Na ovom duhovnom mjestu naučit ćemo biti graditelji spokoja reda " kako sveti Augustin naziva mir ".

A ako ples treba biti način proslavljanja praznika, onda sveti Augustin nema sumnji: i tokom praznika ' ' melius est arare quam saltare ' ', bolje je orati nego plesati.

Onamo je katkad svraćao Sveti Augustin jer je oko Jezera samoubojica uvijek bilo pisaca na šetnji, a on je vrlo volio književnost i razgovore o njoj.

Sveti Augustin koji je napisao pozamašnu raspravu o Trojstvu piše: " Govorimo o tri Osobe, ne stoga što bismo time odgovorili tko je Bog stvarno, nego zato da ne bismo posve zanijemili. " Pa nastavlja: " Čak i najdostojnije što o Bogu kažemo ne odgovara stvarnosti, nego je samo izraz naše želje da kažemo nešto što je njega dostojno. " Od istog Augustina ostala nam je prekrasna misao: " O Bogu uvijek možemo više misliti nego reći, a on je veći i od svake naše misli ".

Taj je nauk divno sažeo sveti Augustin potičući nas na sve potpunije sudjelovanje u žrtvi naseg Otkupitelja koju slavimo u Euharistiji: Sav otkupljeni grad, to jest zajednica i društvo svetih, prinosi se Bogu kao sveopća žrtva po onom Velikom Svećeniku koji je, uzevši lik sluge, u muci prinio sama sebe da nas učini tijelom tako velike Glave. (...) Takva je žrtva kršćana: " (...) tako smo i mi, iako mnogi, jedno tijelo u Kristu " (Rim 12,5).

Sveti Augustin to ovako tumači: Tko je, ako ne Krist, kruh nebeski?

Pitanje pravednog ili nepravednog rata je bilo goruće skolastičko pitanje u Srednjem vijeku, kojim su se bavili Sveti Augustin i Sveti Toma Akvinski a kasnije i Hugo Gotiusa (De jure belli ac pacis.), te Francisco de Vitoria U to vrijeme, bilo je riječ o pronalaženju filozofskog i vjerskog legitimiteta za križarske ratove koje je pokretala kršćanska Europa.

U Papinijevu djelu Sveti Augustin, upoznat ćemo lik velikog sveca, crkvenog naučitelja i jednog od najvećih mislilaca svih vremena.

Premašuje sposobnost čovjekova razuma i moći njegove volje kao i svakoga drugog stvora. [ 4 ] Spomenimo i da se sveti Augustin, nazvan Doctor Gratiae, uporno borio protiv Pelagijeva učenja u svojim djelima.

Tako se Falkonila poslije smrti u snu ukazala majci i rekla: " Majko, ti ćeš umjesto mene imati ovu strankinju Teklu, da se moli za mene, da mogu prijeći u mjesto pravednika " (Djela Pavla i Tekle, 160. god.), a sveti Augustin bilježi da se " čitava Crkva drži običaja koje joj predaše oci, pa se moli za one koji su umrli u zajedništvu s Tijelom i Krvlju Kristovom ", te nastavlja kako se " ne može zanijekati da duše umrlih nalaze utočište po pobožnosti svojih još živih prijatelja i rođaka, kad ovi za njih prikažu posredničku žrtvu [ svetu misu ] ili kad dadu milodar Crkvi " (Propovijedi, 172, 2, 411. god.; Priručnik o vjeri, nadi i ljubavi, 18, 69, 421. god.).

Sveti Augustin oštroumno shvaća tu povezanost: " To je veliko i čudesno otajstvo, braćo: na dan Pedesetnice (Izraelci) primiše zakon napisan prstom Božjim, a na sam dan Duhova sišao je Duh Sveti " (Serm.

Sveti Augustin, biskup, u svom Govoru, piše: Kada čuješ Gospodnje riječi: Petre, ljubiš li me? (Iv 21,15), misli da je to zrcalo u kojemu vidiš sama sebe.

Čvrsto sam uvjeren u postojanje ranijih izvora, no ja pamtim da je o životu kao umjetničkom djelu u svom djelu Confessiones o svome životu pisao Sveti Augustin.

Sveti Augustin kaže da ga je svagdje tražio i napokon ga našao u svojoj nutrini.

Sveti Augustin je rekao: »Spasi me Gospode, ali ne još«

Sveti Augustin veli: Dvostruku borbu vodi svijet protiv Kristovih vojnika.

Najprivatnija autobiografija objašnjava se velikim prijenosnim (transférentielles) figurama, koje su one same i one same jesu više netko drugi (primjerice, Platon, Sokrat i neki drugi u Poštanskoj razglednici, Genet, Hegel, Sveti Augustin, i mnogi drugi u Odzvonu ili Cirkumfesiji itd.).

Sveti Augustin u svojemu djelu De ordine prepoznaje da su sve stvari unutar reda koji je uspostavio Bog, ali upozorava da Bog ne pripada redu.

Sveti Augustin, genij svoga vremena i svih vremena, dok nije upoznao Boga, lutao je u grijehu, utjecao se svakakvom životu i tražio istinu na krivim putovima.

Sveti Augustin pak tvrdi: »Nitko neka ne blaguje toga tijela ako mu se nije prije poklonio« i dodaje da mi ne samo ne griješimo klanjajući se, nego griješimo ne klanjajući se (usp.

Sveti Augustin je jednom rekao da je svijet kao knjiga, a oni koji ga ne proputuju su samo pročitali jednu stranicu.

U smislu da je »ostala Djevica u začeću svoga Sina, Djevica u porodu, Djevica trudna, Djevica majka, vazda Djevica« (sveti Augustin).

Znao je dobro sveti Augustin što je kršćanska sloboda kad je rekao: Voli i čini što hoćeš.

Sveti Augustin s pravom kaže: Ljubi i čini što hoćeš, zapravo ljubi i sigurno ćeš činiti čudesa.

To je sve lijepo ovako izrekao jedan drugi veliki obraćenik i neumorni pastir, sveti Augustin: »Deus nullum eligit dignum, sed eligendo efficit dignum.

Jer, kao što sveti Augustin reče (a taj je bio veliki obraćenik i u mladosti nije držao ni do crkve ni do Boga): " Moj Bože, ti si uvijek bio u meni, ali ja nisam bio u tebi " Stbarmen, možda i tebi jednog dana ta rečenica prijeđe preko usana

Sveti Augustin biskup jednom je rekao da ga raduje to što je sa svojim narodom. Ja sam vama pastir, a s vama kršćanin. To što netko ima neku službu u Crkvi, ne znači da je privilegiran, da nema svojih slabosti, napasti i grijeha.

Sveti Augustin veli, da je svaka bol utemeljena na ljubavi.

Stoga, tražeći u cijeloj Crkvi jedno isprobano redovničko pravilo, koje su ranije slijedili mnogi sveci i svetice, i jedno od najsavršenijih i puno blagosti, ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koje bi najbolje odgovaralo njihovim nakanama, one su se zaustavile na pravilu koje je veliki sveti Augustin izabrao za sebe i za svoju dragu sestru i za sve svoje pobožne sudrugove.

Sveti Augustin davno je rekao da je mir sklad dijelova, što bi, u suvremenoj parafrazi, značilo da bez skladnoga ili barem usklađenoga djelovanja sviju poluga vlasti i svih razina vlasti kao i javnih službi te organizacija i institucija civilnoga društva, nije moguće očekivati mir kao pretpostavku osobne sigurnosti građana.