Saldo mortale Ive Josipovića u posljednja dva mjeseca doista je impresivan: u travnju je kod Mojsijeva kipa na zagrebačkom Mirogoju odao počast žrtvama holokausta, zatim se u Ahmićima poklonio ubijenim bošnjačkim civilima, potom ubijenim Hrvatima u Križančevu Selu, da bi onda položio vijenac u Jasenovcu, gdje su u najvećem broju ubijani Srbi, Romi i Židovi; u svibnju je pohodio stratište Hrvata na Ovčari kod Vukovara, potom stratište srpskih civila u Sijekovcima u BiH, onda stratište bošnjačkih civila u Kozarcu kraj Prijedora, te stratište hrvatskih civila u Briševu, također u blizini Prijedora; u lipnju je najprije otišao u Tezno kod Maribora, gdje je masovna grobnica u kojoj su pokopani ubijeni pripadnici kvislinških vojski i civila, zatim je istoga dana produžio na Bleiburg, gdje se tradicionalno obilježava masovno stradanje ustaša i civila, onda je još jednom skočio do Ovčare, da bi turneju završio u Jadovnom, gdje je tokom pretprošloga rata funkcionirao ustaški logor smrti...

U prijedorskoj okolici bile su crkve u Puharskoj, Hrvaćanima, Vilusima, Blagaju, Japri, Starom Majdanu, Oštroj Luci, Ljubiji, Kozarcu (tu je bilo sjedište sanske župe), a pronađeni su i brojni ostaci drugih srednjovjekovnih crkava.

Bogner je pisao i o vinkovačkim književnicima Josipu i Ivi Kozarcu, Jozi Ivakiću.

Ove je godine pročitano dvadeset i devet referata, a njihova se narav, tj. obrada aspekata naznačene teme o prostoru i granicama hrvatske književnosti i kazališta može opisati podjelom: 3. analitičko - istraživačko: u prvu skupinu, koja više ustrajava na analizi, deskripciji i interpretaciji poznatih autora i njihovih djela pripadaju prilozi Nikice Petraka (prostor kao vrijeme u Hektorovićevu putovanju u Dubrovnik), Dunje Fališevac (o drukčijim ljudima i bićima u dubrovačkoj književnosti), Divne Mrdeža Antonina (nacionalni prostor u djelima Jurja Barakovića i Ivana Tomka Mrnavića), Lea Rafolta (ženski identitet u odabranim dubrovačkim renesansnim tragedijama), Milovana Tatarina (o biografiji u stihovima Adama Filipovića Život Antuna Mandića), Zlate Šundalić (pakao i raj u propovjedima Đure Rapića), Cvijete Pavlović (Gessnerove Idile u Dubrovniku), Marice Grigić (o univerzalnom duhovnom prostoru u Drugoj drami bez naslova Josipa Kosora), Lucije Ljubić (o privatnom prostoru kao mjestu radnje u suvremenoj hrvatskoj drami), Martine Petranović (o toposu krčme u suvremenoj hrvatskoj drami), Velimira Viskovića (simbolika otoka u Mirisima, zlatu i tamjanu), Zvjezdane Rados (prostor Zastava), Anice Bilić (o Ivanu Kozarcu i literarnoj Slavoniji), Nevenke Košutić Brozović (prostor i vrijeme u Matoševoj lirici), Slavena Jurića (prostor u Šimićevoj lirici), Fedore Ferluge Petronio (prostor i granice u Nikole Šopa), Libuše Jirsak (europski likovni sjever u putopisima Slavka Batušića), Helene Sablić Tomić (intimnost u prozi Mirjane Matić Halle) i Tomislava Brleka (disjecta Hembra, prostor književnosti u T.

U komunalnu infrastrukturu uloženo je oko 120 milijuna kuna, a otvoren je i veliki Međimurski dom u Kozarcu.

Dvadeset četvrti broj »Godišnjaka za kulturu, umjetnost i društvena pitanja« Ogranka Matice hrvatske Vinkovci posvećen je književniku Josipu Kozarcu u povodu stote obljetnice književni-kove smrti.

Teodora Vigato govori o Kozarcu kao o komediografu, a Ivan Trojan o rijetkim uprizorenjima njegovih drama.

Bogdan Mesinger pak kroz prizmu osobnih sjećanja na svoje prve književno-znanstvene radove o Kozarcu i uprizorenje virtualnog susreta s Kozarcem u njegovoj Lipovljanskoj šumi esejistički propituje nepoznate i neprepoznate strane Kozarčeva djela.

No autorica se historiografskim pristupom ne koristi samo kao sredstvom za analizu postoje ć eg stanja nego i za njegovu kritiku, primjerice u ocjeni važnosti Ivana Kozarca i literarne Slavonije: Premda je napisao nekoliko književnih djela antologijske vrijednosti, položaj Ivana Kozarca u hrvatskoj književnoj povijesti ukazuje na status drugorazrednosti, provincijalnosti i inferiornosti ne samo njegova opusa nego i kontinentalnoga književnoga diskursa prema mediteranskom književnom diskursu. Tekst o Kozarcu uvršten je uz još nekoliko č lanaka o mikrotoponimima vinkova č koga predgra đ a Krnjaša i zavi č ajnoga predjela Šokadije, gdje se slavonska književnost pobliže razmatra kao tematski č vrsto povezana s tlom barem od trenutka kada je Relkovi ć ev Satir pokudio Slavonce zbog njihova odnosa prema zemlji nakon odlaska Turaka.

Aleksandar, tko je trebao dati medijsku pažnju dodikovom odlasku na mjesto zločina prema bošnjacima, ja osobno mislim rs ako dodik hoće vjerodostojnost treba ga pratit njegova mašinerija mašinerija rs treba zvat sve srbe na odavanje počasti žrtvama u Kozarcu van rs svejedno dodika nitko ne doživljava ako on očekuje da ga u hrvatskoj veličaju zbog toga, on je posve lud, samim tim i za srbe poguban gdje je bio Tihić, Silajdžić Josipović će imati više problema spojit srbe i muslimane nego išta drugo bosna jeste ogroman problem srba i muslimana, ne toliko hrvata, hrvate je u bosni riješio tito prije ovog srpskog rata

Muhidin Šarić Bosansko-Hercegovački pjesnik i dramski pisac rođen u Ključu živi i radi u Kozarcu.

Svijet je potjeran na cestu, žene s crnim maramama i djecom u naručju, ljudi pognutih glava sve je to pokuljalo putem što vijuga dolje prema Kozarcu.

U Kozarcu tada djeluje i snažna poljoprivredna zadruga.

KOZARAC - Humanitarni koncert za oboljelog dvogodišnjeg dječaka Matea Bešića održati će se u nedjelju 14. listopada u novoj sali u Kozarcu.

Osnovnu školu pohađa u Kozarcu, 1978 godine školuje se u Sloveniji na Građevinskom institutu ZRMK u Ljubljani. 1983. godine radi u Rijeci i Ljubljani na uređenju interijera.

Čitamo ih, gorčinu gutamo, a prkos raste: u mlinaru, Štamparu, lugaru, Kozarcu, u nama.

O našem, hrvatskom književniku moderne, romanopiscu, pripovjedaču i pjesniku Ivanu Kozarcu koji se rodio 8. veljače 1885. godine u Vinkovcima, započela bih citatom Antuna Gustava Matoša;

To je kao Ivanu Kozarcu odreći književnu veličinu zato što nije završio ni osnovnu školu po današnjim mjerilima.

Kako bi povećali broj prikupljenih doza, izišli su i izvan Belog Manastira, pa akcije organiziraju u Kozarcu i Duboševici.

Malo skrećemo s teme, al isto tako se u Kozarcu klub zove NK " Međimurec ".: mig:

Održan je znanstveni skup 1996., u organizaciji HAZU-a o Josipu Kozarcu kao književniku i šumaru.

Prije nekoliko godina postavili ste obnovljeni spomenik Josipu Kozarcu, koji je u medijima dobio više pozornosti kada se alkoholizirani vozač zaletio u njega.

Tog kobnog 20. lipnja 1992. u Omarskoj su ubijeni: Jasmin Hrnić, Enver Alić, Emir Karabašić i Fikret Harabašić, a na sreću preživio je Emir Beganović koji je o svemu kasnije svjedočio. Nisam siguran je li istoga dana mučen i Senad Muslimović, brat poznatog pjevača iz Prijedora, Halida Muslimovića, ali i za mučenje njega Tadić je osuđen. Emir Karabašić bio je policajac u Kozarcu, Duška je poznavao odlično, dolazio mu na slave, trenirali su zajedno karate i družili se, prisjeća se Mujagić govoreći o ' dobrosusjedskim ' odnosima prije ' 92. koji su se na najzvijerskiji način promijenili odvođenjem ' komšija ' u neke od srpskih logora smrti. U logoru Omarska, ležao je u mojoj prostoriji i u srpnju bio prebijan nekoliko puta.

Kad je prozvan, prepoznao sam glas Tadića, koji je do tada živio u Kozarcu.

Proces razvoja svinjogojske proizvodnje koji je Agrokor započeo otvaranjem nukleus farme Brod Pustara, farme za proizvodnju prasadi u Malom Kneževu i farme za tov svinja u Kozarcu, nastavljen je danas otvaranjem farme za proizvodnju prasadi u Andrijaševcima.

Inicijativa je krenula u studenom 2004. godine kada je tek osnovana Fondacija ' Optimisti 2004. ', koja danas ima sjedište u Kozarcu, poslala pisma Lakhsmi Mittalu u London i Roelandu Baanu, koji je tada bio izvršni direktor ' Mittal Steela ' za Europu, sa sjedištem u Rotterdamu, prisjeća se inicijator izgradnje Memorijalnog centra, Satko Mujagić.

Prvi sastanak s Baanom bio je u siječnju 2005. u Rotterdamu. Nakon što je čuo dosta detalja o logoru, pokazao sam mu slike Bijele kuće u Omarskoj i mezarja u Kozarcu i rekao: ' Ovo je što zasad tražimo (misleći na Bijelu kuću), a ovo je zašto to tražimo (misleći na pobijene logoraše) Baan je obećao da će ulaz u logor uvijek biti omogućen.

Drugo selo Rév bilo je smješteno u današnjem ataru prema selu Kozarcu.

Do 1941. godine radila je kao bolničarka u Kozarcu, poslije toga postala je prvoborac i radila na zbrinjavanju ranjenika.

To su: Goran Borovnica optužen za ubojstva četiri bosanska Muslimana u Kozarcu u svibnju 1992., Radovan Karadžić koji se tereti za genocid i teške povrede Ženevske konvencvije, Ratko Mladić (genocid), Dragan Zelenović (zločin nad nesrpskim stanovništvom Foče, silovanja), Stojan Župljanin (zločin protiv čovječnosti), Milan Lukić (zločini u Višegradu), Sredoje Lukić (Višegrad), Vinko Pandurević (ubojstva i progoni ljudi u srebreničkoj enklavi), Ante Gotovina (zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja), Vujadin Popović (genocid u području djelovanja Drinskog korpusa), Drago Nikolić (genocid u zoni odgovornosti Zvorničke brigade), Ljubomir Borovčanin (zamjenik komandanta specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, genocid), Nebojša Pavković (komandant Treće armije, teror nad albanskim stanovništvom), Vlastimir Đorđević (zločini nad Albancima u SRJ i na Kosovu) i Sreten Lukić (načelnik Štaba MUP-a za Kosovo i Metohiju, zločini protiv albanskog stanovništva).