Mogle bi postojati samo kada bi bilo velške književne tradicije, koje nema.

Na podlozi poetike biblijsko-vergilijevskih epova M. je u tom remek-djelu ostvario renesansnu sintezu hrv., lat. i tal. književne tradicije.

Andrijanić smatra da je velika čast i dostinguće što je jedno hrvatsko djelo prevedeno na jezik " bogate književne tradicije, klasične i religiozne lirike ", kojim govori više od 200 milijuna ljudi.

Baštinik više tradicija (njemačkoga romantizma, fantastične struje u književnosti, židovskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze), poštovatelj velikana europske književne tradicije (napose Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijaše i suputnikom njemačkoga ekspresionizma.

Pokušali smo u film, vizualno i u priču, utkati što više naše, ali i svjetske filmske i književne tradicije.

Iskrena emotivnost nešto je što Kaurismäki crpe iz bogate književne tradicije.

Kao jezik vrlo stare i bogate književne tradicije izvršio je znatan utjecaj na ostale jezike u susjedstvu.

Kr. do 524.; dobit će cjelovit pregled žanrovskoga inventara u tom vremenu, sukoba poganske i kršćanske književne tradicije, kao i najvažnijih metričkih oblika rimskoga pjesništva.

U našem se Leksikonu taj pojam odnosi na sve koji su pisali hrvatskim jezikom, na sve koji su dio hrvatske književne tradicije i koji su djelovali unutar hrvatskoga kulturnog kruga.

No pojam se isto tako odnosi i na one koji su iskazivali svoju jasnu pripadnost hrvatskoj književnosti (npr. neki pisci srpskoga ili bošnjačkoga podrijetla), kao i na pisce hrvatskoga podrijetla koji su pisali na drugim jezicima, ali su sastavni dio hrvatske književne tradicije (npr. hrvatski latinisti).

Stoga je roman austrijskoga književnika Roberta Musila (1880 1942) jedno od najvažnijih djela europske književne moderne, roman koji sažima vrhunske domete književne tradicije, istovremeno uvode ć i niz inovativnih naratoloških postupaka, te je njegova otvorena struktura izazov uvijek novim naraštajima č itatelja.

Naime, takvi predgovori i uvodi ukazivali su na razliku između bijelog i crnog teksta naglašavajući činjenicu da potonji ne podliježu standardima metropolitanske književne tradicije.

Ogledao se u gotovo svim tradicionalnim vrstama obaju temeljnih jezičnih medija (hrvatskome i latinskome) starije hrvatske književne tradicije, pridonijevši k tomu među prvima pokušaju njezina povijesnoga promišljanja.

Lirska pjesnička praksa stvara lirski subjekt kao konzistentno i koherentno ja koje prethodi pjesničkom glasu, a zatvorena je u sistem književne tradicije umjerenog modernizma i postmodernizma, dok je terminom pjesnička praksa označen koncept poezije u kojoj subjekt nije konstruiran kao konzistentan i koherentan, nego kao hibridan i nomadski.

Oni pak dijelovi u kojima se lik Satira javlja kao mentor slavonskoga seljaka, kao plemeniti divljak koji daje savjete za njihov bolji i napredniji život, nose obilježja antičke bukoličko-georgičke književne tradicije, koja je bila vrlo popularna u europskoj književnosti toga stoljeća, i koja je koincidirala s prosvjetiteljskim fiziokratskim idejama.

Lik Satira tako, posebice iz drugoga izdanja djela, zrcali Relkovićev strogo književni naum i autorovo poznavanje književne tradicije.

Kameni horizonti (1953) uklapaju se u skupinu filmova 1950 - ih koji su se prema kompleksu ideologije, kao glavnome zahtjevu postavljenu pred domaći film, odnosili dvama elementima: stilski, oni su očitovali težnje različitim oblicima realizma, u rasponu od intuitivnoga folklornog realizma, poznata iz hrvatske književne tradicije (Afrićeva Slavica), preko socijalnoga realizma hrvatske međuratne književnosti (Hanžekovićev Svoga tela gospodar), do elemenata poetskoga realizma (Golikov Djevojka i hrast) i do propagiranoga, ali u praksi neuspješno ostvarivana socijalističkoga realizma (Bakonja fra-Brne).

Srpski crpi iz svoje dvjestoljetne književne tradicije, niti se na hrvatsko pisano književno nasljeđe naslanja niti iz njega crpi.

Priče iz Obabe predstavljaju vrhunsko pripovjedačko djelo jednog od najeminentnijih autora suvremene baskijske književne tradicije - Bernarda Atxage, u kojem se fikcija, refleksija i mitologija čudesno isprepliću, postajući istodobno ispovijed, pripovijest, dijalog, dnevnik i basna.

Pojavljujući se unutar izgrađene književne tradicije (bilo domaće, bilo svjetske, pri čemu, barem trenutno, kriteriji izgradnje nisu važni) Udruženje za mravlje igre doima se kao korak unatrag.

Od rukopisnih knjiga iz najstarijega razdoblja do nas su došli tek fragmenti, što svjedoče o postojanju bogate književne tradicije na hrvatskome prostoru.

Kako je za srpski za Karadžićeve reforme najbitnije bilo otcijepiti se od starije pisane jezične i književne tradicije jer je bila staroslovjenska (srpske, a zatim i ruske redakcije) i slavjanoserbska, i od nesrpskih dijalekata (čakavskoga i kajkavskoga, a torlački je pritom žrtvovan), tako je za hrvatski u cijelome procesu standardizacije od Kašića do danas ⠀ jedino s iznimkom vukovaca ⠀ najbitnije bilo pri razvoju književnoga ili standardnoga jezika upravo suprotno: ne izgubiti neprekinutu vezu s povijesnom književnom i jezičnom tradicijom i ne izgubiti otvorenost prema drugim hrvatskim narječjima (nego samo sve jezično blago stilizirati novoštokavski).

Uostalom, i prvi poticaji došli su, koliko iz modernističke književne tradicije, toliko iz rock ' n ' rolla.

" Dva stoleća književne tradicije kristalizovale su Pavića u velikog romansijera.69 Iako upotrebljene u odnosu na Hazarski rečnik, ove reči se, bez imalo preterivanja, mogu primeniti i na njegove pripovetke.

Presjek produkcije kuće Meandar/Meandar media obuhvaća djela iz suvremene književnosti i književne tradicije, preko značajnih djela iz teorije, kritike i esejistike za područja kao što su likovna umjetnost, teatar, film, glazba ili općeniti kulturološki sadržaji, odnosno fenomeni aktualnog vremena.

Ponajviše se govorilo zborniku« U mislima čupam borove », prošlogodišnjem projektu kojeg je inicirao Sa (n) jam knjige u Istri, a u kojem su strani i domaći pisci, na različite načine okupljeni oko programa sajma i pozvani da proputuju Istrom, zapisali svoja viđenja srcolikog poluotoka bogate povijesti, književne tradicije, kulturne baštine i nezaboravnih pejzaža.

Sasvim je utemeljen u književni svijet, u tradiciju, i iz pozicija književne tradicije obrađuje suvremene fenomene.

Roman je dakle o č ito proizvod europske književne tradicije estetike ružnog i njezine negacije ujedno, kao i ni č eovske filozofske misli koju na stanovit na č in obr ć e, iako je sukladan radikalnom nihilizmu i intelektualnom naporu da se prevlada zolijanski č ovjek-zvijer, alegoriziran u romanu mopasanovskom figurom Horla.

Sagasta je dobra poznavateljica književnosti, a potom i ženske književne tradicije.

U drugom broju osobito je važan tekst o Matiji Divkoviću, čiji su autori opet Šoljan i Slamnig (mislim da je u njegovu nastanku veći udio Slamnigov), u kojem se na djelu »malog pisca s ruba književnosti« izražavaju važne ideje o prozi naraštaja i na primjeru iz zanemarene hrvatske književne tradicije pokazuje učinak nekih ideja T.