A to je, priznat ćete, osiromašivanje i uškopljivanje književnog jezika.

Godine 1794. su ga prvi put zapisali Âťmađarskim nacionalnim jelomÂŤ. (To možemo pročitati u putopisu grofa Hofmannsegga, koji je objelodanjen 1800. u GĂśrlitzu.) KisbĂĄn zaključuje da se unatoč pokušajima reformacije Josipa II. ⠀ na primjer osim mađarske odjeće ⠀ i na taj način mađarsko plemstvo u otporu pokušavalo braniti te nacionalno obojeno ⠀ kao etnički i nacionalni simbol ⠀ uzdiglo jelo nizinskih pastira. Âť1840-ih godina u otmjenim peštanskim gostionicama više se ne spominje gulaš-meso iz književnog jezika, nego iz narodnog jezika posuđeno perkelt-meso. (...) Perkelt je postao opće jelo gradske kuhinje.

Knjiga " Hrvatski jezik " (283 str.) uz pristupno poglavlje podijeljena je na 11 dijelova, u kojima autor obrađuje mjesne govore Hrvata, jezik i pismenost, početke hrvatskoga književnog jezika, hrvatski književni jezik u uznapredovalom srednjem vijeku, doba velikih prijeloma u 16. stoljeću, novi početak, prosvjetiteljstvo, narodni preporod, suočavanje s novim srpskim jezičnim standardom, punu standardnost na uzburkanoj plovidbi i hrvatski jezik.

Osobito mi se svidio veoma osviješten i slobodan odnos prema gramatičkim i pravopisnim pravilima književnog jezika, kako bosanskog, tako i hrvatskog.

Kao i pismenost književnog jezika, treba njegovati i zavičajni govor, koji također spada u tradiciju vrijednu očuvanja, znamen koji osobi daje identitet.

Ovim zabavnim načinom ujedno su ponovljene činjenice o prvim hrvatskim pisanim spomenicima, pismima i nastanku hrvatskog književnog jezika, tko su autori prvog hrvatskog rječnika i pravopisa te kako su se zvali, što je hrvatska redakcija, kada je nastala naša današnja himna i još mnogo toga.

Jezikoslovno, glede opisa identiteta hrvatskoga jezika, najvrjednija od sviju studija publiciranih u međuraću djelo je lingvista, stilista i kasnije eksperimentalnoga fonetičara dr. Petra Guberine i psihologa, lingvista i enciklopedista dr. Krune Krstića: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, 1940. Za razliku od mladogramatičarske filologije, tada dominantne u Jugoslaviji, a i u pristupu svjetske slavistike problemu hrvatskoga i srpskoga, auktori su upotrijebili metodološki instrumentarij desaussureovske lingvistike i Ballyjeve stilistike u raščlani odnosa među tim dvama jezicima koje tretiraju kao dva zasebna književna (u sadašnjoj terminologiji standardna) jezika.

Naglašena je tronarječna dimenzija u postanku hrvatskoga književnog jezika, kao oprjeka monodijalekatskoj osnovici srpskoga, te odbačena dosjetka po kojoj hrvatske i srpske istoznačnice tobože " obogaćuju " jezik, jer književni jezik nema sinonima te vrste, a idući logikom " obogaćivanja " moglo bi se isto tako usvojiti u jezik mnoštvo istoznačnih riječi iz drugih jezika, slavenskih, romanskih, općenito indoeuropskih, bilo kakvih.

- Postoji kontinuitet hrvatske kulturne politike: kao što je Gaj 1843. godine mogao napisati kako su ilirci prigrlili srpski jezik, kao što je potom podloga Maretićeve gramatike (1899.) bila Vukova tradicija, ali sada smještena u okvir srpskohrvatskog jezika, tako je Matica hrvatska mogla 1971. godine oglasiti zastarjelost i Bečkog i Novosadskog dogovora u ime hrvatskog književnog jezika, da bi Ustav Hrvatske 1974. godine zakonski nametnuo Srbima u Hrvatskoj da govore hrvatskim jezikom.

Trajalo je tako razdoblje nesigurnosti i u njem je škola hrvatskih sljed-benika Vuka Stefanovića Karadžića, velikoga i uspješnog re-formatora srpskoga književnog jezika, uz snažnu potporu po-litičkih čimbenika onoga vremena, pod pritiskom u tome su-kladnih interesa Beča i Pešte, dobila odlučan utjecaj u hrvat-skoj jezičnoj politici i dovršila standardizaciju hrvatskoga jezi-ka u smislu isključivog novoštokavskoga purizma.

Jezik kojim je pisan prijedlog Zakona nije hrvatski književni jezik već kombinacija pojmova koji bi trebali biti dio hrvatskog književnog jezika i loše prevedenih engleskih termina.

S druge strane spoznaje do kojih su svojom analizom došli bit će dostupne i zanimljive svima stručnjacima u slavističkim krugovima koje zanima funkcioniranje najstarijega slavenskog književnog jezika poznatog pod nazivom starocrkvenoslavenski.

Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. pokrenuta je i polemika o društvenom položaju Hrvata u Jugoslaviji te pitanje uređenja saveznih odnosa.

To je, prije svega, bilo pitanje formiranja književnog jezika i traženje da se za osnovu uzme narodni jezik a ne jezična praksa koja je, doduše, proizvela značajnu pisanu kulturu, ali je bila posve udaljena od živućih narodnih dijalekata.

Poticani potrebama društvenog razvoja imali su zadaću ujediniti dijelove vlastitog naroda i stvoriti modernu naciju na osnovama teritorijalne cjelokupnosti, jedinstvenog književnog jezika, jednakosti pred zakonom i uopće potrebe omogućavanja što širih građanskih i ljudskih sloboda i prava.

Možemo s ponosom reći i pri ovim slavnim dvorima renesanse u Pridvorju, da su upravo Konavle dale zamah i polet dubrovačkoj književnosti, i da je ona progovorila u bogatu i svestranu narodnom hrvatskom ruhu i na ovim našim južnim prostorima Dalmacije, i tako postala kamen-temeljac hrvatske pismenosti i hrvatskog književnog jezika.

Ministarstvo na taj način daje do znanja da mu u najavljenim, krajnje prijepornim koracima u jezičnoj politici časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika može biti smetnjom koju je najbolje na vrijeme eliminirati.

Književnost grada Dubrovnika u velikoj je mjeri utjecala je na razvoj hrvatskog književnog jezika.

Mislim, naime, da pozivanja na neživotnost književnog jezika i očekivanja njegove razgovorne varijante nisu dostatno pozorna na samu prirodu filma, odnosno ne mogu je u cjelini dokučiti.

Te radove si oblikovao pomoću predloška citiranje knjige, pri čemu nisi unosio nadnevak u obliku koji je predviđen pravopisnom normom hrvatskoga književnog jezika.

Ključno Remetićevo gledište odnosi se na činjenicu da je na prostoru od Bugarske do Slovenije danas (ako poštujemo lingvističku logiku i jezičke činjenice) na sceni jedan književni jezik - To je onaj tip književnog jezika koji je Vuk Stefanović Karadžić polovinom 19. veka reformisao za potrebe srpskog naroda i srpske kulture.

Akcentuacija je takođe arhaičnija, ali, odlukom sabora preuzet je doslovce Vukov i Daničićev model književnog jezika sa svim elementima i akcentom.

Savremeni hrvatski jezički stručnjaci smatraju da nema Vukovih zasluga u ⠀ žtvorbi⠀ hrvatskog književnog jezika.

- Danas Hrvati pišu da su do književnog jezika došli nevezano od Vuka. Ä ak i da je Vuk od njih preuzeo neka rešenja

Proces stvaranja jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika odvijao se izvan domovine/Lutherova reformacija bila je fatalna za kršćansko jedinstvo, ali je dala snažan poticaj za stvaralaštvo na narodnim jezicima i njihovo normiranje/Srpski patrijarh Jovan (1592 1614), koji je stolovao u Peći, poslao je u Rim 1596. dva svoja monaha koji su papi Klementu VIII. predali opsežnu spomenicu s njegovom izjavom: Mi smo Vašoj Svetosti podložni i Materi Crkvi./U srednjem vijeku u slavenskim je narodima postojalo prilično rašireno uvjerenje da potječu od Hrvata

Hrvatsko proljeće je najavljeno Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, upravo u vrijeme kada je Savka došla na čelo hrvatske Vlade.

Najvažniji je od njih moskovski govor, osnovica današnjeg ruskog književnog jezika. izvor: www.ruskijezik.info

S gledišta hrvatskoga književnog jezika to je bilo krivo.

U knjizi lijepo piše kako su temelnji zadaci novinara: "... njegovanja i razvijanja standardiziranog hrvatskog književnog jezika i govora... " i već u ovoj rečenici možete vidjeti kako autor baš ne barata ovim pojmovima.

Osvjedočio se koliko su čakavski idiom na status književnog jezika uzvisili primjerice Pere Ljubić, Mate Balota, Drago Gervais, Drago Ivanišević, braća Franičević ili Zlatan Jakšić.