Nisam ništa rekla, nego sam samo potvrdno klimnula glavom, na što je ona razdragano uskliknula: - E, stvarno si kučka

Klimnula sam glavom, tražila nešto jako.

Kad je klimnula i brzim korakom krenula zajedno sa njima, uz njih, osjetio je silno olakšanje i još veću zahvalnost.

Pogledala si me svojim tamnim očima i klimnula glavom.

Tužitelj je pokupio neke papire i prišao Bernardu.Naslonio se na njegovu stolicu. Gospodine Hrle, možte li rukom pokazati čovjeka koji vas je napao u noći 29.6. ove godine Da to je on Prstom je uperio u Plosku koji je malo pocrvenio. Je li imao razloga da to učini? Naravno da nije.On je lud, liječeni alkoholičar, ali sigurno još pije Na noge se podigao Ploskin odvjetnik i uzviknuo: Prigovor, svjedok nema uvida u običaje mog klijenta on ne može znati je li on još pije, samo da dodam moj klijent Marko Krijes je testiran alko-testom koji je pokazao 0.0 promila alkohola u krvi Sutkinja je klimnula glavom i dodala: Prigovor se prihvaća, mladiću, samo odgovarajte na pitanja No tužitelj je izgledao samozadovoljno.Vjerovatno je samo sutkinji htjeo dati uvid u Ploskinu prošlost.Tužitelj je još dodao: Nemam više pitanja Sutkinja se potom obratila obrani: Je li obrana ima svjedoka? Branitelj se digao na noge i rekao: Ima, obrana poziva Tomislava Bilića da svjedoči Toma je pozvao namrgođeni policajac u sudnicu.Nakon što je položio zakletvu i sjeo na stolicu branitelj mu je prišao sa papirima: Dobar dan Tomo. Tomo se iznenadi i odgovori: Dobar dan. Branitelj je nastavio: Reci mi što znaš od Bernardu Hrli i Karlu Hajdiću Karlo je sjedao za stolom tužiteljstva.Imao je gips na ruci poput Ploske. Paaa oni žive u selu moje majke i znam da su mojih godina, ne idu u srednju školu, imali su mi djeda zgaziti sa neregistriranim skuterom... Tomo se zamislio dok je sutkinja zapisivala ove činjenice.Bernard se znojio, a Ploska se smješkao. I da prebili su mi rođaka prije par dana i slomili mu ruku, i nama prijetili smrću nastavio je Tomo kad ga prekine tužitelj: Prigovor, nema dokaza da su gospodina Marka napali žrtve ove parnice Sutkinja se namrštila: Hmm ne vjerujem da bi gospodina Krijes napao ove momke iz ćiste mržnje, ako su oni njega napali onda tu postoji motiv Branitelj je zaključio slučaj sa papirom koji će Plosku izvući iz svih ovih govana. Časni sude smijem pristupit? Sutkinja je rekla: Naravno i tužitelji i branitelj. Tužitelj i branitelj su prišli velikoj katedri.

Kada je počeo, većina ljudi žalosno bi klimnula glavom i izrazila suosjećanje, smatrajući da je to najteži posao; pisati za tako izbirljivu publiku.

Klimnula je, čarobno mi se nasmiješila: zlatni se most razumijevanja stvorio između nas i više nismo bili kurva i njena mušterija, već dvoje radoznalih ljudi, koji putuju vremenom tražeći odgovore i koji su se za trenutak sreli, spojili, razumjeli.

Trenutak me gledala, ispitujući me pogledom, zatim se nasmiješila, potvrdno klimnula, žitno klasje na lijepoj se glavi zatreslo, primila me pod ruku i tako je počelo...

Samo si još natočite, klimnula je Vilma.

V. je s odobravanjem klimnula, nije me baš mnogo zapitkivala, ali ja sam morala objasniti samoj sebi.

Sad ću da svršim uspio je prozboriti a ona samo klimnula glavom kao da je htjela reći samo daj, bilo je još slađe no prvi put kad je bio u njenoj vlažnoj maci drhtao je dok je sjeme ispunjavalo njena usta, mmmm tako je lijepo nejasno je mrmljao.

Samo sam negodujući klimnula glavom i rek ` o gle, nisam baš kompetentna u tom području i ne želim više nikoga savjetovati.

Iako sa zebnjom na pomisao novih udaraca, klimnula sam glavom u znak prihvaćanja.

Ona je samo potvrdno klimnula glavom i otisla.

Tiho je klimnula glavom i prihvatila kantu sa svježim mlijekom te krenula ka kući, na vratima ju je čekao Marijan a ona mu je pružila kantu znajući da to i čeka.

Nije čekala da Bogoljub pročita sadržaj poruke, već je uz pozivajući osmijeh (Bogoljub ga nikako nije mogao drugačije nazvati) klimnula glavom, kosa joj se zatresla, okrenula se i izašla iz ureda, brzo zatvorivši vrata za sobom.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Klimnula je glavom i čučnula kraj vatre.

Klimnula je bez riječi i počela se polako udaljavati od njega, a on ju je tog trenutka volio još više, jer nije silom htjela ostati uz njega, jer je osjetila njegovu potrebu za samoćom, nije molila, nije preklinjala: uplašena da, ali ponosna i dalje, čak i sad kad mora da joj je jako teško.

Klimnula je glavom nekako radosno i uplašeno u isto vrijeme.

Djevojka koja je dosla sa Steveom odobravajuce je klimnula glavom kad je tetovaza bila gotova, i Steve se vratio u svoj malo drugaciji svijet...

B ožena je klimnula glavom da pokaže da je razumjela situaciju i upitala:

Dijete skroz blijedo, vidim da joj nije ništa jasno ali lagano je klimnula glavom i šmugnula u sobu.

S razumijevanjem sam klimnula glavom i dodala da mi je nešto slično rekla prijateljica u vezi svog vjenčanja u crkvi da bi osoba s druge strane ustvrdila da takvo što nikad ne bi.

Alma je klimnula glavom i obrisala suze.

Pod pogledima ostalih članova posade sa kojima je provela četiri mjeseca u orbitalnoj stanici i kojima je čitala misli, a da ih ni ne mora pogledati, Nellie je klimnula, a lijepo joj lice postalo žalosno.

Podbola bi prijateljicu laktom u rebra i klimnula glavom prema simpatičnom starcu čudne frizure, i nastavila svojim putem.

Klimnula je Blanka glavom, kao znak odobravanja.

Kao da je dovukla teški teret odložila je moj dokument na vrh hrpe i značajno klimnula glavom:

Tina je poslušno klimnula glavom, nadlanicom je obrisala suze i zagledala se pomno u Agatu čudeći se blesavim osmijehom svojoj crvenoj trenirki.