Dobitnica je Rektorove nagrade u akademskoj godini 2011./2012. za doprinos znanosti sa izvrsnim seminarskim radom na temu Karakterizacija koloida.

Proteini u medu mogu biti u obliku prave otopine aminokiselina ili u obliku koloida, malih laganih čestica proteina koje lebde u medu a utječu na formiranje nekih svojstava meda poput stvaranja pjene i zračnih mjehurića, tamnjenje, zamućenje ili kristalizaciju meda (61).

Pogodna je za ispitivanje makromolekula, polimera, vezikula, tekućih kristala, koloida, stanica i staničnih organela te abiotskih čestica u prirodnim uvjetima.

Čvrsto se uključuju u stvaranje veza između koloida tla čime pružaju dobre uvjete za razvoj snažnog korjenovog sustava biljke.

Istraživanja provedena s otopinama iona i koloida daju nedvojben zaključak - ionsko srebro ima daleko najveći i najefikasniji efekt na patogene organizme.

2.3. Ako je darivatelj primio transfuziju/infuziju krvi i/ili krvnih pripravaka i/ili koloida 48 sati prije smrti ili kristaloida jedan sat prije smrti, mora se primijeniti algoritam za izračun razrjeđenja (hemodilucije) krvi prema obrascu iz Priloga I. koji je otisnut uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio, u sljedećim slučajevima:

Podrucje njegovog interesa su fizika koloida i edukacija.

Prisutnost koloida usko je povezana s veličinom čestica disperzne faze i njihovim istovrsnim električnim nabojem.

Dakle, koloidno srebro je zapravo potpuno pogrešan naziv (jer je udio koloida vrlo, vrlo, vrlo malen), a opravdan i logičan naziv bio bi ionsko srebro.

Zaustavljaju mrvljenje i eroziju tla stvaranjem čvršćih veza između koloida tla.

Jodtironini se proizvode i pohranjuju u obliku koloida (tireoglobulin) unutar folikula (« mjehurića ») u štitnoj žlijezdi, te se po potrebi otpuštaju u krvotok.

Ako je darivatelj prije smrti primio transfuziju pune krvi, nekih komponenata krvi, koloida, ili kristaloidnih otopina u prethodnih 48 sati, za pretrage treba koristiti uzorke uzete prije transfuzije.

Laneno sjeme ima dosta koloida koji, prekrivajući duže vrijeme sluznicu želuca i crijeva, štiti ih od djelovanja agresivnih komponenata hrane i kiselina.

Pripada grupi zaštitnih koloida i u vinu teži da održi postojeće stanje tvari, tj. djeluje stabilizirajuće na koloidni sustav vina.

U RH najpoznatija područja pjeskovitih tala na kojima se uzgaja vinova loza su na otoku Susku (vinogorje Cres-Lošinj, vinogradarska podregija [ [ Hrvatsko primorje ] ], vinogradarska regija [ [ Primorska Hrvatska ] ].) i na obroncima Bilogore (podravski pjesci, vinogradarska podregija [ [ Prigorje-Bilogora ] ]). br > Za razliku od pjeskovitih tala u kojima vrlo često nedostaje važnih bioelemenata (najčešće dušika i fosfora, te organske tvari-humusa), ilovasta tla (sastavljena od črstica gline i pjeska u omjeru 1: 1) i naročito glinena tla (sastavljena od čestica [ [ koloid koloida ] ] i kaolina) su teška i za vodu nepropusna, pa stoga za obradu i uzgoj vinove loze manje prikladna. br > Vidi: [ [ prapor ] ], [ [ gnojidba vinove loze ] ]

Proučavao je difuziju, apsorpciju svjetla i sedimentaciju koloida te konstruitao prvu ultracentrifugu kojom se mogu izolirati velike poli - merne molekule (ugljikohidrati i proteini, npr.) za što mu je 1926. dodijeljena Nobelova nagrada. (>)

Taloženje koloida tanina može se spriječiti kada u mediju ima dovoljno polisaharida koji u ovom slučaju imaju " zaštitničku " ulogu u sprečavanju taloženja koloida tanina velike molekularne mase.

To je pojava gdje koherentna zraka svjetlosti prolazi kroz otopinu koloida koji je lome, te kao posljedicu ocrtavaju njezin put kroz otopinu.

To je jedan od načina na koji možemo potvrditi prisutnost koloida u otopini.

Otopina u kojoj se nalazi dosta koloida će biti zlatno-žuta i na običnoj bijeloj svjetlosti.

Prejak Tyndallov efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida, što može ukazivati na lošu izvedbu elektrolize i inferiorni produkt.

Kod bistrenja treba poznavati svojstva koloida te tome prilagoditi bistrilo (pozitiva ili negativan anboj).

Glavnina problema kod smanjenja mutnoće, kao čestog nedostatka vode, vezana je uz prisustvo vrlo sitnih raspršenih čestica koloida, dimenzija od 1 nm do 1000 nm.

Zato je vrijeme potrebno za izdvajanje koloida iz vode, prvenstveno postupkom taloženja, uslijed njihove tzv. agregatne stabilnosti, praktički beskonačno.

To je u tehnici pročišćavanja vode rezultiralo traženjem postupka remećenja stabilnosti koloida i mogućnosti njihovog kasnijeg međusobnog spajanja u veće čestice koje će se u vodi lakše taložiti.

Takav postupak remećenja stabilnosti (destabilizacija) koloida u sirovoj vodi naziva se koagulacija ili zgrušavanje.

Destabilizacija koloida se postiže dodavanjem vodi određenih kemijskih reagensa flokulanata (koagulanata).

Na proces flokulacije u znatnoj mjeri utječu kvaliteta sirove (prirodne) vode, količina i karakter suspendiranih koloida, potrošnja kisika, količina soli, pH vrijednost i temperatura vode.

Lijevo: nešto periferne krvi, nakupina tireocita i krpica koloida

Ja bih se usudio zaključiti da je to tanak sloj otopine VODIKOVOG sulfida i koloida, na dubini od 30 m, a ispod toga je slana voda daljnih 30 m.