Blago nagnuti i jugozapadu okrenuti i osunčani položaji Dilja, Požeške gore, Krndije i Papuka (953 m) i Psunja (984 m) idealni su za uzgoj v. l. pa se može pretpostaviti da se ta kultura ovdje uzgajala još i u predrimsko (keltsko, ilirsko-japodsko) doba.

Pitanja i odgovori su podijeljeni u četiri glavna poglavlja: Drevno poganstvo, Keltsko poganstvo, Suvremeno (neo) poganstvo i Filozofsko-teološka prosudba poganstva.

Na Trsatskom brdu postojalo je staro keltsko naselje, a na obali ilirsko naselje Tarsata.

NEVJEROVATAN SI čuj bila nenaseljena, a jasno ljudi napisali SCLAVINIA, što ti se reče da su plemeneske zajednice već ranije doseljenih slavena pd 528. god kada se bilježe prvi prelazi slovena preko save, plus ranije postoje ilirisko-keltsko-gotski mix

Prema određenim povjesničarima slaveniziran naziv »Galič« (»Galičina«) ima keltsko porijeklo prenešeno iz starorimske provincije Galije također u većini naseljene Keltima.

... " Ja držim vrlo mudrim ono keltsko vjerovanje da su duše onih koje smo izgubili zarobljene u nekom nižem biću, u kakvoj životinji, biljci ili neživu predmetu, i tako stvarno izgubljene za nas sve do onoga dana koji za mnoge nikada ne osvane, kad se dogodi da prođemo pokraj nekog stabla, da dođemo u posjed nekog predmeta koji je njihova tamnica.

To drvo i dalje stoji tamo, a sada znamo za ovo keltsko vjerovanje i sigurne smo da to drvo više nikada neće plesati zato jer smo prepoznale tu dušu i ona sad živi s nama.

Kršćanstvo je na tome području još u 3. i 4. st. prihvatilo tadašnje ilirsko-keltsko stanovništvo pod gospodstvom Rimljana da bi, po nekim zapisima, već u 5. st. postojala biskupija u Senju koja je obuhvaćala južniji dio današnje nadbiskupije, dok je sjeverni u 6. st. pripadao biskupiji u Puli.

Moguće je da je keltsko pleme iz Galije Akvitanske doseljeno između 4. i 6. st. na teritorij Istočnih Slavena odakle proizlazi naziv Galicija, ali nije dokazano.)

Rekao bih da u dugom vremenskom lűku od peterojezi č nog latinskoga, talijanskoga, njema č koga, dalmatinskoga (hrvatskoga) i ma đ arskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et hungaricae) rje č nika Fausta Vran č i ć a, tiskana u Veneciji 1595, pa sve do 20. stolje ć a, u kojem je tiskan najve ć i broj rje č nika hrvatskoga jezika u mnogim kombinacijama s drugim jezicima, taj nedavno prona đ eni Temlerov Hrvatsko-keltsko-nordijski iz 1777, predstavlja jedan od najvažnijih prinosa razumijevanju evolucije razvoja hrvatskog jezika u 18. stolje ć u, pritom upotpunjuju ć i sliku o njegovoj složenosti i relevantnosti te formativnom utjecaju na susjedne, bliske jezike tijekom minulih više od tisu ć u godina.

Stranica Hrvatsko-keltsko-nordijskoga rje č nika iz 1777.

Spominju se Panoni, a u mlađem željeznom dobu očita je prisutnost keltsko-latenske kulture.

Područje Češke naseljava u V. stoljeću keltsko pleme Boji (odatle njemački naziv Böhmen za Češku); u I. stoljeću zauzimaju je germanski Markomani, a u V VI. stoljeću Slaveni.

U zapisima se prvi puta spominje u 3. st. p. n. e. kao ilirsko i keltsko naselje Mursa.

Ona je naime punokrvna pjevačica engleskoga folka, što je ipak nešto drukčije od keltsko-irske kombinacije.

Riječ je dakako o Bretanji, čije izvorno ime Brittany ne samo etimološki, već i praktično nosi u sebi mnogo toga što se obično veže uz keltsko naslijeđe na otocima Irska i Velika Britanija.

Keltsko podrijetlo riječi Kali označava »sidrište«.

Najstariji dijelovi histarske gradine nalazili su se na brdu Kalvarija (13), sjevernije od današnjeg naselja, a zatim se pretpostavlja da tu živi keltsko pleme Secusa.

Keltsko pleme Segestani naselje su nazvali Segesta, a zatim s ovdje naseljavaju Iliri.

Keltsko shvaćanje prijateljstva pronašlo je svoje nadahnuće i vrhunac u plemenitom načelu anam ćara.

Keltsko-panonsko pleme koje se ovdje nastanilo i bilo upoznato sa zdravstvenim blagodatima vodenih tretmana zvali su se Jasi (u značenju isjelitelji ili topličani).

Keltsko pleme Vaceosi su osnovali grad kao jednu od utvrda koja je branila dolinu rijeke Duero.

U blizini se nalaze i neke od najatraktivnijih kulturoloških i prirodnih znamenitosti Parka prirode Žumberak kao što su Stari grad Žumberak, keltsko groblje, rimska nekropola, živopisni kanjoni sa slapovima Brisalo i Sopotski slap, te vrh Žumberačke gore Sv. Gera.

Ugri i Francuzi od istih su Rimljana preuzeli umijeće tovljenja gusaka i njihova foie gras de oie, ili guščja jetra koja se sirova čuvaju u konjaku i guščjoj masti, jedna je od najcjenjenijih galskih slastica, a u Engleskoj, zemlji u kojoj je u keltsko doba bilo zabranjeno izjedanje gusaka budući da su bile svete glasnice drugoga svijeta, nikad nisu bile potisnute u sveopćoj purećoj invaziji i u britanskim kuhinjama ostale su gastronomski pojam plemenite peradi namijenjene najsvečanijim, a posebno novogodišnjim blagovaonicima.

Povijest tog malog grada započinje prije vremena Rima kada je na tom području djelovalo keltsko pleme.

Oni obuhvaćaju meridijane, čakre, auru, keltsko tkanje, temeljnu rešetku, pet ritmova, trostruki grijač i neobične tokove.

Keltsko tkanje poznato je na Istoku kao tibetanski energetski prsten.

U razdoblju prije Rimljana ovaj su brežuljak naselili Seccusi (keltsko pleme) i vjerojatno naziv« Lindar »datira iz ovog doba.

Jednog jer ga zelim (vec dobropoznati Rufus Tarquin Bleu), a drugog jer mi je puhnulo da bi zgodno bilo nekom nadjenut ime Mingus Mylo Taig (ovo zadnje je keltsko i postoji, mamu vam...).

Razvio se prvotno kao keltsko naselje Ivavum krajem željeznog doba, a 15. godine pr.