Promjene u strukturi stanovništva Krbave nakon protjerivanja Osmanlija

Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju i geografskoj raznolikosti Zadarske županije, od otočnoga pročelja, obale, Ravnih kotara, Bukovice, Velebita pa i dijela Like i Krbave, to je jedan prostor na kojem je moguće doista promišljati o komplementarnom razvitku i on se doista i zbiva, negdje u većoj a negdje u manjoj mjeri.

Otočka je pukovnija tada obuhvaćala Gacku i sjevernu polovicu Krbave, sve do turske granice prema Bosni.

Ukidanjem Karlovačke i Primorske granice i dva okruga Krbave i Like, pod palicom grofa Hildburgshauzena su formirane četiri pješačke pukovnije i to: Otočka, Lička, Ogulinska i Slunjska te 8 husarskih (konjaničkih) satnija.

Zanimljivo je spomenuti da, iako je Pavao Skalić rođen u Zagrebu, a Baltazar Adam Krčelić u okolici Zagreba, obojica ističu znakovito obiteljsko podrijetlo iz Like i Krbave u svojim imenima.

Vjerujem da bi jača svijest o bogatoj prošlosti Senja, Krbave, Modruša i Otočca mogla potaknuti i entuzijaste i ljude na vlasti, pogotovo one u ustanovama za kulturu, da tragove tog bogatstva u što većoj mjeri sačuvaju i za današnje i za iduće naraštaje.

Zemljopisni položaj Like, Gacke i Krbave bio je vrlo pogodan za širenje vlasti i hrvatskog imena u današnju Slavoniju, Bosnu i obalni pojas.Kraniometrijska istraživanja (Šlausa i njegovih suradnika) na starohrvatskim nalazištima datiranim između X. i XIII. stoljeća pokazala su da to razdoblje koincidira s razdobljem postupne ekspanzije starohrvatske populacije koja se iz iz svojega uporišta na istočnoj obali Jadrana i njegova neposrednog zaleđa postupno širila najprije na teritorij današnje Bosne i Hercegovine, a potom i u kontinentalnu Hrvatsku. 290 D.

Korijen toj podjeli treba tražiti u doseljavanju žitelja nakon progona Osmanlija iz Krbave i Like (Gacka nikada nije bila pod osmanlijskom vlašću) krajem 17. stoljeća.

Prvi sačuivani zapisi hrvatskog imena Trpimirov rod mogao je potjecati iz Krbave, Like i Gacke, dakle s teritorija kojim su, prema Libellus Gothorum, vladali kraljevi s germanskim završetkom imena (Silimir, Ratimir, Satimir, Budimir).

Tijekom stoljeća prije tragične bitke na Krbavskom polju godine 1493., područja Like i Krbave, zajedno s gradom Senjom, imala su mnogobrojna kulturna i duhovna središta.

Također, područje Krbave, Senja i Kosinja bilo je središte srednjovjekovne gljagoljaške književnosti, a u Lici i podgorju nalaze se mnogi spomenici koji svjedoče o vojno-krajiškim vremenima Županije.

gluposti ti čitaš, i ne možeš da potkriješiš nijednim jedinim dokumentom niti nekom knjigom, a ja tebi dokumentovano sve obrazlažem nikakvi hrvati nikad nisu vidjeli Bosnu, da imalo poznaješ historiju zano bi da su se hrvati kad su došli na Balkan 640. god, tačnije u Dalmaciju naselili samo do Cetine do Krbave, to će ti reći " otac " hrvatske povijesti Vjeko Klaić, izvoli čitaj da li si kad čuo za slavensko pleme Guduščani?? za Konstantinovo pisanje u DAI da su preko Cetine zahumljani i neretvani srpskog porijekla dakle i sa istoka i sa sjevera hrvati su bili okruženi NEHRVATIMA i kako su onda mogli Tita doći do Bosne, kad su prve susujede imali one koji nisu bili hrvati, da ih nisu preskočili pa eto pali s neba u Bosnu moj jarane Bosnu su naselili slaveni bar 100 godina prije hrvata, sa sjevera iz Panonije te sa domicilnim Ilirima srvorili zaseban etnički mix koji se vremenom prozvao Bošnjanima i kao takvi se jedino poznaju u historiji, nikakvi ni srbi ni hrvati nikad nisu spomenuti u Bosni o bošnjanima kao srednovjekovnom narodu Čitaj ovjde te ako ti bude šta nejasno javi se evo jedan fragment

Postojala je samo Stara ili Bijela Hrvatska i to (negdje) na prostoru Krbave, Like i Gacke, odakle su Hrvati širili svoju vlast i ime.

Povijest institucije bana seže u doba dinastije narodnih vladara, kada je bio samostalni vladar županija Like, Gacke i Krbave, a kasnije kraljevski namjesnik.

Cosin, karta iz 1560. (str. 27); tu se nalazi i područje Corbavia, ali ne na uobičajenom mjestu u Lici, nego kao područje između Metlike (Merling) i Mokrica (Mocriz), tj. u bitnom na području današnjeg Žumberka kod Samobora i Bele Krajine u Sloveniji; naziv je očevidno u vezi sa stanovnicima Krbave kod Velebita koje su prognali Turci;

Unatoč mnogih uništavanja svega što je ovdje učinjeno ili postojalo, samo iz Krbave doprlo je do nas 17 glagoljskih kodeksa, među kojima se kao remek-djelo ističe glagoljski misal kneza Novaka Desislavića, nastao 1368. godine.

Od njih su potekli knezovi Kurjakovići koji su bili gospodari Krbavske župe i okolnih od 1298. god. pa do pada Krbave pod Turke.

Zeleni pojas Velebit obuhvaća visoko vrijedne prirodne znamenitosti (izuzetna staništa, velika brojnost vrsta, visok endemizam, jedinstvena podzemna slatkovodna ekologija, itd.), koje su u vezi s složenim krškim sustavom rijeka Like, Gacke i Krbave, koje ponirući pod Velebit i druge podzemne sustave ponovno izviru na površinu bilo na kopnu bilo u more Velebitskog kanala.

Upravo silna povijesna vrela i višestoljetna istraživanja prostora Krbave pružaju mogućnost o stvaranju monumentalne sinteze povijesti srednjovjekovne Krbave u obliku Codexa.

O osmanskom razdoblju na tlu Udbine i Krbave govorio je Marko Šarić u izlaganju Krbava u osmanskoj Lici: prostori identiteti i simbolična geografija na osmanskom serhatu u 16. i 17. stoljeću.

Oslobođenjem Krbave od Osmanlija dolazi do novog naseljavanja Vlaha i Bunjevaca te Kranjaca koji će se s vremenom identificirati kao Hrvati i Srbi.

O etno-konfesionalnim promjenama na prostoru Krbave govorio je Enver Ljubović.

Prostor Krbave u kanonskim vizitacijama Modruške (Krbavske biskupije) u 18 stoljeću naslov je izlaganja Šime Dema i Maje Matasović.

Osim vjerskog života u vojnokrajiškoj Krbavi, ključno je bilo krajiško vojno ustrojstvo koje je uvelike određivalo svakodnevnicu stanovnika Krbave.

Taj križ je u vrijeme najvećih stradanja hrvatskog naroda i u vrijeme njegova najintenzivnijeg raseljavanja prešao put od Krbave do Modruša, Bribira u Vinodolu i Rijeke.

Oslobođenjem Like i Krbave, poslije 1689. narod je sagradio drugu kapelicu na istom mjestu od priručnog materijala. 1943. u II. svjetskom ratu srušena je bombom, a 1990. mještani su je ponovo izgradili.

Učinjeno je to 1969. No tada je prostor Like, Krbave, Gacke, Korduna, Senja... ostao periferija.

Krbavsko polje kao najviše polje i geografsko središte Hrvatske idealno je za gradnju oltara domovine a uloga Krbave je vidljiva po provinciji Krbavi i od 1185. godine središtu biskupije.

Koliko su Hrvati, katolici iz stare hrvatske pokrajine Like, raspršeni, poubijani i raseljeni, najbolje nam govore statistike svake župe na području Like i Krbave.

Prevladalo je mišljenje bana Emerika pa se bitka odigrala kod rijeke Krbave.