U potrazi za novim, suvremenijim čitanjem Labuđeg jezera koreografi su uglavnom zadržavali osnovni okvir priče, okrećući se adaptacijama detalja libreta, koreografskog materijala, ali i izvornoj partituri Čajkovskog.

U okviru koreografskog rada treba istaknuti njegova djela: ' ' bijele koke s neba pale ' ', ' ' jedan krug jaje ' ', ' ' jedno jaje sladoled ' ', ' ' crvena kraljica jedan, dva, tri ' ', ' ' Hopa cupa skoči ' '.

Ples proizlazi iz klasičnog zapadnjačkog koreografskog pristupa u kome ritam i preciznost koraka i gesti prati glazbu, a ples je forma sama.

Nakon dvadeset godina koreografskog rada Thierry Smits zna vrlo dobro zašto poseže baš za Bachovom glazbom kao jednim od uporišta zapadnoeuropske kulture, koja svojom matematičnom univerzalnošću i baroknom spektakularnošću transcendira sve granice.

Unatoč predanom opsluživanju fiksnog koreografskog dizajna, oni svojom energijom i tjelesnim izgledom donose eksplozivniju i ležerniju dinamiku u cijelu izvedbu.

Istraživačka okosnica projekta jest afirmiranje situacije i načina koreografskog mišljenja u neinstitucionalnim uvjetima karakterističnim za zemlje Istočne Europe, u kojima se povijest plesa očitovala kroz materijalne i tjelesne tranzicije žanrova i priznatih formi.

Istodobno, ono što izostaje je rad na rafiniranju i inovaciji unutar koreografskog teksta.

Njen rad sastoji se od koreografskog rada te rada s instalacijama.

Inverzija koreografskog leksika je u statičnosti kao osnovnom elementu forme, a pokret je sveden na naporne uvinute skokove sa zategnutim stopalima, čučnjeve s izvijenim leđima, duboke čučnjeve u otvorenim pozicijama, teška trčanja, višestruke okrete prekriženih nogu i povremeno padanje na pod kao rijetkim trenucima u kojima tijelo izgubi napetost.

Tada nagrađen rad za grupu plesača temeljio se na principu igre, uključivanju mnogobrojnih rekvizita, bez prepoznatljiva koreografskog rukopisa koji bi Tropp izdvojio iz mase drugih autora, ali je ukazao na spretnost autorice u rješavanju grupne kompozicije.

Njezin je osobni pečat uvijek drukčiji spoj kazališnog i plesnog, ili dramskog i koreografskog, pa u predstavi nastupaju Larisa Lipovac, plesačica s bogatim kazališnim iskustvom, i Dražen Šivak, glumac kojem pokret i neverbalni izraz nisu strani.

Plesni komadi i instalacije, medijske kompozicije, performansi i drugi plesni uradci obuhvaćaju različite koncepte i fasete koreografskog rada i tijekom samo jedne noći nude intenzivan i kompaktan uvid u cijeli spektar međunarodnog plesne scene u Beču, počevši od već postojećih projekta, preko onih koji se nalaze još u procesu razvoja pa do već realiziranih ideja.

Često su tematska i kompozicijska nadahnuća ta koja autore odvode u drugom smjeru, bez drugačijeg ispitivanja filma kao medija, njegove prisutnosti u svakodnevici, načinu razmišljanja ili ponašanja, pa čak i onog koreografskog.

Početni set-up Zastoja u kojem izvođačice uniformirane u sivo s upečtaljivim crvenim ružem na usanama stoje iza publike, dok je publika suočena sa samom sobom projekcijom na velikom platnu tik do prvog reda, upućuje na ispoliranu i hladnu konceptualu koja se bavi odnosom medijatiziranog i stvarnog pogleda.No kako se koreografija fizički odvija preko tijela publike, izvođačice mekim i brižnim dodirima postaju materijalne u iskustvu gledatelja, a tihim osobnim razgovorom kojim se usklađuju otvaraju nove suigre unutar koreografskog tijeka.

Kontinuitet je pritom zadržan razojem koreografskog materijala, a dojam nije onaj nesigurnosti, nego naprotiv neopterećenosti i nepretecioznosti autorice, kako u pojedinim segmentima koreografije, tako i u predstavi u cijelini.

Glazbeni prostor čini niz Bachovih violinskih koncerata koji tiho ulaze na scenu tek nakon što pojedini plesač uspostavi izvedbu i tek kada se osobnost i njegov/njezin rad počinje probijati kroz koreografiju, odnosno kada se egzekucija koreografskog materijala poosobnjuje.

Bivši student medicine i dramske umjetnosti David Wampach svoje je obrazovanje stekao u mnogim plesnim skupinama, od grupe Coline, koreografskog centra u Montpellieru sve do belgijske škole P. A. R. T. S u Bruxellesu.

Duet je odlično koreografirana, snažna, duhovita i pomalo opora studija muško-ženskog odnosa, koja tjelesnu virtuoznost demonstrira kroz silinu plesa unutar žestokog i originalnog koreografskog rukopisa Maše Kolar.

Zagrebačka plesna umjetnica Petra Zanki studirala je kazališne i izvedbene umjetnosti u Parizu, a s berlinskom umjetnicom Brittom Wirthmueller, koja je studirala ples na poznatoj Palucca Schule u Dresdenu te u Amsterdamu, sada surađuje na realizaciji koreografskog ciklusa pod nazivom ' Antitijela ', dok s Teom Tupajić radi na komadu ' The Curator s Piece '. (Hina)

Rekvizit je manifestacija motiva koji će u kontekstu priče ne predstavljati jedno, nego pomoći u simbolici predstave, spisku mitova koreografskog ispisa.

U utorak 24. lipnja u galeriji Nova s početkom u 20 sati solo koreografija/video instalacija Private in Vitro u izvedbi Željke Sančanin. 20 h - absent/introversion 21 h - ecstatic/live KONCEPT/VIDEO: Željka Sančanin, Andrej Vučenović KOREOGRAFIJA/IZVEDBA: Željka Sančanin PRODUKCIJA: Projekt WATT EAU/Bad.Co EkS-Scena Solo koreografija/video instalacija Private in Vitro dio je koreografskog research projekta WATT EAU nastalog kroz suradnju Bad.Co i EkSperimentalne slobodne scene.

Kettly Noël odrasla u kreolskom Haitiju, plesom se profesionalno bavi od mladosti kao plesačica, koreografkinja, aktivistkinja u radu s mladima iz socijalno ugroženih područja, istraživačica modernog afričkog plesa, osnivačica festivala i pokretačica koreografskog centra u Bamaku, u Maliju gdje i živi.

Njezino tankoćutno razumijevanje potentnosti pokreta (i stanke) dozvolilo mu je da u svakom trenutku vibrira zatomljenom energijom i snagom dovodeći kinetičko uzbuđenje do samih granica no nikada mu se ne prepuštajući, ne dozvoljavajući da se dogodi eksplozija koja bi u svojoj banalnosti uništila harmoničnu ljepotu koreografskog tkanja.

Na koji se način sudjelovanje u projektima autorskog kolektiva kao koautor razlikuje od koreografskog ili izvođačkog djelovanja?

Takva naivnost dramaturškog protoka (drame zapravo i nema) i tanahnost koreografskog i scenskog izraza ne bi prošli ni u vrhuncima zanosa epohe romantizma

Koreografiju potpisuje Mila Čuljak koja je ujedno izvođačica ovog koreografskog sola.

Pisanje koreografskog materijala nastaje iz rada sa samim izvođačima.

Unutar toga gustog koreografskog tkanja kao neki predah stoji neobičan i duhovit broj Tempus est iucundum/Vrijeme je ugodno, u kojem plesač leži ispružen na podu (prema riječima pjesme: iznemogao od ljubavi, ohrabren obećanjem, deprimiran odbijanjem, probuđene želje); okružen je zborom, i svi mu se obraćaju, i sopran i bariton i zbor i djeca, a on nakon svakog impulsa tijela prema gore ponovno nemoćno pada.

Božanstveno i maštovito filmski oslikana priča koja gledatelje fascinantno drži uperenih osjetila na pozornicu koja nije kazališna, koja je virtualna impresija prepoznatljivog koreografskog zapisa Staše Zurovca izvedena i razrađena do najsitnijih detalja, sljubljena s glazbom do savršenstva.

Svatko od njih bio je na čelu jednog koreografskog centra: Galotta u Grenobleu, Maguy u Parizu i kasnije u Lyonu, i Daniel u Toursu.