Patrijarh Irinej predstavio je hrvatskim biskupima program proslave 1700. obljetnice Konstantinova edikta o slobodi kršćana i pripreme u Nišu te je izrazio uvjerenje kako bi susret pape Benedikta XVI. s drugim patrijarsima pravoslavnih Crkava tom prigodom u Srbiji bio od velika značenja za uspostavljanje odnosa povjerenja i pomirenja među Crkvama na općoj razini, ali da u tom pogledu postoje određene poteškoće te se nada da ih je, unatoč kratko vremenu, još uvijek moguće prevladati.

Srpski patrijarh Irinej primio je u utorak 7. kolovoza u beogradskoj Patrijaršiji požeškog biskupa Antuna Škvorčevića i dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, koji borave u Beogradu na poziv beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara i sudjeluju u programu priprave vjernika Beogradske nadbiskupije za svetkovinu Velike Gospe i 1700. obljetnicu Konstantinova edikta o slobodi kršćana.

Na kraju je podsjetio na zaključenje Godine vjere na razini biskupije, zajedno sa susretom članova ŽPV, u nedjelju Krista Kralja 24. studenoga ove godine, ter je objasnio geslo nove pastoralne godine " Odgoj za slobodu u znaku križa ", čime se, u ozračju društvenih polemika oko tzv. zdravstvenog odgoja ter posvješćivanja važnosti Konstantinova edikta 313. godine, u središte pozornosti stavljaju i odgoj i žrtva, bez čega nema ni uravnotežene osobnosti ni cjelovitog kršćanina.

Kao i danas, i prije deset i više stoljeća hodočasnici su hrlili u Vatikan pokloniti se Petrovu grobu, koji je danas smješten ravno ispod 136,5 metara visoke kupole i desetak metara ispod papinskog oltara, no Konstantinova bazilika nije bila sagrađena da bi trajala.

Povijesna znanost, utemeljena na argumentima raspoloživih i istraženih dokumenata, nedvojbeno govori o tome da je prva Crkva, odmah po smrti i uskrsnuću Isusa Krista, svoga utemeljitelja, doista bila proganjana sve do potpisivanja »Konstantinova mira« 313. godine, kojim je kršćanima zapravo dana sloboda vjeroispovijesti.

Kate Moss, Abbey Lee Kershaw, Anja Rubik, Daria Werbowy, Catherine McNeil, Bambi Northwood-Blyth, Anna Konstantinova, Erin Wasson, Freja Beha Erichsen, Lily Cole, Lily Donaldson i Suvi Koponen svoje su tijelo ukrasile decentnim tetovažama koje za njih imaju posebno značenje.

Na sceni se smjenjuju prizori iz Konstantinova života, koji se prikazuje u tri životne dobi, dok ostali likovi zauzimaju tek neznatni tijek radnje.

Dok se s jedne strane bavi likom Konstantina, pravednika koji čeka da dodirne nebo, uz isticanje nekoliko likova kršćana (robinja Lidija, Konstantinova majka Jelena) koji su prikazani kao izmučene individue olako prepuštene smrti jer na ovaj svijet nisu došle uživati, s druge strane se potencira jako izražena pohlepa, zloba i izdaja kod onih koji su Isusa razapeli na križ, što ukazuje na ključno zanemarivanje značenja edikta zbog kojega je nastala predstava.

Ponajbolje role ostvaruju Petar Benčina kao mladi i entuzijastični Konstantin, jer se njegov lik pojavljuje u više slojeva i nijansi, te Igor Damjanović u liku Konstantinova prijatelja Helvija, koji se ističe sasvim pribranim i efektnim držanjem.

Kriva je Katolička crkva jer je falsificirala kako Isusov život, tako i mnoštvo dokumenata (Konstantinova darovnica) koji su joj omogućili supremaciju i bogatstvo. () Prema nekim optimističnim predviđanjima, Crkva neće biti optužena za smrt 160.000 kršćana koliko ih se prosječno godišnje prikolje u svijetu samo zato što vjeruju u Isusa Krista, zbog 200 milijuna koji su svednevice progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih još toliko, od Kine, preko Indije i islamskih zemalja do Kube živi pod teškim kršenjima vjerskih sloboda, a u posljednjih stotinjak godina, od Turske, preko Egipta sve do Irana, kršćani su potpuno istrijebljeni.

Na ovaj je dan godine 320. u Jeruzalemu posvećena Konstantinova bazilika koja je obuhvaćala vrh Kalvarije i Isusov grob.

Konstantinova Donacija je poznati falsifikat kojeg je iskoristio papa Stjepan III (u papinskom uredu 752 - 757) protiv Franaka, čime je uspješno povećao svoju moć i utjecaj Rimske crkve.

Rimski mu je biskup pokazao dokument na kojem stoji da potječe iz 30. ožujka 315; dokument koji je nazvan " Konstantinova Donacija ".

Ogromna carska palača sa svoja tri gorostasna dijela, pa veliki i sjajni hram sv. Mudrosti sa svojih devet kupola i devet ulaza i s visokim trostrukim grčkim križem iz zlata, utaknutim u srednju najvišu kupolu, zatim ogromni hipodrom, a onda nedogledno duga ulica trijumfa s veličajnim spomenikom cara Justinijana na konju sa svjetskim globusom u ruci; cara, koji je iz Konstantinova veličajnog grada stvorio i načinio još mnogo veličanstveniji i raskošniji grad s nedobrojnim crkvama pod pozlaćenim kupolama, s mnogim javnim kupalištima, s porticima u dugim redovima visokih mramornih stupova.

Pipin Mali ulazi 754. u savez sa papom Stjepanom II., koji predstavi kralju kopiju krivotvorine Konstantinova darovnica u Parizu te na velikoj ceremoniji u bazilici Saint Denis proglašava Pipina Malog i njegovu obitelj " zaštitnicima Rima " (patricius Romanorum).

Car nije imao baš nikakva utjecaja na sastavljanje Svetog pisma; a 4 evanđelja, 13 Pavlovih poslanica i Djela apostolska od samog su početka (još od prije Konstantinova rođenja) smatrani Svetim pismom, dok je konačni kanon Novog zavjeta odredio papa Damaz I. 382. god., dakle dugo poslije smrti Konstantinove.

U stvari, Jenkins i ne povlači točnu granicu između činjenice i interpretacije te iz njegovih primjera nije, primjerice, jasno je li činjenica tek nesporna, konsenzualna interpretacija (kao, recimo, u tvrdnji »znamo da je Konstantinova darovnica patvorina jer se o tom svi stručnjaci slažu«), ili je nešto u spoznajnom smislu čvršće, nešto što se, međutim, ne može protumačiti drukčije nego intrinzičnošću izvora i primjenom istraživačkih pravila (kao u tvrdnji »znamo da je Konstantinova darovnica patvorina zbog u njoj sadržanih anakronizama«).

I da ne laskam previše i ne tražim usporednice sa sličnim enciklopedijama, razvidno je da se HKE pogubila između fikcije i potisnute činjenice te njeguje tekst krležarskoga trijumfalizma: ona treba postati Konstantinova darovnica boljševističke književnosti i progresivnih svjetonazora; nedvojbeni dokaz koji krležiotima daje licenciranu moć te nesumnjivo pravo na arbitražu i književnu presudu.

Liturgijska zanimljivost - Konstantinova bazilika Sv. Petra

Taj posljednji najstariji je poznati likovni prikaz vatikanske crkve s građevinom iz Konstantinova doba.

U Dukljaninovo su pripovijedanje uvršteni mnogi podatci s valjanom povijesnom pozadinom, čak i jedna jako prerađena verzija Žića Konstantinova, staroslavenskoga životopisa sv. Ćirila, ali cjelovit prikaz događanja kakav se čita u njega ne može se nikako smatrati autentičnim, to je očito iskićena konstrukcija autora i redaktora što pripada već kasnijim stoljećima prijelaza iz ranoga u razvijeni srednji vijek.

() odnos između Liciniusa i Konstantina nije bio bajkovit ubrzo nakon potpisivanja edikta vojnički su se sukobili u bitci kod Vinkovaca koju se naši turistički genijalci nikada neće sjetiti kapitalizirati kako to rade Nijemci, u kojoj je Konstantin (inače rođeni Naissuščan - današnji Niš u Srbiji) nadvladao Liciniusa; uslijedilo je još nešto borbi, konačni poraz Liciniusa i njegov odlazak u generalsku mirovinu, gdje ga je zatekla Konstantinova optužba za planiranje prevrata i 325. godine kraj života na užetu.

Konstantinova darovnica dio je te nevjerojatne priče, a meni je osobno najdraža njena posljedica slasna ribica papalina, za koje Veljko Barbijeri kaže da su nazvane baš po papama jer su lovljene u moru ispred Riminija.

Dugotrajno, izlazak iz protureformističkog razdoblja i Konstantinova doba obilježava ' zaokret ' koji je započeo Koncilom, nužno složen i postupan zaokret, komu je postavio premise i obilježio početak.« Svijest o povijesnosti Crkve, iskustvo slobode i kreativnosti, tvrdnja da je ljudska savjest središnje mjesto na kojemu se odlučuje pripadnost Kristovu pashalnom otajstvu (dakle da i izvan institucionalne Crkve ima spasenja), opći poziv na svetost - sve su to nepovratni koraci prema naprijed koje je Koncil učinio.

Najpoznatiji objekti su: Porta nigra, Konstantinova bazilika, Trierska katedrala, Crkva Naše Gospe i Trierska izborna palača.

Da bi se to ostvarilo, vojska radnika mjesecima je poravnavala vrh brda kako bi Konstantinova bazilika, završena 349., mogla negdje stati.

Papa Benedikt XVI. ipak bi mogao doći sljedeće godine u Srbiju, na veliku proslavu obilježavanja 1700. obljetnice Konstantinova edikta o slobodi kršćana.

U obrazloženju za dodjelu ovog priznanja prof. Kalogjeri, navodi se da je kao znanstvenik u nizu svojih radova i knjiga umnogome popularizirao u Hrvatskoj niz književnih djelatnika, rođenih u Velesu, primjerice pjesnike Rajka Žinzifova, Jordana Hađi Konstantinova Đinota, Andreju Petkoviča, Konstantina Petkoviča i posebno Kostu Apostola Soleva, odnosno Koču Racina.

Svoje je glazbeno obrazovanje stekla u Državnom glazbenom koledžu Dzeržinski u rodnoj Ukrajini te potom na Glazbenoj akademiji Sergej Prokofjev u Donjecku na odsjeku solo-pjevanja i koncertno-komornog pjevanja u razredu Borisa Konstantinova.

Novo je izdanje Konstantinova djela, iz 2003., zapravo samo pretisak hrvatskoga Tomašićeva prijevoda iz 1918., kao i grčko-engleskoga paralelnoga teksta Moravcsika i Jenkinsa iz 1949. Nažalost, zbog prerane Švabove smrti nije ozbiljen projekt novoga, kritičkoga hrvatskoga prijevoda koji bi inkorporirao suvremene znanstvene spoznaje i dao prikaz dominantnih, često suprotstavljenih tumačenja. [ 19 ]