Problem je što mi se čuje neko čangrljanje kada se krećem bez pritisnutog gasa u bilo kojoj brzini, dakle kada kočim motorom čangrljanje je najizraženije, čim pritisnem kvačilo zvuk nestaje.

Zapravo moglo bi se reći da ne idem skokom gdje ona okom. kako sam ipak u depresiji možda je depresija preteška riječ ali nema baš nekoga elana u meni.... onda jednostavno sam previše down i ne kočim se baš u svojim komentarima.... još nisu zlobni ali nisu baš niti bezazleni...

Imam Audi A8, god. 1996, motor4, 2 benzinac sa tiptronik mjenjačem i problem sa gašenjem motora pri kočenju.Naime, kad kočim i auto se zaustavi, vrlo često se motor ugasi, kao kod ručnog mjenjača kad ne pritisnete spojku.

Da kočnice, navodno, troše benzin pa da ne kočim na nizbrdici ', otkrila je.

Dajte molim Vas pa i ja vozim brzi auto (fala Bogu Mercedes, a ne ovo plehovinje) i na 150 - 200 metara od kuće valjda kočim i pripremam se za skretanje u dvorište ili parkiranje, te ne vozim 150 na sat rušeći dva drveta, betonsku ogradu i šta ti ja znam šta sve ne.

ovo je stvarno trbala biti moja mala ispovjedaonica.... jezik brži od mozga.. ko malo djete kad mu veliš, nemoj ne to raditi,.... s veseljem odma znate kaj ima novog.... imam blog..... i sad kad se nakupilo toga pun non već nešto, kočim se ak napišem svi buju znali... jedno je kad te niko nezna da si to ti.. e di mi je bila pamet kad se djelila... valjda na fikusu se odmarala.... vodim dilemu u glavi pisati ili ne... strah da ce se vidit kak nije sve savršeno... i nije... da gledam tastaturu i idem zapalit.... popustih opet.. stalno to neko kočenje... što ce si mislit... moji.. da

Ona voli kad ja skačem visoko pa mi stalno govori: KOČI, i ja kočim, a sama se istegne na vrhove prstiju jer je još mala da bi znala kako svojih 16 kg odlijepiti od poda i suprotstaviti se gravitaciji.

U ponedjeljak popodne sam obečala Rici da ću svratiti do nje da vidim kako joj je mama, i da vidim malu Ricu.Na putu po nje, fino opuštena slušam Tonya, magistrala relativno čista malooo dodajem gasa i uživam, sad tu uočavam problem, želim se prestiriojiti ali jedan jaako zbunjeni vozač golfa nikako ni da ubrza ni da uspori, i u sebi govorim " ma tko li je ovom dao vozačku ", vidim ja odma da nema od njega nekog vozača, i dolazimo do ceste gdje se treba prestrojiti u drugu brzu cestu, taj golf ispred sebe ima čistu traku, i on kreče, a ja čekam i drugog ismjera auto da prođe i da se direktno mogu ubaciti, i sad; Znači, pogledam ispred sebe i ovaj golf KREĆE i okrečem glavu da vidim kada će ovaj drugi automobil proći, on polako prolazi, ja stavljam u prvu i krećem, opet gledam ispred sebe a onaj golf JOŠ UVIJEK STIJI NA MJESTU?????????????? Naglo kočim, ABS radi svoje u ukopavam se na mjestu ali kasno, njega sam dotakla, on nije imao štete ali ja sam prošla puno gore, najprije od naglog kočenja i nevezanog pojasa udarila sam svom snagom glavom u ogledalo iznad moje glave, udarac je bio toliko jak da sam na pren ostala bez vida, nagli nagon za povračanje i neizdrživa bol glave, a opet nije bio toliko jak da se otvori zračni jastuk, uglavnom katastrofa.

on, muž, kaže da ja jako kočim to nešto među nama. a ja opet sa svoje strane osjećam da on koči da se ta rijeka ljubavi razlije kako spada. kad sam ja jako mekana, topla i prijateljski nastrojena onda je i on. no, čim se to promijeni, čim postanem nervozna ili malo povisim ton, gotovo je. nema priče. on se zatvori i šuti danima. ja se mučim, pužem za njim, molim ga da se otvori. jako mi je smetala ta hladnoća.

Plan mi je bio počet sporije nego zadnja tri polumaratona (4:28 min/km), cca 10 - 15 sek sporije, međutim na prvom prolazu - OPET 4:29.... a osječaj dobar, predobar, ko da kočim sve u 16.

Imam u stvari dva pitnaja prvo pitanje kad upalim auto ona kazaljka od 0 - 3 pritisak ulja mi bude na 0 i auto mi nekak čudno radi ko da se čuju hidropodizači i nakon recimo 20 do 30 sekundi mi se popne na 3 i auto puno bolje radi normalnije zašto to i kako to poravit i drugo pitanje mjenjo mi je jedan majstor pločice na svim kotačima neke ferodo ak se dobro sjećam i sad kad se vozim i kad kočim čuje mi se jako kao ABS onak čudan zvuk i udara majstor ga je već ozračivo par puta i kaže da bi trebao mjenjat ABS glavu dali je to moguće inače bio sam na tehničkom auto dobro koči sam što kad stisneš papuču kočnice nešto udara jače i cvili i kad pustiš kočnicu još se čuje nekih 15 - 20 sec zašto to jel je to do te glave ABS-a e da radi se o autu MERCEDES 190 E iz 1988 godine 2.0 benzinac i da kaže mi majstor kad mi se ugrije auto da mi mora kazaljka ta od ulja bit između 2 i 3 da je to normalno nesmije da padne ispod 2 onda nevalja pumpa ulja

Zahvaljujući multitouchu, mogućnosti istovremenog dodira ekrana osjetljivog na dodir s više prstiju igranje igrica je zaista zabavno na ovom mobitelu, a uz žiroskop mobitel svaki moj pokret vjerno prati recimo, vozim tenk i upravljam njime naginjanjem uređaja lijevo-desno, prstom lijeve ruke ubrzavam i kočim, a prstom desne ruke pucam po neprijatelju.

Svi putnici ušli, zatvorim vrata i polako krećem, kad taj tip skoči pravo u moj kolosijek. i baca se pod vlak. yebote. kočim, sviram, psujem. i STANEM, a on mi pod kvačilom ispod mađara, šta sad bojim se sići, a nevidim baš dobro, jel ozljeđen ili nije.

Kad me netko brzo vozi, to mi je prenaporno jer nemam povjerenja pa stalno " kočim " i svi su mi mišići napeti, ali kad ja vozim... 130 po autocesti baš mi je gušt

Odjednom počinje ići na mene, ja kočim, ali udara me, zapravo me samo okrznula, u prednji lijevi dio branika i nastavila se voziti punom brzinom.

ŠKOLA-KUĆA-UČENJE-RUČAK-UČENJE-VEČERA-SPAVANJE i tako stalno i stalno. ubija me ova monotonija... zakopava i zakopava sve do trenutka kada mi ta zemlja u koju me zakopava ne uđe u usta i jednostavno izgubim zraka i onda završim živa pod zemljom... metafora možda zvuči jadno i bezsmisleno ali moj život se sastoji od trenutaka koji se svakodnevno ponavljaju. nema ništa što bi moj život ili bar trenutak mog života razlikovalo od onog idućeg trenutka. sve ponavlja.u jednom komentaru sam napisala (neznam kome) da mogu predvidjeti što če mi se dogoditi sutra, preksutra, za tjedan daan, mjesec... isto što i jučer i danas. u mom životu nema onog ili jednostavno je sve jedna riječ. moj život je samo jedna riječ. monotonija. najgore od svega neznam način kako da to ispravim. kako da bar iz nečega razbijem monotoniju. dok sam se prije sat vremena vračala iz knjižnice i jednostavno sam osjetila kako se kočim. kako stajem i stala sam. jednostavno sam stala onako promrzla s dvije debele knjige u ruci i pogledala u nebo. zažmirila sam. nitko nije prolazio porkaj mene. kao da je cijeli svijet stao tada kad sam ja stala i zažmirila. vjerojatno zvuči bezsmisleno, jadno, ofucano i glupo ali istina je i to je dio mog života. nakon nekoliko sekundi takvog stajanja krenula sam dalje. odjednom sam osjetila kako me nešto požuruje dok nisam stigla u ulicu u kojoj živim i počela gledati okolo kako je sve već okićeno u Božićnom ugođaju. sve je tako tiho, nježno i nevino. svi se tako vsesle tom Božiću a ja upravo osjetim nekakvo kidanje u srcu i, evo... ma ništa. ne vrijedi...

da da koji koji??? Ne da se ni meni čitati prijašnje stranice ali ih redovito pročitam i kočim se od smijeha

Evo je, ponovo prolazi kroz dnevnu sobu: sad na sebi ima samo crni i svileni ogrtač koji joj dopire do polovice butina dugih joj nogu i kočim se i kočim i muku mučim.

Nema vremena, kočim iako od toga nema vajde, i klizim, klizim... tup... prednjim levim točkom u jarak.

Treći čin je kratak: Ja kočim, recimo pedeset metara nakon granice, nasred ceste, i shvaćam

Poštovani, imam Hyundai Getza 1.6 ccm s 105 KS iz 2003. g., imam 2 pitanja za Vas: 1. troši mi oko litru ulja na 4000 km. da li je to normalno, ili ne bi smio uopće trošiti ulje? točim unutra 5 W40, da li je to u redu? 2. Nešto kao da mi lupa naprijed kod kotača kada kočim, i to kada usporim do kraja već, i kod skretanja pod jakim kutem u oba smjera.

" Zaustavljam sat, kočim kazaljke, ne dam da vrime odnese sve " - klapom Iskon završava ova " uvijek vjerni " analiza.

- Ja ne kočim investicije kako neki govore nego jednostavno, postoji stečajni zakon po kojemu odluku o prodaji neposrednom pogodbom može donijeti samo Skupština vjerovnika a ne stečajni upravitelj.

TDI automatik, kad smanjujem u brzinu tj. kočim malo mi zatrza ili kao nešto " pukne " ne jako, ali se osjeti trzaj.

- Stvorili smo jednu tako mladu i borbenu ekipu, da osjećam kako kočim njihov rad.

Ona se grči i već se sva ukočila... taj me osjećaj blokira, hej ja se i dalje kočim, gledaj mi glavu, usta mi počinju plesati,.... tresu mi se usta,....... pokušavam nešto reći, ali.... iz mojih usta izlaze hroptavi zvukovi.... prestajem disati....... noge, ah više i ne osjećam gdje su?

Po meni dosta strmo, pa cijelo vrijeme kočim.

Glava mi je bila naslonjena na prednju šajbu, oči iskolačene, zeleno svijetlo na semaforu a ja kočim i gledam tko će me pobrati ⠀ ¦ Normalno da su me zaustavili. Ä ak sam puhala u ono nešto. Ä udili su da je kod mene koncentracija alkohola bila toliko ispod normalne razine da su me ispratili s riječima:

Kad bi ti samo znao koliko već kočim i koliko važem što ću i kako ću reći, upravo zato što mi je dobro Crkve uvijek i u svakom trenu na srcu, ne bi mi govorio zakoči, Kristijane

Kada želim zakočiti, ubacim mjenjač u ler položaj, kočim i onda se auto ne gasi.