Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura, koji je Jakova vodio na sud.

To je klasičan postmoderni topos: oksimoronski topos u smislu postmoderne koja je, kao već-uvijek-dogođena, klasična: hoću reći, bilo je toga i prije, i u vrijeme kad Aleksandar predbacuje Aristotelu da profanira filozofiju zapisujući je, a Klement Aleksandrijski savjetuje: " Najrazborijtije je ne pisati, nego učiti i proučavati živom riječju, jer napisano ostaje " (Stromatesis) - " Sve napisati u knjigu znači staviti mač u ruke djetetu ", poentira Klement, tjerajući vodu na moj mlin.

Tako je dok dijete neoštećeno ne uvede u nebesku luku.« Klement Aleksandrijski (I, 7, 51, 2 - 3)

Sv. Pavao će među karizmama prve Crkve spomenuti dar liječenja (1 Kor12, 9), a o terapeutskoj dimenziji spasenja svjedoče sv. Irenej, Justin, Klement Aleksandrijski, Origen, Hipolit Rimski.

Klement Aleksandrijski (oko 150. 212.) piše da su časni svjedoci kazivali kako je Marko objavio svoje evanđelje.

Njegov je učitelj bio Klement Aleksandrijski, a Klementov je učitelj bio mistik po imenu Pantaenus, koji je prema koptskim pričama proveo velik dio svoga života u Indiji.

Marc. 4.5), iz Egipta (Klement Aleksandrijski, Stromateis 1.21; 5.12), i vjerojatno čak ranije iz Italije (Muratorijev fragment).

U skladu s tim, apostol je Matej jeo sjemenke i lješnjake, voće i povrće bez mesa. (Klement Aleksandrijski: The Instructior, II.I, 16: On Eating) (Ovdje Klement daje evidenciju o ishrani Ivana Krstitelja) - Andrija i Juda, Andrija (Petrov brat po krvi i vjeri) i Juda iz Betsaide su izvorno bili sljedbenici Ivana Krstitelja, te iz toga proizlazi zaključak o njihovoj vegetarijanskoj ishrani.

Prvo računanje Božića zabilježeno je u Aleksandriji oko 200. godine (Klement Aleksandrijski).

On u sebi ujedinjuje ne samo apostolsko i po apostolsko doba, već u svojim knjigama jasno odražava novu situaciju kršćanstva koja je nastala razorenjem Jeruzalema godine 70. Njegovo evanđelje, koje je Klement Aleksandrijski na zvao »pneumatsko«, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva.

Klement Aleksandrijski piše da je gnostik Herakleon nijekao mučeništvo apostola Tome.

(6) Klement Aleksandrijski (150. 211.) u svojim Stromatima navodi imena četiriju evanđelista te razlikuje njihove knjige od apokrifnih knjiga koje su se pojavile u njegovo vrijeme.

Tako je crkveni otac Klement Aleksandrijski krajem 2. st.

Klement Aleksandrijski kaže: "  rtvenik na kojemu gori tamjan simbolom je Zemlje koja leži u središtu Kozmosa ".

Mogu li potvrditi odgovor što ga je nekoć dao Klement Aleksandrijski kad su ga pitali: " Što činiš ako želiš pridobiti nekog čovjeka za Krista? " On je rekao: " Pustit ću ga da godinu dana stanuje u mojoj kući. "

Klement Aleksandrijski (Stromates) kaže: ' Ako si stvarno susreo svog brata ti si također susreo Boga. '

Tales, Ksenofan, Heraklit, Sokrat, Platon, Aristotel i drugi, a u srednjem vijeku skolastici, filozofi i teolozi koji su upoznali objavljenu Božju mudrost i uočili temeljnu razliku između filozofskog shvaćanja, koje se ograničuje na spoznajne mogućnosti ljudskog razuma, i teološkog shvaćanja, koje polazi od vjere u samoobjavu Boga, čiji su najpoznatiji predstavnici: Klement Aleksandrijski, Justin, Origen, Augustin, Ivan Damaščanin, Anselmo Canterburyjski, Albert Veliki, Toma Akvinski.

Klement Aleksandrijski govori nam o 42 Hermesove knjige.

Dok je Tertulijan eksplicitno odbacivao bilo kakav upliv poganske filozofije u teologiju (Što ima Atena s Jeruzalemom?), Klement Aleksandrijski je grčku filozofiju, osobito Platonovu, vidio kao korisno oruđe u rukama vještih kršćanskih mislitelja.

Čak su i neki rani kršćanski oci pisali o reinkarnaciji, kao naprimjer Origen i Klement Aleksandrijski, a spominje je i sv. Jeronim u svojim pismima gdje navodi da je to učenje u ranom kršćanstvu bilo poznato određenom broju vjernika.

Gheerbrant, Rječnik simbola, NZMH, Mladost, Zagreb, 1994., str. 667 - 171 natuknica svjetlost (13) Takvo poimanje izražavaju jednako neki muslimanski duhovni oci kao i sv. Klement Aleksandrijski, sv. Grgur Nisenski (Mojsije na Sinaju prodire u božansku tamu) i Pseudo_Dionizije Areopagit.

Bogatstva svoju zadaću služenja čovjeku ostvaruju kada su namijenjena za proizvodnju blagodati za druge i društvo: ' Kako ćemo moći učiniti dobro bližnjemu ' - pita se Klement Aleksandrijski - ' kada nitko ništa ne bi posjedovao? ' U viđenju sv. Ivana Zlatoustog, bogatstva pripadaju nekima kako bi oni mogli steći zasluge dijeleći ih s drugima.

On na naše izranjene duše lijeva vino, koje je krv iz loze Davidove; on nam u izobilju daje ulje, a to je Božje milosrđe (Klement Aleksandrijski, Quis dives, 29).

Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge koji je vodio Jakova na sud.

Modernist je bio Klement Aleksandrijski, modernist je bio Toma Akvinski (sjetimo se samo osuda aristotelizma), modernisti su bili jezuiti.

Sv. Klement Aleksandrijski upozorava kako treba moliti na svakom mjestu i u svim uvjetima.

U vezi s tim Klement Aleksandrijski piše: " Oni koji provode u djelo zapovijedi Gospodnje daju za nj svjedočanstvo u svakom svom djelu, jer čine ono što on želi i vjerno zazivaju ime Gospodnje " (Stromatum IV, 7,43,4: SC 463, Pariz 2001., 130).

Ta jednakost na svim planovima, koju dokazuje Klement Aleksandrijski, ohrabruje.

Ovako to tumači sveti Klement Aleksandrijski: " Ta prispodoba uči bogataše da ne smiju zanemariti svoje spasenje kao da su već unaprijed osuđeni, niti smiju baciti u vodu bogatstva niti ih osuditi kao opasna i protivna životu, već moraju naučiti na koji način se koristiti bogatstvima i priskrbiti si život " (Koji će se bogataši spasiti?, 27, 1 - 2).

Aristotelovo uvjerenje Isto? noj Crkvi je prenio Klement Aleksandrijski (oko 150 - oko 215), a zapadnoj Tertulijan (oko 155 - oko 220).