- Oprosti, ali... - krenuh obraniti što »čujem i vidim«, ali Marinko krene u drugu trku, po novu »sridu«...

Subota Krenuh popodne u Novu Vojnu bolnicu u posjet poznaniku koji je imao nekakvu operaciju.

Naravno, pustih daljinski iz ruke i krenuh pažljivo pratiti što se događa.

I eto, vidjeh post od Moodswinger taman kad krenuh da ću se izjadati i nasmijah se jer nas dvije imamo toga zajedničkog:)... jer mojeg dragog nea danas.

M ladiću moj, krenuh mu objašnjavati.

" Kreni prema lomači " reče mi Diana i ja nošena mislima koje se uskovitlaše u meni krenuh.

GOSPON KROFLIN Kad sam se dočepao osobne iskaznice, zapjevah i krenuh putem za Klanjec.

Pred nešto manje od godine dana krenuh složiti listu najzanimljivijih filmova koji su bili na rasporedu za aktualnu kalendarsku godinu, a među njima se našao i " The Social Network ".

Krenuh na put traženja, zajedno sa svojim srcem, koje je nepotpuno, ali opet tako snažnom željom ispunjeno da se daruje nekome.

No, mazohist kakav jesam - krenuh i ovaj puta.

Dragi moji, krenuh ja vama večeras napisati ispriku što sam potrošila zalihu napisanih pričica kojima sam vas (nadam se) uveseljavala zadnjih 15 - tak dana i zamoliti vas za razumijevanje i strpljenje dok ne ulovim vremena nastaviti pisanje.

Krenuh ja bez ikakva znanja engleskog i turskog jezika u potragu za @moljčevim PLADNJEM.

Ali, ipak, dužnost je dužnost, te se spakirah i krenuh putem dalekim na svom vrancu na dvije nove gume, odjeven u toplu odjeću, od materijala koji je ubran na nekoj plantaži, u nekoj stranoj zemlji, gdje strogi čuvar bičem čuva stado djece, ne bi li im onda za to platio tek neku siću. (Ovo je bio socijalno-politički dio posta.) I vozim se ja tako i smrzavam se i dođem do jednog semafora i počnem lagano kočiti, kada najednom desno staklo mojih naočala ispadne iz okvira koji je puknuo.

Dali su mi i papir, sve piše na engleskom, krenuh da popunjavam: - Name: Aleksandar - (ovo je bilo lako, idemo dalje)

Kao iskusna mrcina koja se već okušala na ponekom slično najavljivanom ko-fol blogerskom zbivanju, ali prvenstveno pogonjena onim mazohistično-znatiželjnim porivima, krenuh sinoć u pratnji zapovjednice postaje 012 prema Gjuri2. Znao sam što mogu očekivati i od Gjure, ali i od najavljene " blogerijade ", no morao sam sebi opet dokazati kako sam mudar-star-iskusan i potvrditi to s eksperimentom.

Po završetku našeg časkanja krenuh put samog Tabora.

' ' Jer ohrabreni smo priželjkivati dobrotu. ' ' a ja se iskreno pozdravih sa njom i njenim narodom i krenuh dalje... ispunjen ljepotom

... Ok, danas krenuh u rat, ne bilo kakav, nego onaj bez milosti, sažaljenja i uzimanja zarobljenika.

Pa da vidimo osvrt na cijeli vikend skroz do danas PETAK: dođoh doma u 3 i krenuh van u 5, u pol 5 se nađoh s njom na savskom, idemo mi na biljar i ona pobjedi, no dobro, odemo na kavu u peticu, zanimljive su se stvari događale, rekla mi je da dugo nismo pričale i da joj je žao zbog toga, da je shavtila da ona vlatki nije niš značila i da me voli, slikala me par puta, sve je bilo ok, mi dođemo kod nje i pojedemo nekaj, odemo u sobu i zezamo se igramo tekken pušimo, no uglavnom, nismo se zbarile, ali nije bitno, odemo spavat i sve ok SUBOTA: ujutro smo se probudile u 6 jerbo smoo imale školu u 8, krenemo mi lijepo do škole i ulazimo u bus, tj. ja uletim, a ona iza mene, ja se okrenem i vidim nju na podu kak se trga od smijeha, opala je, promašila je stepenicu, no dobro, odosmo u školu i sve super, osim kaj se za mene pokreče postupak za izbačenje iz škole, a ona dobiva opomenu pred isključenje, never mind, odemo mi opet doma (mislim kod nje), i opet nekaj jedemo i odemo vaan, opet me pobijedila u biljaru, odemo opet na kavu i ona mi pokaže vlatkinu sliku, i pričamo o njoj i vlatki, kak im je bilo, o mojoj baki, ja se plačem jer mi baka užasno fali, ona mi ovori kak imam lijepe oči, i ja njoj također, i tak, krenemo mi natrag doma i sve ok, opet odosmo spavat, a prije spavanja ja pizdim jerbo sma trebala u nedjelju ić doma, a nismo se zbarile ni jednom i ona me nekaj podjebava NEDJELJA: no uglavnom, buđenje u pol jedanest, bar brijem, nisam sigurna, nije bitno, sve super, opet igramo tekken i jedemo i odemo van do kioska po pljuge, vratimo se i davor i ja podjebavamo chobija prek msna (to je lik koji brije da ga ona voli), ona se nekaj ljuti i ode i pojede 5 filanih paprika, opet igramo belu, i ona izgubi, a pošto sam neki dan ja izgubila, morala sam joj dat pusu, ja se nagnem na brzinu i poljubim ju, cura sva zbunjena stoji i zuji okolo, igramo dalje, i mene njena stara pita da ostanem još taj dan prespavat kod njih, ja kažem ok, i tak, kak je davor ujutro isto imao školu, ja sam spavala s njom u krevetu, i tu dolazi najbolji dio, koji se nemre riječima opisat, prvo smo se barile dok je davor bio u kupaoni, pa sam ju slučajno zveknula koljenom u glavu (jebiga, mali krevet), ali to nije bilo ono obično barenje, bilo je to vrlo strastveno barenje, mi steramo davora da ugasi svijetlo, ona meni šapne dal idem spavat, ja velim ne, ona pita očemo pričekat da davor zaspi, ja kažem da, i čekamo mi tak ja njoj s rukom prelazim po leđima i polako ju privlačim prema sebi, nakon jedno 15 minuta, mi se počnemo ljubit, ona stavlja moju nogu između svojih, i barimo se dalje, polako, sve je bilo totalno emotivno, svaka sekunda je bila za pamčenje, najljepše, i počnemo malo pre strastveno skoro pa ševit se, nije bio važan davor koji je možda sve to gledao, u tom trenu smoo bile važne samo nas dvije, kaoo da smo same na svijetu, ona meni krene ljubit vrat i polako krene prema dolje, ali se davor pomaknuo, pa smo stale, jebiga, totalno je krivi tren izabrao da se pomakne, ali jebiga, možda ću ovaj vikend opet kod nje jerbo mi se soba uređuje, pa će bit svega, i odemo mi na prozor i popušimo si cigaretu, krenemo natrag u krevet, i damo si kratku pusu (mislim, kratko nama znaći 5 minuta), ja njjoj izmasiram ruku i na kraju se ona okrene, ja ju zagrlim i tak zaspimo, cijela ova strast je trajala sat vremena, nezaboravnih sat vremena, a probudila samm se u 5, jebiga, PONEDJELJAK: cijeli dan me bolila čeljust i imala sam opake cimove, samo kad sam se sjetila, trnci su mi prošli od glave do pete, nju je glava bolila, jerbo se prije mog udarca još dva puta zveknula, i sve super, odemo svaka doma, i dojdemo na msn, ja se prije toga dopisivala sa chobijem, to vam je njen dečko, lik je iz švedske i brije da ga ona voli, ja sam se naravno raspizdila kad mi je rekao svašta o tome kaj je ona njemuu govorila, no dobro, mii smoo se posvađale i u utorak tj danas pomirile, ajde pozdrav stari me tera sa kompa, bilo je nezaboravno, volim te

Jel netko snimio prvi dio filma?: confused: Sa antropozofima krenuh u duhovnu akciju jednom davno..

Nije moj društveni život tako katastrofalan... ostala sam sinoć bez cigareta, 9 sati, noć duga... I krenuh do Rivice, koja je u to doba već bila zatvorena... I taman kad sam mislila do benzinske, snimim otvoren Miramare, mali hotel... a ZNAM da ne smijem unutra ući... I držim se tog pravila, jer kad uđem, onda nema izlaska.. I to mi se redovito događa svake dvije do tri godine...

No, krenuh ja, a to je najvažnije.

Noć bijaše vrela i mlada, teška i čamotna kad napustih svoj dom i krenuh preko neobrađenih polja u susret tihim nerazumljivim glasovima koji su mi se iz daljine obraćali.

Nakon što sam objavila post, krenuh nadobudno čitati i komentirati vaše blogove, ali u ovom trenu se to pokazalo kao " misija nemoguće "

Ubacih CD Leonarda Cohena, i krenuh kaldrmom prema civilizaciji, u nadi da ce mi on produziti djelovanje osmjeha...

Sin se vratio i to mi sve ispričao, a slijedeći dan krenuh pogledati mjesto događaja.

... Živjeti u svojem svijetu snova...... Gdje snovi opijaše moje tijelo...... Gdje nisu potrebna ljudska zla...... Ljubav i sreća gdje se slave...... Dodir sa svijetom gdje nestaje...... Granica je tanka što spaja javu i san...... A iznova novi ne radja se dan...... Putanje moje ne poznaše nitko...... Jer dojadiše mi ljudsko ponašanje plitko...... Krenuh sama snovima dalekim...... Prostoru gdje mjere nema...... Pravila ne bješe napisana...... Vodilja bješe melodija što opjevava ju duša..... I znandoh da moje sanje su neprocjenjive...... Jer ništa uništiti ih ne može...... Sanje su moje ono što me stvara...... Što moje srce samo iskrenoj se ljubavi otvara..

Ajmo krkat ", reko ja nakon 20 minuta i krenuh prema izlazu.

Nadobudno krenuh obaviti taj upis u radnu knjižicu, kad eto ti veselja.

Prosli vikend spakirala sam se i krenula.. negdje gdje vec godinama zelim ici, u mjesto za kojim srce vec tako dugo cezne.. krenuh, znajuci da se necu vratiti ista, da se ne mogu vratiti ista.. krenuh sa sjajem u ocima i osmjehom na usnama.. putovanje kojem svrha nije bila ni putovanje ni turisticko razgledanje nego nesto puno dublje, puno vece, puno snaznije.. a sve, bas sve ostalo postalo je sporedno..