Jedan od najpoznatijih tenora današnjice José Cura stekao je svjetsku slavu tumačenjem nekoliko, uglavnom verističkih uloga iz repertoara dramskoga tenora.

Predstavimo ovdje produkciju Dramskoga programa u brojkama: - godišnje Dramski program ima u prosjeku 170 premijera radiodrama - godišnje Dramski program proizvede u prosjeku 150 sati novog programa - ovu produkciju stvaraju 24 uposlenika.

Bila je i jezičnom savjetnicom pri izvedbama radiodrama na čakavštini u okviru Dramskoga programa III. programa Hrvatskoga radija te jezičnom savjetnicom pri priređivanju knjiga na južnočakavskom ikavskom dijalektu.

Završnica dramskoga programa pokušala je tek ublažiti gorak okus loše sezone dobrim uprizorenjem Molnarova Lilioma, koji je, ovaj put redateljica, Nina Kleflin konvencionalno postavila s povremenim poteškoćama u izvedbenom ritmu, ali je predstava emotivno uvjerljiva i nadahnuta zahvaljujući izvrsnoj ulozi Nele Kocsis (inače laureatkinje ovogodišnjeg Festivala glumca u kategoriji glavne ženske uloge za predstavu Sjećanje vode).

Primjerice, dosljedni ishod dramskoga sraza između zakonitoga nasljednika prijestolja i uzurpatora krune, koji na kraju Shakespeareovih kronika (i ne samo njih) poput uskrsnula svjetla iz krvavoga mraka zatvara iscrpljenu putanju borbe, zasigurno je odgovarao vladajućoj Elizabeti jer je posredno podupirao i njezin legitimni izbor za vladaricu zemlje, ali on je i za buduća vremena ostao, i za ona koja su se (čak i revolucionarno) odrekla feudalnog prava, jedinim mogućim ishodom dramske pravde.

Matko Sršen ne misli da on to jest, pa nam, nastojeći se što više približiti obožavanoj Cvijeti, na kazališnoj cedulji svoga novoga dramskoga djela, dramoleta Cvijeta Zuzorić quasi una fantasia ne bez diskretne samoironije nudi jednu od inačica i rekonstrukcija svoje, za vrijeme nedavne opsade Dubrovnika izgubljene drame o Cvijeti Zuzorić, renesansnoj pjesnikinji, koja je njemu kao i njegovu sugrađaninu Paljetku (koji joj je prije više desetljeća ispjevao pjesmu) cijeloga života opsesija.

Dramske radionice sustavnim i kontinuiranim višegodišnjim provođenjem dramskoga odgoja omogućavaju razvijanje djece kao cjelovitih ličnosti i njihovo izrastanje u kvalitetne odrasle osobe.

Likovi su i pripovjednoga i dramskoga teksta potpuno zasuti suvremenim događajima iz Hrvatske i svijeta, da se i sami moraju zapitati imaju li uopće svoj vlastiti život.

Upravo zbog kombinacije ovisnosti o informacijama iz medija te izleta pripovjedačice u područja imaginacije, ali i zbog veze među motivima iz pripovjednoga i dramskoga teksta, čini mi se da se u romanu ne radi toliko o eskapizmu, koliko o pokušaju suočavanja sa stvarnošću kroz imaginaciju, filozofiju te umjetnost.

Postupak pisanja dramskoga teksta u ovom nas romanu stoga podsjeća na Picassovu ideju kako nam umjetnost, iako lažna, pomaže sagledati istinu naše stvarnosti.

Totalitarizam i represija sustava tema je Marinkovićeva dramskoga vodvilja smještenog u imaginarno kraljevstvo, Politea ili Inspektorove spletke (1977), a u drami Pustinja (tiskana 1982) ponovno se bavio odnosom umjetnosti i zbilje.

Neke od tema o kojima se na okruglim stolovima žustro raspravljalo bile su status glumca u kazalištu, odnos glumca i redatelja te glumca i tržišta, glumac kao redatelj, Fabijan Šovagović i njegovo djelo te glumac u alternativnom kazalištu, a među izložbama možemo izdvojiti onu Dramskoga kazališta Gavella pod naslovom Hommage Ivo Fici, izložbe posvećene glumcima Vanji Drachu, Zlatku Crnkoviću, Mariji Kohn i Ivki Dabetić ili pak preglede kazališnih plakata.

Još od osnovne škole znao je da je gluma nje gov životni poziv, a da je to doista bila is prav na odluka, potvrdilo se kada je Jon Hamm dobio Zlat ni globus za najboljeg dramskoga glumca u seriji Momci s Ma disona koja posljednjih godina oduševljava publiku.

Dramaturginja Sanja Ivić autobiografskom pripovjednom tehnikom iznosi tragikomične situacije u odnošajima s redateljima predstava na kojima je radila prikazujući svoju profesiju kao svestrano opsluživanje kazališnoga mehanizma bez mogućnosti prilagodbe dramskoga teksta, konstruktivnih idejnih prepletanja njezinih i redateljskih zamisli pri stvaranju predstave

Autori teksta, songova, glazbe, redatelji i izvođači su Manuela Krakar i Patrik Lazić, članovi Dramskoga studija Istarskog narodnog kazališta.

Stoga Goldonijeve Ribarske svađe prema Tijardovićevom prijevodu i režiji uglednog filmskog i kazališnog redatelja Vinka Brešana i adaptaciji velikoga dramskoga pisca Ive Brešana potvrdili su nam još jednom točnom i fukoovsku tezu koja govori o disidentstvu kao konstruktivnom kotaču u službi političke moći i društvene hijerarhije.

Ubersfeld) unutar ovoga dramskoga predloška oslanja se na sukobnu narav povijesno zadane društvene podjele uloga i rodnih odnosa.

Scenska slika postaje poprište eksperimentalnoga ozračja što dekonstruira drevnu funkciju starogrčkoga zbora zaslužnoga za postanak dramskoga teatra uopće.

Ključ uspješnosti leži u dvostrukoj percepciji nastanka ovoga dramskoga teksta: francuska glumica Yasmina Reza, naime, 1987. napisala je prvu dramu, Razgovori nakon sprovoda.

Tako je funkcija dramskoga lika dodijeljena spolnim organima Krešu i Željani, čime predstava zadobiva i moguće queer konotacije.

Wessels je ponudila neizbrušeno, pomalo grubo glazbeno čitanje lika Eboli, glas joj se čini podobniji za mezzosopranske uloge istaknutijeg dramskoga karaktera te joj je nedostajalo lakoće, pogotovo u koloraturnoj ariji o velu iz prvoga čina.

U kategoriji dramskoga filma situacija je ista samo film drugi.

No, upravo ta hladnoća scenskoga izraza, konstantna mentalna igra, propitivanje i pomicanje granica dramskoga teatra, apstrakcija i asocijativnost otkrivaju izrazitu promišljenost redateljskoga diskursa.

Akademsku sezonu 1993/94. proveo je u New Yorku, gdje je kao Fulbrightov stipendist (mladi umjetnik) sudjelovao u postdiplomskom programu dramskoga pisanja i scenaristike na New York University.

Koliko će ona zaživjeti saznat ćemo tek u dodiru s publikom zaključuje redateljica, koja se inače u predstavi koristi svim lutkarskim tehnikama, a u središte stavlja dramskoga glumca oko kojega se vrti svijet oblika i maštanje.

Prihvaćajući tako naturalističke zahtjeve za stvarnim (uglavnom jednim) prostorom, prostor se igre ovdje u potpunosti poklapa sa cjelokupnim poimanjem dramskoga predloška.

Najdiscipliniraniji dio ovogodišnjih Gavellinih ve č eri bila je strpljiva publika, uprava i marketing Zagreba č koga dramskoga kazališta Gavella, koji su svoj dio odradili uzorno, nimalo zbunjuju ć e.

Šefica Dramskoga je Jasmina Božinovska-Živalj, koja je naslijedila Dubravka Jelačića Bužimskog, samo je rekla kako će biti puno posla i dobrih projekata, za što je Dramski dobro ekipiran, odnosno ima vrlo kvalitetne ljude.

Fiennes i Logan zadržavaju fabularnu strukturu originalnoga dramskoga teksta (inače pisanoga u pet činova), koja se okvirno dijeli u tri cijeline: u prvom segmentu prati se rat Rima i Volšćana u kojem Gaj Marcije pobjeđuje i trijumfalno se vraća u Rim, u drugoj cjelini prati se njegovo nastojanje da postane rimski konzul, gubitak časti i progonstvo, a u trećem dijelu sagledava se izgnanstvo, priključivanje Volšćanima te pohod na Rim.

S velikom pomnjom i zasluženo najvećim poštovanjem prema tekstu, možda čak i sa sviješću da možebitne dramaturške zahvate, odnosno sažimanja, dolikuje prepustiti sljedećim uprizorenjima, umjetnički ansambl ZKM u potpunosti je potvrdio vrijednosti autorskog glasa Tene Štivičić u našoj sredini i njezina precizna, pronicava i kultivirana dramskoga pisma