Jedan od prvih je pojava doktora Naehringa (Max von Sydow) čiji lik ima znakovito njemačko prezime koje traumatiziranom bivšem vojniku odmah pokreće simbole sjećanja, tim više što u trenutku upoznavanja sluša Gustava Mahlera, odnosno onu istu partituru koju je slušao zapovjednik Dachaua kada su saveznici upali u logor, čime se otvara spomenuta dvoznačnost u priči.

- Koncentracijski logor Omarska kod Prijedora jedno je od najvećih stratišta Bošnjaka i Hrvata tijekom agresije na BiH i najstrašniji koncentracijski logor na tlu Europe od Auschwitza i Dachaua iz Drugoga svjetskog rata.

mislim, prosto je nevjerojatno koliko smo mi u hrvatskoj nerealni i koliko smo nespremni priznati svinjarije koje smo napravili. nijemcima nije problem maknuti zastavu iz dachaua, ali nama je problem ne svirati himnu tamo gdje ona budi, sa pravom, najcrnja sjećanja. e pa dok ne priznamo i ne pokajemo se za sve zločine u vrijeme NDH, drugi svjetski rat na ovim prostorima neće završiti. a ljudi sastrane će se čuditi zašto uvijek svaka rasprava završava sa ustašama i četnicima.....

Već spomenuti dr. Frankl, koji je tijekom Drugog svjetskog rata tri godine proveo kao zatočenik Auschwitza i Dachaua, o tom svojem iskustvu kaže sljedeće: " Istina je da među onima koji su prošli strahote koncentracijskih logora broj onih kojima se vjera produbila usprkos užasu kojem su bili izloženi, uvelike prelazi broj onih koji su svoju vjeru izgubili ".

To su riječi njemačkog pastora Martina Niemöllera, kojeg su iz nacističkog logora Dachaua 1945. godine oslobodili saveznički vojnici.

Najbolji je osobni odnosno obiteljski primjer: Preživjeli, nekada klogoraš 121 729, Auschwitz - Birkenau, se vraća kući, nakon oporavka u američkoj vojnoj bolnici u gradiću Mittenwald, blizu Gramisch - Partenkirchena (zatočenici Dachaua su se nakon " marša smrti " našli u planinama stotinjak kilometara daleko od Dachaua, iznad Muenchena), u kući je, a gdje će drugdje biti, smješten Narodnooslobodilački odbor mjesta

A našemu dobromu don Živku i Andriji priporučan da prije nego tamo ulizemo upoznaju Evropu iznutra, na način da krenedu od Stare Gradiške priko Jasenovca, pa u Austriju, u Mathauzen, do Dachaua u Bavarskoj, pa onda na sjever u Poljsku, u Auschwitz, Brzezinku, do Lublina.

Web stranica Spomen-područja Dachau koja daje informacije o povijesti Dachaua, kao i linkove na ostala spomen-područja i organizacije koje se bave očuvanjem sjećanja na holokaust.

. Ovaj konac Jasenovca drukčiji je od konca Dachaua, Buchenwalda i td., ali vrlo slični na likvidacije logora i zatvora u Zapadnoj Rusiji i Ukrajini od Katyna do Vinice u času odstupanja boljševika god. 1941. pred njemačkim prodiranjima.

Žarko Puhovski pokušao je objasniti da je ovakav njegov prijedlog sličan onom koji je poslije Drugog svjetskog rata donio grad Dachaua odlučivši da na prostoru logora više nikad neće izvjesiti njemačka zastava, " što ne znači da Dachau nije u Njemačkoj nego to znači poštovanje spram žrtava ".

Malo poslije sedam ujutro, redovito je dolazila svita sestara, predvođena jednom koja je u prošlom životu vjerojatno bila rukovoditelj Auschwitza ili Dachaua, presvlačili su se kreveti i naređivalo se da se sve stvari sklone s kreveta, oko kreveta i s ormarića, što ne bi bilo problem izvesti kada bi postojali pristojni smještajni kapaciteti: većinu sam stvari morala zgurati u neki uski ormar podalje od sebe.

Nekome je možda tamo tridesetih godina prošlog stoljeća u, recimo, Manheimu bila zanimljiva ideja o otvaranju smještajnih kapaciteta Dachaua.

Često, kada me ovakvi poput Kukljice NEOSNOVANO i STALJINISTIČKI progone, ne birajući objede, pitam se što je trebalo mom ocu da je u kolovozu 1945., u američkoj vojnoj bolnici kod Dachaua, imajući priliku birati svoju buduću državu (od USA, preko Francuske do Palestine) izabrao baš zavičaj tj.

Zar su antifašisti osnovali tolike logore smrti poput Jasenovca, Mathausena, Dachaua i stotine drugih, u kojima je umoreno na milione ljudi.

Boravak u tom mestu budi uspomene na ono šta mu se tu događalo tokom boravka 1944. godine, a zatim se odmotavaju slike i scene iz logoraškog života Borisa Pahora iz Markircha, odnosno Dachaua u kojem je bio dva puta i iz Bergen-Belsena iz kojeg je konačno oslobođen.

Stravična sjećanja oslobođenja Dachaua služe kao podsjetnik onog najgoreg što je čovječanstvo sposobno učiniti, i u svjetlu toga, naši pojmovi normalnog ljudskog ponašanja su drastično izazvani.

U uvodnome tekstu, naslovljenome Umjesto predgovora Marina za sebe kaže da je na neki način postala« sve », da se, veli, zamišlja na plesu u večernjoj haljini s Kurtom Waldheimom u elegantnoj nacističkoj odori: plešemo, veli, valcer na pozadini fotografija koje prikazuju kosture Dachaua, leševe na ulicama Varšavskoga geta i živih mrtvaca na putu za logore.

Zato jer 2. svibnja 1945. oslobodila ga američka vojska u planinama iznad Dachaua (Muenchena), logoraša koji je preživio Auschwitz, Dachau i " marš smrti ".

Čuvari Dachaua digli su sve zatočenike negdje 26/27 travnja i poveli u kolonama u planine, u tom maršu smrti prešli su izgladnjeli i slabo obučeni oko 100 kilometara.

Da pri tome nije bio bitan antifašizam, nego Titova vlast, vidi se po tome što je 1948. Godine, poslije rezolucije Kominforma, Tito bez konzultiranja centralnog komiteta i sekretara Kardelja, Rankovića, Pijade i Đilasa izdao sljedeće naređenje: Sve staljiniste koje se uhvati s oružjem treba na mjestu bez suda strijeljati, a oni koje verbalno stvarno ili denuncijacijom prihvate staljinizam treba bez suda poslati na Goli Otok, koji je bio Titov zatvor, po Đilasu gori od Dachaua.

Što bi onda bilo sa milijunima ljudi koji nemaju grob i čije je tijelo izgorjelo u pećima Dachaua ili drugdje?

Resnaisov dokumentarac dijeli to osjećanje dok uranja u stvarnost Auschwitza, Treblinke, Dachaua, Mathausena i ostalih tvornica smrti.

Započinje Pahorov put u drvenim klompama i prugastoj pidžami kroz nacističke logore, od Natzweiler-Struthofa, Harzungenua, do Dachaua i Bergen-Belsena.

[ 2 ] Glede logora, britanski svjedok Frank Waddams (koji je boravio u Jugoslavija na kraju rata) rekao da je " glad, prenatrpanost, brutalnost i smrtnosti puno gora od Dachaua ili Buchenwalda.

(Freising, 9. 5. 2009. - IKA) Gospićko-senjski biskup msgr. dr. Mile Bogović posjetio je hrvatske iseljenike u HKM Freising, gdje je u subotu 9. svibnja podijelio sakrament potvrde 14 mladih iz Freisinga, Landshuta i Dachaua.

Papa sa svećenikom logorašem iz Dachaua

DiCaprijev pojedinac, ovdašnji element analize, ratni je veteran i udovac, izmučen koliko sjećanjima na prizore oslobađanja logoraša Dachaua toliko i onima o preminuloj supruzi, kivan na jednog od doktora jer je njemačkog podrijetla, ali i jednog od pacijenata bolnice, čovjeka koji je odgovoran za smrt njegove supruge.

Pa nek njih za to vrijeme ispituje ližu li im vuci s glečera vodu i pjeva u čast Dachaua i Treblinke stare...

premda nije, svakako slika ustaških zločina nije onakva kakvu nam psihopatski lažno predočava S. i Ivo Goldštein niti onakva koju nam u zbrkanoj TV-montaži sa insertima iz Dachaua, Auschwitza i iz depoa počinjenih četničkih zločina, nekrofilski uobličuje i grobarskom metodom servira Denis Latin.

Ipak bih ti želi naglasiti: 1. susosjećam sa svim žrtvama rata, čak i sa sudetskim Nijemcima ili Podunavskim Švabama (Donau-Schwaben) koji su nevini stradali nakon IIWW; podrazumijeva se da suosjećam sa žrtvama rata 1991. - 1995. Hrvatima, posebno i naročito s Hrvatima civilnim žrtvama rata, kao što su djeca, starci, žene... 2. pišeš: " A dogodilo se tu u Vukovaru, ono što se događalo Židovima u ww2. " Takve komparacije većina Židova ne razumije pa ni ja, jer Židovi u ww2 osim u Varšavskom getu gdje su se upravo prije 70 godina digli na ustanak, nisu imali oružje niti su organizirano sudjelovali u ratnim, vojnim operacijama 3. moj pokojni otac preživjeli i Auschwitza i Dachaua, NIKADA nije za Holokaust optuživao cijeli njemački, pa ni hrvatski narod; kada je umro Willy Brandt moj je otac kao poslao telegram sućuti ambasadi Zapadne Njemačke u Beogradu, riječ nije rekao protiv njemačke kulture, njemačkog jezika; kada sam odlučio živjeti u Austriji, jednu riječ protiv nije rekao (za razliku od malobrojnih Židova tada, 1991. koji su mi rekli da ne mogu sebe zamisliti živjeti u Austriji ili Njemačkoj) 4. međusobno nadigravanje u vrijeme rata 1991. - 1995. tko je veće zlo učinio Židovima odnosno Jevrejima (i tko nas je više volio i pomagao nam) u ww2 NADOBUDNIH POLITIČARA I NOVINARA s obje strane barikade, izazvalo je i izaziva negativne konotacije u židovskom svijetu; zapravo, kada se te dvije različite priče spoje, onda je zapravo pravo čudo da je ijedan Jevrej odnosno Židov preživio Holokaust u Srbiji i Hrvatskoj 5. naravno da ima sličnosti u stradanju Hrvata u ratu 1991 - 1995. sa Holokaustom, ali te sličnosti nalaze i Srbi, Bošnjaci... Prikazivati se često kroz prizmu židovskih žrtava iz ww2 nije produktivno, kao što nije produktivno stalno se prikazivati žrtvom...