Otkud nam ovakvi košmari?

Ovde su počeli njeni košmari.

Moji košmari sa Buffy u školi nemaju nikakve veze sa odjećom.

I košmari su uvijek isti?

Nije ništa osobno, Stu. Samo nam trebaju košmari. Svježi košmari.

Ponovo košmari?

Najgore je, što se košmari uvijek završe tako što sam skroz gol na krovu, ili skroz gol trčim ulicom, ili skroz gol plivam u bazenu društvenog centra.

Ovi košmari bivaju sve češći.

Ali negde oko mog 20. rođendana počeli su da me muče košmari.

Moji košmari su vizije operacije u kojoj sudjelujem.

Mamini košmari. Škola je još gora.

Budim se dok mi ide krv na nos... košmari, nađem sebe kilometrima od kuće, krv po nogama, pištolj u ruci... i nemam pojma kako sam tamo dospio.

Moji košmari se odnose na ćelavljenje. -I moji!

Moji košmari su stvarni.

Mislim, tvoji košmari su tako strašni.

A terapeuti su bili u zabludi i ubedili ih da su njihovi košmari stvarni.