gregor 22. Siječanj 2009. 10:23:29 Ogrezlo nas niko ćudno vrime, ni jušta ni gušta ća reče svit, ma se u njem svi moramo kobacat.... ' jujamo se ka oni plamen na šteriki ća svitli u po noći u tami, a sve kada ce se sad ugasit pritiškan od pukotin zivota kroz koje vitar ljulja i baca, ma nas dosad nije zamirova.... a tija bi nas zamirovat ma mu se nedamo.... i nek diko zaškripljemo ruzinavi, dok odamo po starin daskan od sufita uspomena, još nan uvik iskra tinja u joku, ona lipa ća nas valja u lipost od zivota, u jubav u duši zapisanoj... ta najdublje traje i najboje vridi.... sklopit oći i partit, a ko bi zna to ća je, vaja uzet zivot kada nije tvoj vengo šnjin zaplovit.. pa di dođemo... pa se sitit diko svi ti dragi judi iz mladosti ća su te okrzli smijon i plaćon, ća su sanjali o lipšen zivotu, ća su prve jubavi na matineji na gojači u disco sticali, ća su se karićen razdirani ruk spušćali pa u more upali, ća su sanjali svoje snove.... mislin se... ča smo sanjali?..... ća smo tili?