Navika na prepisivanje, usmenu predaju ili prepričavanje i dalje bi mogla ostati usvojena formula da se u njoj ne koprcamo kao kukci uhvaćeni u paukovu mrežu.

Recimo, često razmišljam koji nas je k c netko imo stavljat na ovu jebenu Zemlju da se koprcamo po njoj dok ne pokrepamo?

Pa prilično je za očekivati, ako se bojimo vlastite sjene, ako sami sebi lažemo, ako se stalno koprcamo u vlastitim kompleksima itd. - da će se uvijek naći neki Srbi da nam vade mast kako se sjete.

Koprcamo se sa CHF, ali će nas uništiti dugovi koje nam je prouzročio švicarac - nemogućnost plaćanja režija i gomilanje neplaćenih računa, a da ne pričam o udaji kćeri i bolesnom ocu i svemu što nosi kronična besparica.

Je li gospodarska kriza u kojoj se koprcamo s lanca puštena tek tako?

Na žalost mi se već godinama koprcamo u konopcima koje smo si sami stvorili.

Bog, evolucija, svemirska prašina, neka druga bića koja sjede ispred malenih ekrana i gledaju u nas, dok se koprcamo u kolotečini života?

stipe, imaš moju podršku - da su svi ko ti bila bi nan država bolja od početka, ovako koprcamo se u sranju okruženi sranjen

U recesijskom smo knockdownu, koprcamo se na konopcima i izgubljeno tvrdimo sucu da nam nije ništa.

Već sedam godina koprcamo se u njegovim otrovnim nitima.

Pravedni, okvirno se s tvojim izlaganjima slažem.. nipošto ne bi trebali biti pasivni prema životnim izazovima a relativizirati pojave u društvu možemo jer je sve vrlo relativno, kaj izričito ne znači da nemamo stavove ili dozvoljavamo da nas nose razne struje ili utjecaji a da pri tom prstom ne maknemo.. ti si upravo u prošlom postu relativizirao slijepca (usporedbe radi).. on kao ne vidi.. ali zato osjeća bolje nego svi mi, socijaliziran je upravo tako da može u odrađenim okolnostima jako dobro prepoznati ljude, odnose i u pravom trenutku priječi trg bana jelačića a da ga ne spljošti tramvaj.Dakle naš vid je relativan pojam jer ga mnogi imaju a ne vide.. s druge strane naš imaginarni " slijepac dobro vidi " i kaj ti kažeš.. potrudio se prilagoditi, promijeniti (iako to nije niti blizu istini) da bi mogao i morao živjeti.Primjera ima još.. najgore je u životu površno donošenje zaključaka na temelju vanjskih pokazatelja.. a još tužnije je kada mislimo ili si dajemo za pravo da smo samo mi apsolutno u istini tj. naše misli.. naše misli naravno imamao pravo izreći ali ovisi kako i kada.. jer misli su one koje nam stvaraju zbrku i zbog njih se koprcamo izgledamo kao histrioni.. nesigurni i ograničeni.. neiskreni i povodljivi i zbog toga umiremo iznutra.. ne dajući sebi i drugima priliku da budemo prema drugima isti, bez obzira kakav je čovjek.. al sam se nakenjala..

Kao i ostali normalni svijet koprcamo se u vrevi obaveza i događaja na koje možemo i ne možemo utjecati.

Dodir sa nasom sustinom pocinje tek tada kada sve nase umne radnjei prestanu.Bez obzira koliko bili ubedjeni da smo dosegli najvisu mudrost delujuci u svakodnevici iz uma, mi se samo koprcamo na povrsini okeana ne razlikujuci se od talasa k

Jos se malo koprcamo za korom kruha no mislim da je dosao kraj i vrijeme je za vjesanje rukavica jer ne zelim da mi se dogodi sto se dogodilo Jupiu.

Zajednicko jugoslavensko trziste funkcionira, ne bas u onom obimu kojeg smo zacrtali jer se recesija isprecila na nasem putu, to i je glavni krivac da se koprcamo u starim prevazidenim homofobnim izolacijama.

Koprcamo se nešto, trošimo život tražeći genijalne odgovore na pitanje o životu, svemiru i svemu ostalom, užasno pri tom strahujući da ne ispadnemo konformisti.

Odlučivši se za materijalno pokidali smo ontološke konce i koprcamo se u vlastitim zabludama... Molitva pomaže, ali samo kod čiste duše...

ne razumin zašto se po nekoj ocijeni prihvatljiv način izbora za našu sredinu, ne kopira iz inozemstva, gdje je stupanj demokratičnosti sigurno na višem nivou, jer u tom smislu izbora sve je izmišljeno i nije potrebno IZMIŠLJATI TOPLU VODU, eventualno na postojeće i odabrane i poznate načine izbora uvrstiti neku našu specifičnost, ali u globalu prihvatiti već iskušani model, koji su drugi već korigirali, ovako stalno nešto izmišljamo i koprcamo se u svom izmetu,... ala

Odlucih za tren, prestati se lomiti rijecima i na trenutak zaboraviti na sve nas koji se koprcamo u nastojanjima da skinemo Hitlerovsku Destruktivnu Zajednicu s vrata - i posvetimo se sjecanjima na nase najmilije kojih nema medju nama.

RINA: Osjećaj da me doživljava pogrešno, da me ignorira, da ne prihvaća moj način izlaska iz tog vakuuma u kojem se oboje već više od tri godine bespomoćno koprcamo.

A svih tih parazita neće nas nitko stran oslobađati nego pustiti da se sami koprcamo s organiziranim bandama u nas.

No to što oni govore ili ne govore ionako nije presudno, povijesni procesi nadosobne su kategorije i u njima se uglavnom koprcamo kako znamo i umijemo, pa bili mi kineski rudar, kumica s Dolca ili njemačka premijerka.

Zbog načina na koji živimo, zbog plastičnog sjaja i plastičnih vrijednosti, sve više smo stisnuti, cijeli život prolazi u stezanju, koprcamo se poput ribe na udici, svakodnevno se otkrivaju nove bolesti i vraćaju one stare tobože već iskorijenjene (kuga, tuberkuloza, sifilis), sve su teža oboljenja.

Ne kažem da ne vide kada se koprcamo u štiklama dok nam se noge iskrivljavaju na sve strane ili kada obućemo šosić do... guze recimo, pristojno ćemo ga nazvati doguznjak, a imamo noge ko vodovodni stup.

Radi se o nevidljivoj, ali vrlo teškoj mreži birokracije bačenoj na građane ove države pod kojom se svi mi koprcamo, dok politička klika samo gleda kako bi je što bolje zapetljala.

Mi smo u živom blatu, što se više koprcamo to više tonemo

Inače vjerujem u dušu i reinkarnaciju, no isto tako vjerujem da u ovom životu, tj. na ovom nivou dajemo veću šansu umu nego duši, pa se s toga koprcamo u raznim problematičnim situacijama.: (

On stoji na distanci i promatra nas glumce kako se koprcamo u iluzornim nevoljama, kako se kovitlamo kroz brze promjene sreće i nesreće.

Svjesni smo činjenice da danas ima sve više onih koji ne vjeruju ili kojima vjera slabi, ima sve više onih koji se oslanjaju samo na sebe, samo na ljudske mogućnosti i dostignuća, sve više onih koji ne vjeruju da nas Bog uzdržava, sve više onih koji se priklanjanju onima koji govore da nas je Bog stvorio, ali onda prepustio da se sami koprcamo u ovome svijetu

Možemo je shvatiti kao vir koji nas stalno vuče nadolje, a što se više koprcamo, to imamo manje snage održati se na površini.