Car Roman IV (1068 - 1071.) kuje zlatnik čankastog oblika (naziv više ne solid - već stamenon nomizma), na averu stojeća figura Krista između stojećih figura vladara i vladarice, a na reveru tri stojeće figure sinova Andrije, Mihajla i Konstantina, slika br. 13.

Kako Kurir ekskluzivno saznaje, 2013. godine u Nišu trebalo bi se održati veliki ekumenski sabor svih kršćanskih crkava, a SPC bi do tada trebala biti očišćena od svih koji se ne slažu s ujedinjenjem rimokatolika i pravoslavaca Smjena patrijarha Pavla trebala bi ubrzati pripreme za ovaj povijesni skup u rodnom gradu imperatora Konstantina, koji je 313 Milanskim ediktom priznao kršćanstvo za službenu religiju Rimskog carstva, saznaje Kurir od izvora u vrhu SPC.

- Biograd se prvi put spominje sredinom 10. stoljeća u dijelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvu, ali prema prapovijesnim te antičkim ostacima, a koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Zavičajnog muzeja u Biogradu, očito je da je naselje postojalo znantno prije.

Vjerojatno su neki simpatizirali Sanadera (nikad u Partiji, brat svećenik, a sad odjednom milijuni na tajnim računima), kao što su neki prije toga simpatizirali Franju Josipa, Sforze, Karla Velikoga, Marka Aurelija, Deng-xsiaopinga ili Konstantina Porfirogeneta - i kao što će za sto godina netko simpatizirati kineskog predsjednika Hrvatske, a netko ruskog gradonačelnika Zagreba.

Jednako tako je mnogostruk, zbunjujući i zaprepašćujući bio duhovni svijet u razdoblju između Isusa i Konstantina.

Često poistovjećujemo kršćanstvo s društvenim i političkim konzervatizmom, a činjenica je da su sve crkve surađivale s vlastima još od doba cara Konstantina do pravoslavnog klera pod Staljinovom vlašću.

Kada mu se to nije dalo i kada je u četvrtom veku, za vreme cara Konstantina Velikog, vera Hristova proslavila pobedu nad svojim goniteljima, neprijatelj je na nju digao još opasnije gonjenje - unutrašnje gonjenje od strane raznih lažiučitelja, koji su nastojali da razvrate čisto Božanstveno učenje hrišćanske vere primesama raznih ljudskih izmišljotina, kako bi time uništili njegovu životvornu, spasonosnu silu i načinili ga nedejstvenim.

Prije nekoliko dana iz organizacije su natuknuli da je " Mean Machine " ostao bez suparnika Konstantina Gluhova (zbog ozljede prsta) a to se danas pokazalo točnim.

No danas je u javnosti malo poznato da je Kovačiću glavna nagrada dodijeljena u jakoj međunarodnoj konkurenciji, koju su činila imena poput Augusta Perreta, Le Corbusiera, Brune Tauta i Konstantina Meljnikova.

Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine.

Samo ponegdje, kao u prikazu Svatoplukova vladanja, pogotovu njegova sinoda, u spominjanju Konstantina ili tumačenju Vladimirove svetosti teme se približavaju duhovnom.

Prva verzija Konstantina Porfirogeneta primjenjuje na podrijetlo Hrvata model doseljenja, ali ističući bizantsko vrhovništvo nad tim doseljenjem iskazuje ideologem kontinuiteta, staru bizantsku vlast vrjednuje više od novouspostavljene hrvatske.

Biti biskupom prije Konstantina značilo je gotovo sigurnu smrt od mača.

Skupu je prethodio koncert eminentnog pijanista i klavirskog pedagoga Konstantina Bogina (1. travnja u 20 sati u Vili Angiolina), koji je bio i predavač na skupu.

U njoj je seoba Slavena sa sjevera na jug preko Dunava imala veliko značenje, a vijesti cara Konstantina o naknadnoj hrvatskoj seobi učinile su se neznatne, suviše komplicirane i premalo vjerodostojne.

Kada se onda učinilo da sjeverni Hrvati nemaju osim imena nikakve veze s Hrvatima u Dalmaciji i da je samo ta jednakost imena dala povoda za tvrdnju da južni potječu od sjevernih (Franjo Rački) i da cjelovit južnoslavenski kontinuum hrvatskih govora ne dopušta pretpostavku o zapadnoslavenskim doseljenicima među narodom, koji njima govori (Vatroslav Jagić), zabacile su se vijesti Konstantina Porfirogeneta i počele se smatrati nehistorijskima (Tadija Smičiklas).

Najvrijedniji izložak svakako je unikatni rimski kalup za naličje brončanog novca cara Konstantina I (306/7. - 337.) iz poznate sisačke kovnice, nastao između 321. i 324. god.

ND je osnovana u Listopadu, 4, 1974., dva mjeseca nakon ustoličenja Konstantina Karamanlisa za premijera u prvoj post - huntinoj vladi Grčke.

No, unatoč takvim karakteristikama, Mraović je sve do Konstantina Bogobojaznog ostao vjeran pjesništvu.

O toj se temi do sada malo raspravljalo iako je baš Dioklecijan Rimsko Carstvo izveo iz dugotrajne krize trećeg stoljeća, pa će dvadesetak vrhunskih europskih istraživača upozoriti na neke od uzroka zbog kojih se ovaj car dugo nalazio u sjeni cara Konstantina. Značenje Dioklecijana u održavanju i reformiranju rimskog imperija neupitno je, ali i to da je njegova slava potamnjela zbog progona kršćana kazao je u uvodnom izlaganju dr. Alexander Demandt, predstojnik katedre za klasičnu povijest iz Berlina. Povijesni izvori kazuju da je Dioklecijan uveo perzijski vladarski ceremonijal te se time uzdigao iznad smrtnika.

Eufemije je ubio Konstantina i zauzeo Sirakuzu, nakon čega biva pobijeđene i istjeran u sjevernu Afriku [ 12 ].

Istina, ostali su bez Peterssona, ali su doveli Konstantina Igropula koji je igrač istog kalibra kao i Islanđanin.

Treći najveći grad Srbije, negdašnji Naissus i rodni grad rimskoga cara Konstantina Velikog (to je onaj koji je legalizirao kršćanstvo) nedavno je proglašen najugodnijim gradom za život u Srbiji.

Od ' Sezone otrova ' do ' Konstantina Bogobojaznog ' i ' Bajki za plažu ', njegove su knjige čitatelja činile jačim i veselijim.

Umjesto linearnosti, pa makar i dvije paralelne u suprotnim pravcima kroz vrijeme, autor najprije zahvaća široko kroz priču, gotovo u krug, no točke oštrijih skretanja radnje iz poglavlja u poglavlje postaju sve bliže, da bi se na kraju strmoglavo i brzo obrušile u jednu jedinu točku: susret Gorana i Konstantina.

123. Crkva nije imala trajnog mira do cara Konstantina, koji je pobijedio svoje neprijatelje i ohrabren nebeskim znakom izdao zapovijed po kojoj je svakome bilo slobodno pristupiti kršćanskoj vjeri.

Posljednja drama Antona Pavloviča Čehova napisana je kao komedija, djelomice čak i farsa, ali već je na moskovskoj praizvedbi 1904. u režiji slavnog Konstantina Stanislavskog bilo jasno da Višnjik skriva i duboko tragične nijanse sudbina svojih likova.

Naime u povijesti se prvi put ime Knin spominje u 10. stoljeću i to od strane bizantskog cara Konstantina VII.

U izložbu važne i velike epohe moderne umjetnosti koja je u Rusiji dugo bila tabu tema, dok su njeni sudionici često živjeli na rubu egzistencijalnog minimuma, uključene su i slike autora iz škole UNOVIS, među kojima i Maljevičeve učenice Vere Jermolajeve (1893. - 1937.) i ilustratora Konstantina Rudakova (1891. - 1949.).

Nakon toga momčad Nizozemca Guusa Hiddinka se ne predaje i već u 23. minuti uzvraća preko Konstantina Žirijanova, koji pogađa vratnicu.