Zdravstvene ustanove nadležne za obuhvat i zdravstveni nadzor nad kontaktima trebaju voditi evidenciju o ovom poslu i godišnje izvještavati Hrvatski zavod za javno zdravstvo o obuhvatu kontakata prema navedenim kategorijama (broj kontakata u pojedinim kategorijama, od toga pregledano, među njima otkriveno novih bolesnika od tuberkuloze, te broj onih kod kojih je primijenjena kemoprofilaksa).

Što ćemo s bolestima za koje je propisano obvezno liječenje i kemoprofilaksa onim istim zakonom koji propisuje cijepljenje?

Sada kreće i analiza broja operacija te prema novim smjernicama, bolničkih infekcija i primjena kemoprofilaksa.

Najvažnija područja ove grane medicine jesu: - edukacija i informiranje o pripremi za put, pregled i informiranje kod liječnika o vlastitom zdravstvenom stanju i eventualnim posebnim potrebama pojedinca, dostupnosti zdravstvene službe u odredištu putovanja, pokrivanja troškova liječenja od zdravstvenog osiguranja, potrebi liječničkog pregleda nakon putovanja - edukacija o zdravstvenim rizicima na samom putu i odredištu putovanja, a to su: rizici vezani uz promet i transport, posebno dulja putovanja zrakoplovom, rizici vezani uz odredište zbog klimatskih čimbenika, endemskih zaraznih bolesti, rizici vezani uz higijenu hrane i vode, sanitaciju okoline, rizici od uboda insekata i kontakta s otrovnim životinjama, savjetovanje o odgovornom spolnom ponašanju i mjerama za očuvanje zdravlja - cijepljenje obveznim i preporučenim cjepivima - kemoprofilaksa

Kemoprofilaksa protiv malarije obvezna je za sve osobe koje odlaze u zemlje ili na podrućja u kojima postoji endemija malarije.

Kemoprofilaksa protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za kemoprofilaksu malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska osobe u zemlju odnosno na podrućje gdje postoji endemija malarije, dok ona tamo boravi i šest tjedana nakon njezina povratka.

Kemoprofilaksa se obavlja rifampicinom kroz dva dana ili primjenom preparata kojeg je djelatnost utvrđena antibiogramom.

- kemoprofilaksa i seroprofilaksa - primjena određenih sredstava kod zakonom određenih zaraznih bolesti (tuberkuloza, streptokokna i meningokokna bolest, infekcija hemophilus-om influenzae, tetanus, bjesnoća, hepatitis A iB i drugih bolesti prema epidemiološkoj indikaciji (krpeljni meningoencefalitis - zalaganje kod tijela uprave i samouprave za formiranjem higijeničarskih službi te suradnja s Uredom za zaštitu i spašavanje - centar 112

Zaštita lijekovima (kemoprofilaksa) obvezna je za: 1) sve osobe koje su izložene zarazi od kolere, tuberkuloze ili malarije; 2) djecu, mladež i osobe zaposlene u školama i drugim ustanovama za djecu i mladež, pri epidemijskoj pojavi bacilarne dizenterije, streptokokne bolesti ili pojedinačnog slučaja meningokokne bolesti prema epidemiološkoj indikaciji, 3) osobe u kontaktu s necijepljenom djecom do 5 godina starosti prilikom pojave invazivne bolesti izazvane Hemofilusom influence tipa B.

U Hrvatskoj su skoro svi slučajevi uzrokovani meningokokom grupe B, a niti jedno cjepivo ne štiti od ove grupe meningokoka, te u ovakvoj situaciji, cijepljenje u Hrvatskoj nije preporučljiva preventivna mjera već preostaje kemoprofilaksa (preventivna primjena antibiotika osobama u bliskom kontaktu s bolesnikom). ________________

Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz 10 dana.

U svim drugim slučajevima posebne ugroženosti od tuberkuloze (bolesnici pod imunosupresivnom terapijom koja traje duže od 30 dana, koji nisu u kontaktu s aktivnom tuberkulozom, osobe starije od 14 godina i mlađe od 35 godina jaki tuberkulinski reaktori, ili u izravnom dodiru s bacilarnim tuberkuloznim bolesnikom) kemoprofilaksa s izoniazidom provodi se neobavezno, uz prethodnu konzultaciju sa specijalistom pulmologom.

Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b provodi se odgovarajućim dozama rifampicina kroz četiri dana.

Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz najmanje 5 godina.

Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti obvezatna je za osobe koje žive u uskom dodiru ili istom prostoru s bolesnikom.

Zaštitno cijepljenje protiv bolesti za koje postoji cjepivo, kemoprofilaksa te kontrola osoba kod povratka (mikrobiološke pretrage stolica, urina, krvi i drugih izlučevina) su mogućnosti sprečavanja unosa infekta u našu državu.

Podsjećamo da su dijagnostika i liječenje oboljelih, pregled kontakata i zdravstveni nadzor nad kontaktima, kemoprofilaksa i sve druge protuepidemijske mjere za osobe kojima su namijenjene-besplatne, bez obzira radi li se o osiguranim ili neosiguranim osobama, hrvatskim državljanima ili strancima.

Temeljna mjera bila je antibiotska kemoprofilaksa osoba koji su s dječakom bili u uskom socijalnom kontaktu u zadnjih tjedan dana prije dječakove smrti.

U toj prvoj fazi sprečavanja pandemijske gripe terapija se davala svim bolesnicima i postekspozicijska kemoprofilaksa se davala svim bliskim kontaktima bolesnika, radi sprečavanja uspostave cirkulacije virusa kod domaćeg stanovništva.

Specifična kemoprofilaksa prevenira infekciju s N. meningitidis koja može biti dio normalne flore respiratorne sluznice gornjih dišnih putova, kao i naletno kliconoštvo nakon kontakta s oboljelom osobom od meningokokne bolesti jer uništava kolonizaciju i eradicira mikrobe prije prijanjanja na stanicu domaćina, kao i invaziju tkiva i stvaranje toksina.

Posebne mjere su: rano otkrivanje izvora zaraze; putova širenja i žarišta; laboratorijsko ispitivanje uzročnika zaraznih bolesti, odnosno epidemije; prijavljivanje zaraznih bolesti; prijevoz, izolacija i liječenje oboljelih; provođenje preventivne i obvezne preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije; zdravstveni nadzor nad kliconošama; zaposlenim i drugim osobama; zdravstveni odgoj osoba; cijepljenje, nadzor nad cijepljenjem i distribucija cjepiva; kemoprofilaksa (zaštita lijekovima) i seroprofilaksa.

Obolijevanje se može spriječiti i samim lijekovima (kemoprofilaksa) što se pokazalo vrlo učinkovito za sprečavanje pojave bolesti kod putnika.

Ovaj nadzor obuhvaća niz mjera prevencije kao što su epidemiološki izvidi i ankete, epidemiološki nadzor nad žarištem, nadzor nad liječenjem, određivanje protuepidemijskih mjera, preventivno cijepljenje i kemoprofilaksa (Tablica 3).

Osim nanošenja repelenta, za neke zemlje u kojima postoji mogućnost zaraze vrlo opasnim bolestima, preporuča se cijepljenje, npr. protiv žute groznice u nekim afričkim državama ili kemoprofilaksa lijekovima protiv malarije.

Često pranje ruku, izbjegavanje većih skupova ljudi, izbjegavanje direktnog kontakta s bolesnikom, kemoprofilaksa kroničnih i starih bolesnika ako žive u zajedničkom kućanstvu.

Kemoprofilaksa za malariju jest kinin, koji bi putnici trebali uzimati od tjedan dana prije nego što stignu u trope, do četiri tjedna nakon odlaska iz tih krajeva.

Prikupljaju se i podaci o osobama koje su bile u kontaktu s oboljelom osobom, te da li je među kontaktima otkriven novi slučaj aktivne tuberkuloze, latentne tuberkuloze i da li je provedena kemoprofilaksa.

Mjere su ipak u međuvremenu poduzete (kemoprofilaksa osobama u kontaktu i dr.) prema uputi Službe za epidemiologiju HZJZ.

2. Provodi zdravstveni odgoj i savjetovanje osoba koje putuju u područja s povećanim rizikom obolijevanja od zaraznih bolesi (kemoprofilaksa protiv malarije, cijepljenje protiv hepatitisa A i B, trbušnog tifusa, kolere, žute groznice i dr.) te nadzor nad osobama koje se vraćaju iz područja tzv. karantenskih i ostalih zaraznih bolesti (nadzor nad kliconoštvom)

U endemskim područjima malarije obavezna je kemoprofilaksa lijekom protiv malarije (antimalarik).