Sjetimo se samo modernih pokreta u umjetnosti započetih sa Munchovim " Krikom " ili pocetkom moderne u knjizevnosti... pojavom Nietzschea, Kierkegaarda i daljnjih filozofa?

Iscrpljena lutanjem pustopoljinama suvremene hrvatske knjizevnosti, slaba od žudnje za užitkom u čitanju, jedva i pukom srećom (ili vođena rukom providnosti?) pronalazim vaš blog. ako dopuštate, sjela bih malo da se odmorim. mineeyesdazzle.blog.hr njetocka 08.12.2006. 02:29 narod u kolektivnom iskustvu veli da se dobar glas daleko vidi, a loš još dalje gleda. a s obzirom da pametnome dvije riječi ne mogu, u općem slučaju, biti dostatne, ova topla voda možda ispere ponešto pa podsjeti na uzroke grešaka ili, već ovisno o nivou gledišta, bar na neodgovorenost, ako već ne i bitnost pitanja o uzrocima, pa da se onda iz babilnoskog virusa iscjedi neko sjeme što ne kukolja po bašti. a da li bi prije iz kamena se iscjedilo, e pa raznog kamenja ima. 5212 08.12.2006. 04:30 Markiz je propustio sinoćnji bal vampira zbog upale mišića (ali ne onog među nogama).

Hrvatska je vjerojatno jedna od rijetkih zemalja u kojoj Pobjeda Domovinskog Rata nije urodila plodom kreativnosti ni u misaonosti ni u knjizevnosti na domacem tlu.

Poginuo je ispred Centralnog komiteta, od auta, a da auto u svojoj knjizevnosti skoro nikada nije spomenuo.

Camil je prvi Gaucho bosanske knjizevnosti, vitez sandzackih pampasa i eglen efendija iz predgradja Buenos Airesa, ali odreci se sjecanja na vlastitu mrznju prema seljacima i svemu onome sto je u pubertetskoj viziji bilo seljacko znacilo bi izdajstvo vlastite proslosti.

Poznavajuci neke od njih i promatrajuci njihove zivote u cjelini, na posljetku, na racun prekobrojnih gubitaka hrvatskog naroda u hrvatskoj knjizevnosti, moze se reci hrvatska, ali i fratarska smrt ima vise ukusa nego hrvatsko, odnosno fratarsko opcinstvo.

Morti je covek bil muzicki navudreni udbas, pa je usput spijuniral, ko to svakog cetvrtka drzi antidrzavne propovedi, koje su bile i te kak dobro posecivane, a na kojima je cesto bil vidjen i perjanica hrvacke knjizevnosti Miro Krleza.A kad smo vec kod crkve: Danas je v toj Bazilici Presvetog srca Isusova, manje vjernika, ne za vreme komunistickog terora, kad su vlasti masovno klali Hrvate vjernike, odma po izlasku z crkve.Danas f crkvu ideju samo prijasnji komunisti Kosorova, Seks, Friscic i comp., i to po sluzbenoj duznosti.Nakenjaju se v Katedrali v prvi red, a posle otideju f Kaptolsku klet na cugu i vecericu.A neki iz zadnjeg reda, posle mise se uputiju na pretragu kontejnera

recimo, u skoli sam rezirala skolske predstave, crtala i gradila scenografije, pjevala u zboru, isla na balet, flautu i klavir, isla na medjunarodni sastanak za promoviranje multietnicosti (peace love faza: D), drzala satove knjizevnosti umjesto profesorice (koja je bila sva zalosna kad nisam otisla na filozofski) itd... nije mi to bilo tesko, voljela sam se time baviti i bilo je zabavno, ali jednostavno nije sjelo tako da bih ja od toga pala na dupe... a ja moram biti odusevljena inace ne mogu maknut: D

Ovaj nas najveci ANTIFASIST-IMBECIL i ona profesorica knjizevnosti, 30 godina mladja od Vas, zasrali su sve kompletno.

tekst je izasao u skracenoj varijanti u Slobodnoj Bosni. rijec je o bh.knjizevnici Medini Dzanbegovic, koja pored knjizevnosti se bavi publicistikom, raznim socijalnim i politickim temama. nezavisni je novinar, tako da s pravom moze slati svoje tekstove kome ona hoce. pratim duze njene kolumne, stil mi se veoma dopada, upravo zato sto nije tipicno novinarski. svaki put tekst oboji duhovitim licnim vidjenjem. isto tako, svaki put saznam nesto novo, sto ne procitam u obicnim novinarskim izvjestajima. tako je i ovog puta. i od mene veliki naklon prikaži cijeli komentar

Ono sto si ti uocila kod mene bi se moglo svesti na tri cinioca (analiticnost device, dobre nastavnice/profesorice knjizevnosti, koje sam voleo i nesto duhovnog iskustva).

Uredjivat emisije iz kulture, kulturne rubrike u novinama i casopisima, pisat clanke, bit u urednistvima casopisa kao kompetentna poznavateljica knjizevnosti, teorije, kazalista, filma, bla, takve stvari.

Koliko se sjecamo iz magistralnih predavanja nasih profesroa nvije hrvatske knjizevnosti, moderna je bila u modi na obje strane prijelaza 19. u 20. stoljece.

Netko bi rekao da je to guranje glagoljice nacionalizam, ali nije to je dio kulture, nešto što treba njegovati, poput vlastitog jezika, starog narodnog instrumenta, narodne nošnje, narodnih plesova i pjesama, knjizevnosti, kuhinje.

S druge strane propagiranje poezije i knjizevnosti uopce jest veliki napor, sada uz sve te igrice i filmove jos veci

manga22 @ gabrIela ili gabrIJela... mozda bi bilo ispravnije gabriela da su za vrime Ilirskog preporoda izabrali ka sluzbeni jezik splisku cakavicu kojon je pisa otac hrvatske knjizevnosti Marko Marulic... ali nisu...

Mislim da je u cijeloj prici vaznije to sto su oni trivijalizaciju knjizevnosti nametnuli kao normu, tako da se moze reciklirat.

Izrael - nas covjek koji zivi tamo vec niz godina, ispalo da imamo hrpu zajednickih poznanika, ista smo struka, imali smo za mene par dobrih poslovnih aranzmana koje mi je covjek nasao (ja sam ovlasteni sudski vjestak u gradevinarstvu), kabalist i vrsni poznavatelj alternative i knjizevnosti uopce.

subota, 11.03.2006. Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete. - 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - " I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials.

Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.

utorak, 07.02.2006. Tomislav Cadez: " Drustvo za zastitu Filipa Sovagovica " Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

Profesore knjizevnosti, modne stiliste, violiniste itd.

Jabuko, a da je bilo ne picavat sa satova knjizevnosti moze bit bi i ti znao napisati nesto bez da izvrijedjas svakoga tko ne djeli tvoje stavove (zamalo sam napisao misljenje ali ti to nemas niti imas cime proizvesti).

sva lijepa iskustva, bila u glazbi, knjizevnosti, zivotu uopce volim podijeliti s onima oko mene.... mislim da ih volim gledati kako se smiju: p

Da si proveo samo jedan dan na knjizevnosti imao bi prosireni horizont.

Isto tako se s velikim emocijama prihvaća arhaični jezik stare hrvatske knjizevnosti.

za pocetak, ti ne konverziras slikama vec simbolima. ako su simboli nemilosrdni prema necemu, to je prema realnosti - simboli su prazne case koje se pune znacenjem, sto iznutra sto izvana. moja casa je puna vina, tvoja mineralne (a moze i obrnuto ako hoces), i mozemo mi sad do prekosutra ko je u pravu, a realnost nije ni mineralna ni vino ni gemist. cak rasprava o tome sklanja realnost iz diskusije, i sve se svodi na voda, vino, gemist. i uostalom, uzasno me asocira na moje sate knjizevnosti, gdje je jedino dopusteno tumacenje profesorovo. a ti sad biraj ko je profesor. pojednostavljivanje (voda, vino, gemist) autoritativnost tumacenja =? drugo, ako i ignoriram simboliku u konverzaciji slikama (mnozina), i dalje nismo gotovi s casama - onaj prazni prostor izmedju, veza. jos jedna voda, vino, gemist varijanta, opet polarizacija, autoritativnost tumacenja, bjekstvo od kompleksnosti realnosti. trece, sama slika - kad nisu simboli, onda keljis karikature realnosti, prelagana i zavodljiva " realnost " u kojoj imas good guys i bad guys, kao u americkim akcijskim. pretpostavljam korisno za mobilizaciju, ali sto cu, neprihvatljivo da jedini nacin da sitna boranija pobjedi da se zatvori u tu kvazi-realnost. i cetvrto (a ovo me u biti jedino nervira) - bjekstvo od odgovornosti i diskusije. to nisu tvoji simboli, to nisu tvoje rijeci - ne pojednostavljujes ti realnost, vec eto prigodna slika. ne dajes ti tumacenje, vec eto slika (simbol). ti eto nista ne kazes, vec slika radi za tebe (hahaha kapitalizam u zajednickom definiranju realnosti).

Da ja pisem pod mojim nickom na blogu svecenika Andjelka koji zaglupljuje citaoce Vecernjeg Lista izjavom Svedska akademija je prodala dusu vragu Nobelova nagrada koja je plemenita i korisna svima naama i nagraduje ljude koji su na polju medicine, knjizevnosti fizike kemije i sve kaj je ljudsko doprinjeli za nas bolji i sretniji zivot

Prezime FUCIC (na prvom C je tvrdi a na drugom je meki znak) po podrijetlu navjerojatnije je izvedeno od NADIMNICKE motivacije.Potjece od rijeci f u c i j a (na c tvrdi znak) = bure, bacva koja se drzi uspravno, drvena poveca posuda, slicna burencetu, u kojoj se drzi voda, pekmez i sl. od tur.rijeci: f i c i (f u c u, fycy (ispod c je meki znak). Vjerojatno je prvonositelj pravio burad, kade i kace, pa je dobio nadimak F U C I C zbog svoga zanimanja, a od njegovog nadimka izvedeno je prezime potomaka.Medjutim, nasao sam jedan primjer da FUCIJA moze biti i nadimak osobe vjerojatno zbog izgleda te osobe: mozda je osoba izgledala kao burence (?) (VIDI: Mula Mustafa Sevki Baseskija, LJETOPIS (1746 - 1804) Sarajevo, 1968, str.382. - preveo sa tur.M.Mujezinovic) Ovo prezime nose Hrvati, a potjece iz Rijeke.U BiH-u Hrvati nose i prezime F UCIJAS (na C i S je tvrdi znak) koje je istoga postanja kao i ovo prezime. Najpoznatiji nositelj ovoga prezimena u Hrvatskoj bio je akademik dr Branko (1920 - 1999), istaknuti je hrvatski znanstvenik istarskoga kraja, kvarnerskoga primorja i otoka, Gorskoga kotara, sireg zadarskog i drugih podrucja Hrvatske te BiH-a, koji je veliki dio zivota te znanstvenog i umjetnickog rada posvetio temama iz povijesti umjetnosti, slavistike, arheologije, etnologije, knjizevnosti (alias Toni Tinov) i dr. IZVOR: Dr I. Smailovic, Tursko-bosanski rj, Tuzla, 2009, str.118; Dr B. Klaic, Rj.stranih rijeci, Zagreb, 1962., str.500; P. Skok, Etimologij.rj.hrv.ili srp.jez, knj.1., Zagreb 1971., str.534.; A. Skaljic, Turcizmi u sh.jez, Sarajevo, 1985., str.285.; ARJ (dio III), Zagreb 1887 - 1891, str.77; Dr F. Ivekovic-dr I. Broz, Rj.hrv.jez., sv. I, Zagreb, 1901, str.346; A. Isakovic, Rj.bosanskoga jez, Sarajevo 1995, str.81.

Dapace, na satovima rvackosrpskog jezika i knjizevnosti, hm, pa sve je bilo isto (vrpoljenje, prepisivanje neke teorije koja kaze sto knjizevnost jest) osim sto bih se, kad se pisala zadacnica, raspojasala do pasa pa i skoro nize.