Osim jasnog koncepta kojim definira ideju svojeg novog ciklusa, Korana Lukić Šuran morala je posegnuti u zaboravljenu slikarsku riznicu naracije, znači u suštinsku potrebu za pričom koja duhovito teče poput stripa u nastavcima, ili u filmičnim kadrovima, sa istovremenim korištenjem suporta i groteske i karikaturalnosti.