U uvodnoj bilješci, u kojoj obrađuje same početke rješavanja profesionalizacije kazališnoga pitanja u Hrvatskoj (povijesni Članak LXXVII o kazalištu jugoslavenskom trojedne kraljevine od 24. kolovoza 1861.), Batušić ocrtava kontekst koji je iznjedrio taj prvi zakonski akt, koji je, iako nikada promulgiran od strane cara Franje Josipa I, bio od iznimnoga značenja za daljnje konstituiranje našega kazališta kao nacionalne umjetničke ustanove. [ 3 ] Ako izuzmemo široku analizu nastanka i utjecaja toga kratkoga dokumenta koju nam je u svojem kapitalnom djelu Povijest hrvatskoga kazališta iznio sam Batušić, do navedenoga teksta u Prologu, taj su zakonski članak u svojim radovima navodili mnogi naši povjesničari i teatrolozi, ali uglavnom u širem kontekstu ostalih povijesno-političkih pitanja i dubioza koje su znatno opterećivale razvoj hrvatskoga kazališta i kazališne umjetnosti u XIX. stoljeću.

Umjetnička je praksa u nizu desetljeća, od početaka uspostave kazališta kao nacionalnoga zavoda pa do današnje multiprodukcijski difuzne kazališne slike imala (unatoč činjenici da mnoge europske zemlje duge i visoke teatarske kulture nemaju kazališnoga zakona) stalnu potrebu da svoje djelovanje svede u okvire društveno-političkoga sustava u kojem je kazalište djelovalo.

Iako mu priznaje očišćenost od nekadašnjega socijalističkog zakonodavstva, predbacuje mu (što je i logično s obzirom na svojevrsnu političku ograničenost toga doba) nedostatak obzira prema autohtonoj hrvatskoj kazališnoj legislativi, posebice onoj za vrijeme banovine Hrvatske [ 23 ] koja je nudila neka važna rješenja kazališnoga pitanja u Hrvatskoj, a koje zakonodavci iz 1990 - ih nisu htjeli ili nisu znali vidjeti.

No, to je dio našega kazališnoga života, koji nije baš uvijek ovako lijep kao poslije godišnjica, kada te svi tapšu.

Vrhunski profesionalizam, izvanredni izvođači u orkestralnoj rupi zvučali su kao da sviraju na pozornici, a ne kao da se bore s groznom akustikom kazališnoga prostora.

Njegov lik i glas, njegov ogroman glumački talent obilježili su više od pola stoljeća kazališnoga života u Hrvata.

Taj je film otkrio i dvoje izvrsnih glumaca: djevojčicu Mariju Stjepanović u glavnoj ženskoj ulozi, koja je posve sigurno i zrelo odigrala vrlo zahtjevnu ulogu pametne, inteligentne, snalažljive i prerano odrasle djevojčice Alice, te Franju Kuhara, odličnoga kazališnoga glumca, koji je briljirao u svojoj prvoj glavnoj filmskoj ulozi šutljivog beskućnika Rome.

Pitamo se kako s problemom Kazališnoga trga, promjenom imena dobivena po nekom diktatoru, postupaju druge tranzicijske zemlje?

Imali su kazališnoga njuha, ali i znanja.

Uza sve to pokazuje i, često zaboravljenu, zajedničku igru cijelog ansambla, i potencijal, vrijednost i kvalitetu duljega zajedničkog rada iste skupine ljudi, koji onda postaju sukreatori kazališnoga čina.

Ovaj korak, dakako, podrazumijeva da se naši kazalištarci, ali i niža, srednja i viša birokracija iz kazališnoga područja žele OBRAZOVATI.

Dramaturginja Sanja Ivić autobiografskom pripovjednom tehnikom iznosi tragikomične situacije u odnošajima s redateljima predstava na kojima je radila prikazujući svoju profesiju kao svestrano opsluživanje kazališnoga mehanizma bez mogućnosti prilagodbe dramskoga teksta, konstruktivnih idejnih prepletanja njezinih i redateljskih zamisli pri stvaranju predstave

Na Odbor je predsjednik Kazališnoga vijeća ZKL-a Žarko Savić donio podatke o (ne) dolascima na posao predložene kandidatkinje Štokalo za 2011. godinu iz kojih je razvidno da je Štokalo u godinu dana na poslu boravila slovom i brojkom 96 sati.

Njegov je ton miran i sigurno impostiran, a volumen natprosječno širokoga, topovskoga kalibra, tako da bez odveć poteškoća do vrha ispuni posudu kazališnoga kotla.

Zamislite kazališnoga kriti č ara i zaljubljenika u teatar koji svoju kartu ustupi još jednomu gledatelju i sjedi na pomo ć nom sjedalu, na margini toga teatarskoga prostora.

Važnost kazališnoga kriti č ara samo je na prvi pogled marginalna, zato jer je to teatarsko njuškalo smješteno na marginu prostora, i analogna je off - oznaci Teatra Ulysses, ali i gesti glumca Rade Šerbedžije koji kao trbuhozborac s pomo ć u lutkarski skrojena Miroslava Krleže glumi vje č no disidentstvo u skromnoj i oskudnoj Bohemiji Brijuna.

Jedan od ključnih problema jest izbor i uloga Kazališnoga vijeća.Nadalje, gorući problem je sukob interesa ravnatelja i zaposlenih umjetnika koji rade izvan kuće, problem je zaštićene dobne granice nakon koje umjetnici dobivaju ugovore na neodređeno vrijeme.

Baci li se pogled na repertoar kao cjelinu stječe se ipak dojam da je on više ishod dogovora s pojedinim redateljima nego realizacija neke repertoarne zamisli što u sadašnjoj situaciji hrvatskog kazališnoga redateljstva nije najmanje što se moglo učiniti.

Drži ć utemeljenje svoje dramaturgije i vlastite egzistencije u igri svijeta i svijetom na hrvatskom jeziku, koje je dovelo do prvoga i neprevladanoga kazališnoga hrvatskoga svemira, vidi i u intrigi stvaranja sekreta (tajne) o ljudima nazbilj i ljudima nahvao u prostoru novootkrivenoga svijeta, u globusu, njegovu zaštitnom znaku na naslovnicama, u geometrijskom univerzumu kugle, u svijetu klaunovske pomislivosti.

Uz osamdesetu obljetnicu rođenja kazališnoga redatelja Koste Spaića (Zagreb, 21. siječnja 1923 Zagreb, 23. travnja 1994)

Edinburgh Od 15. kolovoza do 5. rujna Edinburgh je središte kazališnoga svijeta.

Britanska ekranizacija najpoznatijega i najizvođenijega kazališnoga mjuzikla u svijetu »Jadnici«, prema istoimenu romanu velikoga francuskoga književnika i aktivista za ljudska prava Victora Hugoa (1802 1885), ima čak osam nominacija za nagradu Oscar.

Kostim ovdje nije ništa doli izvanjski srodni detalj ili pomoćni dodatak, dodatak koji nije dramski inicijativan, kako bi rekao Petar Brečić koji funkciji kazališnoga kostima daje važnije mjesto od pukog odijevanja i vanjskog označitelja.

Roša će se ondje bavit učenjem osnova pisanja i predstavljanja kazališnoga teksta.

Početkom XVIII. st. nastaju u Dubrovniku frančezarije brojni prijevodi, lokalizacije i adaptacije Molièreovih komedija, a njihove izvedbe bile su temelj vrlo razvijena kazališnoga života, koji će svršetkom stoljeća biti obogaćen gostovanjem talijanskih družina.

Biti predsjednikom Kazališnoga vijeća najvećeg dramskog kazališta u zemlji zahtjeva mnogo više od osnivanja kazališta.

I, s obzirom na planove za intenziviranje kazališnoga života, odlučio to što je god moguće dulje i ostati

S druge strane, doista postoji stanovita tromost kazališnoga mehanizma, te izrazita nesklonost rizicima (osim kad oni nisu glamurozni promašaji, ali to je već druga priča).

Neizbježan je i fenomen kazališnoga festivala Glumci u Zagvozdu, koji se iz godine u godinu potvrđuje kao zanimljiv kulturni događaj začinjen tradicionalnom zagorskom gostoljubivošću.

Humorna romantična drama Okrznuti se (Sfiorarsi) kazališnoga, filmskog i televizijskog redatelja, scenarista i glumca Angela Orlanda bavi se nesređenim emotivnim životima samohrane majke Céline (odlična Valentina Carnelutti), glumice na pragu srednjih godina uhvaćene u procijepu propale dugogodišnje veze i pokušaja dobivanja istaknute filmske uloge, te njezinog vršnjaka, nezrela i egoistična fotografa Paola (redatelj Angelo Orlando), slabića odrasla u sjeni posesivne majke koji ljubavnu utjehu bezuspješno traži u zagrljaju sedamnaestogodišnje srednjoškolke.