbonatnih stijena, a manjim dijelom od vodonepropusnih klastičnih stijena (fliš).

Kako je građen od karbonatnih stijena (vapnenca), koje su topive u vodi, na Mosoru ima mnogo krških reljefnih oblika, posljedica otapanja.

To je pretežito ravničarsko (80 135 m n. m.) područje, s nešto izoliranog, razmjerno niskog gorja eruptivnog porijekla s rijetkom pojavom karbonatnih stijena.

To je bilo dugo i mirno razdoblje, 50 - ak milijuna godina mirnog plitkog mora u kojemu je cvao život biljnih i životinjskih zajednica algi, puževa, školjkaša i dr. U tom su razdoblju od ovih organizama nastale najveće mase karbonatnih stijena koje nalazimo u Parku.

Oštećenje tla erozijom je izraženo uz riječne i jače bujične tokove, na strmim padinama, na koluvijalnim nanosima i pjeskovitim tlima, te na mjestima kontakta karbonatnih stijena i fliša.

Najveći dio prostora sastavljen je od relativno čistih karbonatnih stijena.

Palagruža je izgrađena od karbonatnih stijena, pretežito dolomita, a magmatske stijene nisu nađene nigdje na površini palagruškog arhipelaga, osim antropogenih dijelova inače prirodnog Žala, odnosno oblutaka i blokova koje su ribari donijeli vjerojatno s Brusnika.

Pojednostavljeno, geološki prostor Hrvatske možemo podijeliti na Krške Dinaride, izgrađene pretežito od karbonatnih stijena, te unutrašnju Hrvatsku, gdje se na površini većinom nalaze mlađe taložine, nastale tijekom kenozojske ere.

To znači da je izgrađen od karbonatnih stijena koje zovemo vapnenac i dolomit.

Otok Krk građen je od karbonatnih stijena (krednoga vapnenca) i fliša.