Učinio je to samo četrdesetak dana nakon što ga je taj isti čovjek biranim riječima preporučio za rad u Kominterni.

Siječnja 1935. Gorkić je iz ilegalnog sjedišta CK KPJ, iz Pariza, od svog predstavnika u Kominterni Vladimira Ćopića tražio da se prema Titu u Moskvi nitko ne smije odnositi kao k nekom sitnom činovniku, a Tito ga je već početkom ožujka te iste 1935. u Kominterni sumnjičio: Gorkić sve drži u svojim rukama, a teško je reći iz kojih razloga tako radi.

Bježeći od sudbine koja im je bila namijenjena, neki Titovi suparnici su tada " sjekli vene ", ali čim je pretendent na titulu mandatara Kominterne dobio dozvolu Moskve da ožujka 1939. održi prvi sastanak " privremenog rukovodstva KPJ dok naše pitanje ne bude riješeno u Kominterni " sudbina Marića, Kusovca i njihovih simpatizera bila je zapečaćena.

Da bi se dokopao titule prvog Staljinovog izaslanika za Jugoslaviju, Tito je prihvaćao praktično sve što su od njega tražili šefovi sovjetske tajne policije u Kominterni.

Mislio sam da je on iživio svoje frakcionaške ostatke, da je predan Kominterni i partiji. "

Kad su mu rezidenti NKVD-a u Kominterni krajem rujna 1938. ponudili da kaže sve što zna o svojoj prvoj supruzi, koja mu je rodila sina Žarka i još dvoje djece, koja su umrla u Svetom Velikom Trojstvu, i o drugoj, koja je " pristala da bude majka " tog njegovog sina, Tito je i to prihvatio.

Upravo su komunistički kadrovi, obučavani u sovjetskim sigurnosnim sustavima i Kominterni, organizirali istočnonjemački represivni sustav po uzoru na zloglasnu sovjetsku Čeku.

Tito je onomad rekao " NE " Kominterni i da ništa drugo nije učinio, ušao bi u povijest kao državnik male zemlje koja se usudila reći ne velesili.

Na njoj su bili njegovi bliski suradnici, sovjetski obavještajci Josip Kopinič, Božidar Maslarić i Mita Despotović, te predsjednik Kontrolne komisije Kominterne, Nijemac Vilhelm Florin, pa izaslanik jedne sovjetske tajne službe u Kominterni čije je kodirano ime bilo Andrejev, i na kraju rezident NKVD-a u Kominterni Bugarin Ivan Karaivanov, koji je još 1935. u Titov kadrovski dosije u Moskvi upisao: " Zaslužuje puno (naše) povjerenje ".

To je Titu bilo dovoljno, pa je krajem studenog 1939., pred polazak u Jugoslaviju, na jednom sastanku u Kominterni izjavio:

Da Titov izbor za šefa jugoslovenske sekcije Kominterne uopće nije rješavan u Kominterni potvrdili su svojevremeno čak i najviši funkcionari ove moskovske organizacije, njezin kadrovik Georgi Damjanov i generalni sekretar Georgi Dimitrov.

Da bi mu slomio vrat, aktivirat će sve svoje veze u Kominterni i NKVD-u.

Umjesto provjere onoga što je Miletić govorio u Kominterni su se ubrzo kao najvažniji argumenti protiv njega obreli i krivotvoreni zapisnici jugoslavenske policije.

Bio je instruktor Kominterne pri CK KP Čehoslovačke, predstavnik KPJ pri Kominterni, pa komandant Petnaeste angloameričke brigade " Linkoln " u španjolskom građanskom ratu.

Od previranja u Kominterni, preko NOB-a i sukoba sa Staljinom, do frakcijskih borbi u SKJ-u, knjiga donosi potpuni pregled Titove ratne, političke i državničke karijere, pri čemu je znanstveno artikulirana i potpuno imuna na uobičajena subjektivna pretjerivanja u pohvalama i pokudama kultnih vladara.

Dok se nalazio u Kominterni, prokazivao mje svoje kolege i doveo ih pod Staljinove čistke.

Kad mu je komunističko vodstvo Jugoslavije prepustilo da praktično sam procijeni treba li Tito raditi u jednoj sindikalnoj komunističkoj organizaciji u Moskvi ili u " štabu svjetske revolucije " u Kominterni, Ćopić je učinio sve da njegov stari drug dobije mnogo probitačnije mjesto referenta odeljenja Kominterne za Balkan.

Zajedno su u čuvenom Kominterninom hotelu " Luks ", zajedno na sastancima u Kominterni na kojima Tito gaji potajnu nadu da bi mogao zasjeti u fotelju generalnog sekretara CK KPJ.

Napisao je i roman. Napisao je nekovrsnu sagu o Kominterni, točnije o cijelom komunističkom pokretu.

Pored rada u KIM, bio i predstavnik KPJ u Kominterni do njenog raspustanja, 1943. godine.

ELZA GERLAH, Nemka, delala je s Titom v Kominterni v Moskvi, 1937. mu je rodila sina, Viktorja Gerharda (njegova usoda ni znana).

Iako se više od tri decenije kitio oreolom antistaljiniste, Tito ih istinski neće rehabilitirati do kraja života, a njegova partija ni do svojega sloma, 1990. Ponuda Stilizirajući izaslanicima Staljinovog NKVD-a u Kominterni karaktere sedmorice svojih nevino strijeljanih drugova, Tito, po svemu sudeći, nije imao nikakvih moralnih dilema.

Dok je Tito bio provincijski partijski funkcionar Vujović je bio šef Komunističke omladine Balkana, predstavnik KPJ u Kominterni i organizacioni sekretar KPJ.

Po napadu Nijemaca na Sovjetski Savez, Markusu Wolfu je rečeno da se pridruži Kominterni, gdje je s ostalima poučavan za budući posao špijuna.

U Staljinovoj Kominterni Tito je bio poznat pod konspirativnim imenom " Walter ", kojim je godinama potpisivao tajna izvješća.

Ta sudbina je pogodila i njegovog prethodnika Josipa Čižinskog, za kojega je Broz još dvije godine prije njegova streijeljanja rekao dvojci pripadnika NKVD-a u Kominterni, centrali svih svjetskih KP, Ivanu Karaivanovu i nekom Jakuboviču, da je Čižinski vlastoljubiv i da mu je nešto sumnjiv.

Kao i u telegramu od 25. srpnja 1942. godine Tito i u narednim telegramima Kominterni za vojsku NDH koristi termin hrvatska vojska. [ 6 ] Iste termine za vojsku NDH kao i Tito, koristila je i Kominterna koja je, prema objavljenim dokumentima, spominjala hrvatske jedinice (i Hrvate). [ 7 ] Analizirajući komunikaciju Tita i Kominterne autori publikacije koji su objavili spomenute dokumente (Slavko Odić i Slavko Komarica) bez objašnjenja su konstatirali kako domobranstvo tzv. NDH naziva i sam Tito nekoliko puta hrvatskom vojskom. [ 8 ]

Slicne zadatke s clanovima Pokrajinskog komiteta u Zagrebu omela je nova provala koja je zahvatila i dio partijskog rukovodstva KPJ (zajedno sa Adolfom Mekom i Sretenom Zujoivicem), zajedno u vrijeme kad su clanovi Politbiroa bili pozvani u rukovodstvo Kominterne da bi rjesavali nastale probleme u KPJ zbog pojave grupaskih borbi i pogorsanja polozaja KPJ u Kominterni.

U medjuvremenu, dok je boravio u zemlji, s obzirom na situaciju u partijskom rukovodstvu i krizu njenog polozaja u Kominterni, iz Kominterne je stigao nalog da se Colakovic opozove iz rukovodstva.

Međutim, Titova Sabrana djela, u kojima se donose i depeše, koje je slao Kominterni, pokazuje da je Broz, zapravo, bio involviran u sve faze sukoba.