A sada je tu pijanist i dirigent Nadarević koji će dovesti grupu Roma na ruševine Sajmišta kako bi održali komemorativni koncert na tom sablasnom mjestu koje je krajem tridesetih pretvoreno u jedan od glavnih konclogora na tlu bivše Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu formalno na teritoriju NDH, ali pod kontrolom Gestapa, poznat kao »Judenlager Semlin«.

zanima me koliko konclogora za životinje mi, porezni obveznici, plaćamo? i što je s onom farmom i njenim vlasnikom u lici? nikom ništa? poticaje potrošio, krave pougibale i ćao? većina našeg naroda su korumpirane, ljigave lopine. i nikada nam neće biti bolje jer red i rad ne cijeni i ne želi nitko, ili zanemariva manjina.

Po istoj logici legalnim se može proglasiti i osnivanje konclogora, jer i tada su na snazi bili takvi zakoni.

Ta majka svih južnoslavenskih konclogora bila je zatim nadahnuće svima ovdje koji su nešto kasnije oko prvoga mrskog im kolektiviteta opasavali bodljikavu žicu.

Organizatori natjecanja izrijekom su nazvani junacima, kao da su oslobodili dva-tri konclogora, žustro nas se uvjeravalo da natjecanje vrijedi svake lipe uložene u njega i, da ne duljim, skoro sam na tepih pred televizorom izbljuvala pola kile snijega.

Slobodan Vukičević i Antun Brkić s Veterinarskog fakulteta zamalo su proglašeni hrvatskim Mengeleima, a psi žrtvama nekadašnjih konclogora.

Tako su, u neku ruku zahvaljujući našim ljudima, logoraši konclogora tamo našli utočište.

Reginino odrastanje prevladavanje je kulturalnih razlika i upijanje slojevitosti koje iz njih proizlaze: strogi engleski internat suprotstavlja se kenijskoj stepi i plemenskim ritualima; židovska krv suprotstavlja se pripadnosti visoko civiliziranom narodu koji je prošao vrlo kratak put od Heinea i Goethea do konclogora.

On je bio uspješni menadžer konclogora

Ja jos mogu shvatiti pojedinacna ubojstva iz osvete ili koristoljublja ali smaknuca stotina ljudi vezanih zicom. Po cemu se onda oni razlikuju od nacista i njem. konclogora.

U istom filmu objavljena je laž kako je Jasenovac poslije rata bio komunistički logor što je još jedan u nizu desničarsko-revizionističkih pokušaja umanjivanja strahota najvećeg konclogora u NDH koji se opisuje kao mjesto za čije su postojanje podjednako odgovorni i ustaše i antifašisti.

U materijalima se ponavljaju stavovi Jadranskog sabora po kojima bi, s obzirom na " esulsko urlikanje Istra je Italija " pod patronatom talijanskih kongresmena i države, bilo logično da Hrvatska počne obilježavati dan sjećanja na žrtve fašističkih konclogora.

Nudeći našim ljudima iz konclogora u Dalmaciji ili u Italiji utočište i sklonište u tuđini, u nepoznatom kraju, kod nepoznatih ljudi, a nakon što su im popalili sela, talijanski fašisti su, zapravo, provodili politiku denacionalizacije okupiranih područja, te asimilacije njihovih stanovnika - preseljavanjem, a to je - etničko čišćenje, ratni zločin

Malo sam razmislio o ovoj usporedbi nacističkih konclogora i industrijskih farmi.

Ali jedna od bitnih razlika je u tome što je cilj konclogora bio izbrisati s lica zemlje određene narode, dok cilj industrijskih farmi nije izbrisati s lica zemlje kokoši, svinje, krave... već upravo suprotno jako povećati njihov broj (jasno, onoliko koliko se ekonomski isplati).

Od mojeg dvorišta do? e? enije, od konclogora Sjeverne Koreje do Pala Alta u Kaliforniji gdje se sada tuku da kupe iPad - posvuda se cvije? e rascvalo. Ne možeš zaustaviti prolje? e, i možeš biti sigurna da? u uvijek vjerovati da? e zacrvenjela ruža izniknuti, kaže Waits.

Ako je tako, onda filozofi kao Cioran, stradalnici iz konclogora i razočarani koji misle da je sve apsurdno imaju pravo dati svoje mišljenje i reći - ne želimo da išta postoji.

@Giancarlo Kravar, nisu u pitanju metode nego oblik konclogora u kojem su srbi silovali.

Potreba za drugim izdanjem ove knjige ukazala se na samo zbog toga što je prvo izdanje (u nakladi Adamić, Rijeka, 2003.) rasprodano već do kraja 2005. g., nego i iz niza daljnjih razloga: 1. zbog Dodatka u kojem je Ivan Kosić došao do nekih novih činjenica i saznanja koja upotpunjuju i dodatno objašnjavaju pojedinosti iz prvog izdanja; 2. zato što je autorova knjiga, po mnogim kriterijima, jedna od najboljih o Golom otoku; 3. zbog informacije o pripremama i postupku hrvatskih državnih organa za zakonsko proglašenje Spomen područja Goli otok; i, napokon, 4. radi skore šezdesete obljetnice od uspostave konclogora i dolaska prvih kažnjenika na Goli otok 9. srpnja 1949. 2009. godine.

No, holokaust je samo jedna od tema iz koje će meandrirati neki drugi motivi koji korespondiraju s idejnim konceptom samog festivala, poput ksenofobije (podmetnut požar u romskoj kući priziva duhove Fliegaufova filma »Samo vjetar«), strahova od deložacija, nekih novih ratova i genocida (zapuštene bivše ćelije konclogora na Sajmištu danas obitavaju isprane izbjeglice).

Posljedice tog gubitka nastavljaju se i dalje, a podržavaju ih nacije i države koje jedva čekaju da upru prstom na nekog drugog koji bi predstavljao utjelovljenje etnološkog naslijeđa modernog zla: eugenike, ksenofobije, rasne mržnje, konclogora ili totalnog rata.

Uz brojne Vukovarce, među prosvjednicima su se nalazili i branitelji iz Gacke i Like i velik broj građana iz svih krajeva Hrvatske koji su u Vukovar pristigli kako bi dali podršku zahtjevima stožera, u kojem se nalaze branitelji Vukovara, ratni vojni invalidi, zatočenici srpskih konclogora, djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, dočasnici i časnici OSRH i MUP-a, zapovjednici ratnih postrojbi u vrijeme Domovinskog rata koji danas stanuju u Vukovaru.

Song o biciklu, uzet na smeću pored bivšeg konclogora za prisilni rad (kodno ime Jazavac-Cement) u Ebenseeu, izvodi orkestar Ekstremnog muzičkog kazališta:

Kao Jedem das Seine stajala je od 1938. nad ulaznim vratima (s unutarnje strane) konclogora Buchenwald, blizu Weimara.

Osim što se iznova upuštaju u rizičnu pustolovinu prikazivanja onoga što je po mnogim svjedocima i fenomenolozima neopisivo i neprikazivo, sva svjedočanstva o holokaustu i strahotama nacističkih konclogora, prepričana, tiskana ili ufilmljena, svode se na pitanje što ga je precizirao talijanski pisac Primo Levi pripovijedajući kako je preživio takva stradanja Zar je to čovjek?.

Slučaj pisaca i novinara Ilije Jakovljevića, pred II svj. rat predsjednika društva hrvatskih književnika, člana vodstva HSS-a i urednika najvećeg časopisa je poznatiji u djelu preživljavanja ustaškog konclogora na Savi i knjizi impresivnih svjedočanstava zločina te nedavne predstave po njoj.

U takvom kontekstu stvarnost konclogora postaje još mučnijom.

Od toga se čovjek i ne može oporaviti, kao ni od konclogora.

Iz Hrvatskog društva logoraša srpskih konclogora pak tvrde da je novac od suvenira namijenjen održavanju Spomen-doma.

Ta me idila podsje? a na lakonski izvještaj jednog zapovjednika konclogora: U mojem logoru nema bolesnih.