Na vrhuncu Sabora dolazi do smjene papa, biskupi su vremenom pomalo od svega umorni, odveć je bilo zahtjeva za promjenama i preinakama saborskih shema i prijedloga, jedva su neki mogli biti ugrađeni u tkivo koncilskih dokumenata koje je Sabor na kraju objelodanio.

Vatikanskog koncila) govorilo se da je dostojanstvo braka i obitelji potamnjeno zbog pošasti rastave u pamćenju koncilskih otaca je još bilo svježe sjećanje na vrijeme kada rastava skoro da i nije bilo.2

Predloženo je i da se pozornost posveti analizi uzroka krize vjere te da se nastavi s promocijom Katekizma Katoličke Crkve i Koncilskih dokumenata.

Oni su prepoznavali znakove vremena, gledali prema budućnosti i bili preteće koncilskih strujanja. "

Ta se pjesma našla u pjesmarici Liturgovi bolji dani, a koju nije smio javno dijeliti jer su mu tako poručile mjesne crkvene vlasti koje su ga, inače, kaznili zbog naprednih razmišljanja (koncilskih, svakako) i prognali u tu, kako napisah, neku zabačenu župu koju je, zato što je bio pravi pastor, iz temelja obnovio i produhovio.

Nadbiskup je podsjetio na riječ koncilskih otaca sa Sabora bolesnima i trpećima: " Niste ni napušteni, a ni beskorisni: Krist vas je pozvao i vi ste njegov jasni odsjaj "

Dvotjednik je doslovno cvjetao, naklada mu je silno rasla da bi 1969. božićni broj bio tiskan u 245.000 primjeraka, a redovita naklada bila je tada oko 180.000. Sadržajno list je najprije izvješćivao o radu II. vatikanskog koncila, zatim duge godine tumačio odredbe i promicao provedbu koncilskih naglasaka te se sadržajem pretvorio u klasične novine s brojnim rubrikama među kojima su bile najčitanije »Komentar«, »Pismo seoskog župnika«, »Naši razgovori«, »Braća naša zaboravljena«, »Mi, ovdje«, »Ljudi naših dana«, »Vama, djeco« iz koje je 1966. izrastao »Mali koncil - Mak«.

Legati su na početku koncila zatražili od svih prisutnih koncilskih otaca da potpišu tzv. Formula Hormisdae, tj. izjavu koja se pripisuje sv. Papi Hormisdi (514. - 523)., i koju su još od 6. stoljeća potpisivali biskupi koji su htjeli potvrditi jedinstvo sa Rimom (tj. potvrditi vlastitu ortodoksiju iliti pravovjernost/pravoslavnost): Prvo sredstvo spasenja je da se bdije na pravilu prave vjere i da se u ničemu ne odstupa od onih stvari koje su ustanovljene po našim Ocima.

Osvrnuvši se na naličja suvremene globalizacije (sve veći jaz između bogatih i siromašnih, terorizam, nacionalizmi, plemenski i rasni sukobi, vjerski fanatizma) te konstatiravši kako je danas »nestalo onog optimizma kakav je bio u doba Koncila«, on je ustvrdio: »Crkva u tom i takvom svijetu, vjerna Koncilu, jedino u dijalogu vidi način kako služiti svijetu.« Druga je važna zadaća iznova »probuditi žar koncilskih godina i generacija«.

Uvidom u tekstove dokumenata II. vatikanskog koncila lako se uočava kako su prijevodi preuzeti iz dvojezičnog izdanja koncilskih dokumenata izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost.

No i unatoč uočenim nedostacima ovog izdanja, koji su u ovom kratkom i necjelovitom prikazu izneseni bona fide, treba priznati kako uz izdanja Biblije, Rječnika biblijske teologije i koncilskih dokumenata Denzinger-Hünermannovo djelo pripada u red najsloženijih izdavačkih pothvata u nas te predstavlja vrhunac izdanja izdavačke kuće U pravi trenutak iz Đakova u čijem je izdanju do sada objavljeno 450 različitih naslova.

Istaknuo je kako su to bili dani koncilske i postkoncilske obnove " koji su na osobit način ostali prožeti zauzetim radom na oživljavanju koncilskih ideja i nadahnuća ".

Oni su i relevantna svjedočanstva stanja pučke liturgijske glazbe za misno bogoslužje Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u vremenima prije i nakon koncilskih reformi iz godine 1965., te istodobno odraz konfrontacije dvaju glazbenih realiteta -« nekadašnjeg », starijeg, naspram« suvremenom ».

Na Koncilu je bilo gotovo 3.000 koncilskih otaca.

Isto tako odbacilo se veličanstvenu crkvenu glazbu uime »aktivnoga sudjelovanja«, no zar to sudjelovanje ne može uključiti kako duh tako i sjetila? (Entretien sur la foi, Fayard 1985.) Reforma liturgije u duhu tzv. liturgijskoga pokreta za većinu koncilskih otaca nije predstavljala neki prioritet, a znatan broj otaca za to nije uopće imao interesa.

Kritički je, međutim, Benedikt XVI. progovorio o svojevrsnoj banalizaciji koncilskih pojmova »razumljivost« (liturgije) i na »aktivno sudjelovanje«.

Obzorje mnogih koncilskih otaca bilo je daleko ograničenije.

Planirano je pet plenarnih predavanja nakon kojih će slijediti rasprave, te jedna panel rasprava, promišljat će se u deset radnih skupina koja će podnositi izvješća, održat će se pedeset uvodnih predavanja u radnim skupinama i zaključni plenum na kojem će sudjelovati predavači, svjedoci (po) koncilskoga vremena i zbivanja, kao i istaknuti promicatelji koncilskih poruka i njegova duha.

Ovaj Papa neprestano je relativizirao koncilske tekstove, interpretirajući ih nazadnjački, protiv duha koncilskih otaca.

Ustrajavanje u opetovanom odbijanju koncilskih obnoviteljskih poticaja udaljuje današnje kršćane katolike od svega onoga što kroz Novi zavjet poručuje Isus Nazarećanin.

Preziru je i pod izlikom Koncila i koncilskih dokumenata žele je dekristologizirati i poistovjetiti s ovim svijetom.

Bilo je doista teško pronaći dokaze protiv tridentskih koncilskih otaca koji također ne bi bili i dokazi protiv kalcedonskih otaca, kao i osuđivati pape 16. stoljeća, a da se također ne osude i oni iz 5. stoljeća.

Različita su bila teološka gledišta pojedinih koncilskih Otaca u svezi ove teme karizme Duha za izgradnju i obnovu Crkve.

Vjekoslava Gabuda, fra Bono Zvonimir Šagi podsjetio je kako su se nakon koncilskih promjena svećenici ove regije četvrtkom okupljali u kapucinskom samostanu u Varaždinu da bi razmatrajući čitanja pripremali nedjeljne propovijedi kako bi preko njih riječ Božja bila uistinu živa.

Postavljeno pitanje znamenitog biskupa Dom Heldera Camare naišlo je na velik odaziv i razumijevanje koncilskih otaca: »Zar da mi trošimo svoje čitavo vrijeme u diskusijama nutarnjih crkvenih problema dok u isto vrijeme umire od gladi dvije trećine čovječanstva?« Ne, takav postupak je postao nemoguć globaliziranoj svjetskoj Crkvi Koncila.

U dokumentima Drugog vatikanskog koncila pravedni rat se ne spominje, u središtu promišljanja koncilskih otaca je potraga za osiguranjem puta mira.

Na kraju dekreta Inter mirifica koncilski su oci odredili da se, u svrhu provođenja koncilskih načela i normi o sredstvima društvenog priopćavanja, izda pastoralna instrukcija brigom ureda Svete Stolice (IM 23).

Zboru dekana mons. Puljić je predložio teme koje bi se razmatrale na mjesečnim rekolekcijama, u duhu koncilskih otaca na Drugom Vatikanskom saboru.

Tijekom tih koncilskih godina upoznao je obojicu budućih papa: Pavla VI. i Ivana Pavla II, tada krakovskoga nadbiskupa.

To je zbirka koja sadrži pojedine dijelove papinskih enciklika, apostolskih pisama i koncilskih dokumenata koji osvjetljavaju središnji pojam o pitanjima koja se odnose na politiku, gospodarstvo i kulturu.