" Bruxelles, Frankfurt i Berlin u tragičnoj su poziciji, poput antičkog Kreonta.

Da to nije tek iznimno pretjeravanje nego i odnos Popovskog prema tekstu i njegovom uprizorenju jasno je i iz toga što sjajni Ozren Grabarić Kreonta cijelo vrijeme glumi hodajući na štulama, vjerojatno da bi onima ekstremno malobrojnim kojima nije jasno da je kralj na vrhu društvene piramide to zorno i pokazao, a i njegovo sjedanje (tj. spuštanje na razinu običnih ljudi) isto je toliko nepotreban scenski znak koji dodatno potvrđuje redateljevo zanimanje gotovo isključivo za to kako predstava izgleda, a ne što ona znači bilo njemu bilo gledateljima.

Zato ta replika inače iznimno dojmljivog Kreonta u vrlo nijansiranoj interpretaciji Ozrena Grabarića promakne gotovo neopaženo kao jedna od neuvjerljivijih sentimentalnosti kojom Kreont nastoji pridobiti Antigonu koju dojmljivo tumači Dijana Vidušin neprestano i vrlo uvjerljivo mijenjajući raspoloženja i odnos prema svijetu i životu.

Sličan je odnos redatelja i prema raspletu drame gdje za zajedničkim stolom čitave obitelji dolazi do novog i za razrješenje drame ključnog sukoba između Kreonta i Antigone, prizora koji je Popovskom značajan očito samo da bi se saznalo kako će i kojim redoslijedom tko od prisutnih umrijeti.

Vrsta djela: drama (tragedija) Vrijeme radnje: neodređeno Mjesto radnje: grad Teba Likovi: kralj Edip, Jokasta, svećenik, Kreont, prorok Tiresije, glasnik iz Kreonta, pastir.

Za skladatelja tako važna zvukovna govorna komponenta latinskog jezika do najvećeg je izražaja došla u naglašenoj dikciji basbaritona Nevena Belamarića, čija je gromka boja glasa pravilno nadvisivala zvuk punog orkestra, no povremeno zasjenjivala ritamsku čistoću stravinskijevskih struktura u arijama Kreonta i Glasnika (upravo je njemu bila povjerena jedina arija u djelu s čestim izmjenama naglasaka i takta Reppereram in monte).

Treba istaknuti Kreonta Livija Badurine u čijem scenskom izrazu ne samo da se naslućuje, nego se i prepoznaje budući vladar bez moralnih skrupula, vladar potpuno suprotan Edipu u svakom pogledu, gotovo suvremeni političar kao potpuna negacija agensa politike u aristotelovskom smislu praxisa.

Kada se to dogodi (najčešće u nadigravanju Kreonta i Antigone) onda prisustvujemo dojmljivim prizorima zbog kojih ovu predstavu ipak vrijedi vidjeti... pročitajte cijeli tekst...

Posebno ga je zanimalo prikazati pozicije Antigone i Kreonta koje, smatra, nisu unaprijed zadane.

Kralja Edipa tumači maestralni Mislav Čavajda, kojemu je ovo i debi na Ljetnim igrama, Doris Šarić Kukuljica igra njegovu majku Jokastu, Tiresija tumači Vili Matula, Kreonta Livio Badurina, svećenika Dražen Čuček, pastira Vladimir Dulić, glasnika Jelena Lopatić, a u dramskom zboru se pojavljuju studenti Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba.

Jelačića 8. svibnja. 2004. g. s prikazom mita o Filemonu i Baukidi 4. Na Otvorenom danu škole 22. svibnja 2004. g. s dijalogom Kreonta i Antigone i oproštajem Hektora i Andromahe 5. Prigodom proslave 75. obljetnice djelovanja Nadbiskupske klasične gimnazije i Dječačkog sjemeništa na Šalati 9. listopada 2004. g. s dijalogom Kreonta i Antigone 6. Na Božićnoj akademiji 22. prosinca 2004. g. s pjesmom D.

Čule su se izvrsne izvedbe dijaloga Kreonta i Antigone iz Sofoklove tragedije Antigona na hrvatskome i grčkome jeziku, te recitacije Cesarićevih i Tadijanovićevih stihova na latinskome i hrvatskome jeziku.

Od grčke tragedije, od Antigone i Kreonta naovamo, upravo to i je misija dramske umjetnosti: produbiti, dati opreku brzim pojednostavljenjima, klišeizacijama ili kategoričkim imperativima.

U Prohićevoj je režiji šest likova u pet tumača (prema Stravinskijevu naputku Kreonta i Glasnika izvodi isti solist ovdje bas-bariton Neven Belamarić) postiglo monumentalni plasticitet na tragu okamenjenih figura i mrtve prirode izvornih skladateljevih zamisli, geste su reducirane na minimalne okvire (pjevači se obraćaju publici, a ne jedan drugomu), a zbor sveden na tumača simboličke poruke geometrijskih vizura, što je sve bilo jasno vidljivo s uzdignutoga gledališta na Peristilu.

Susrest ćete Antigonu i Kreonta, Odiseja i Penelopu, Gitu i Šegrta Hlapića, Anu Karenjinu i Vronskog, Romea i Juliju, ali i mnoge druge.

Učenica 1. c razreda Tea Balta i Martin Krizmanić učenik 3. c razreda izveli su dijalog Kreonta i Antigone iz Sofoklove tragedije Antigona.

Uz Dijanu Vidušin u ulozi Sofoklove tragične heroine Antigone i neprepoznatljivog Ozrena Grabarića kao njezina ujaka i kralja Kreonta, Amar Bukvić igra Kreontova sina Hemona, čovjeka beskrajno zaljubljena u Antigonu, Nela Kocsis Antigoninu sestru Izmenu, Marita Ćopo Kreontovu suprugu Euridiku, Dadilja je Biserka Ipša, Ranko Zidarić Prvi stražar, Filip Šovagović je Glasnik, Karlo Hubak Maestro, dok je Ksenija Pajić u ulozi Kora, a Tit Emanuel Medvešek je Paž.

" Izvrsnost, vatromet talenta, razigranost i bujica nepresušne energije utkane su i u njegove ovosezonske uloge, u Odiseja kukavicu, oportunista, senilnog, demistificiranog antiheroja; i u Kreonta sjajnog i na štulama, u staroj " Antigoni ", no još moćnijeg sada kad se spustio s njih, postavši suvremeni političar, vladar s ljudskim licem spreman posegnuti za nasiljem i pristati na truli kompromis ", navedeno je u obrazloženju.

Otuda i zanimljivo udvajanje Kreonta (Bruno Nacinovich, Elvia Nacinovich) što predstavlja konceptualizaciju dva tijela/dva identiteta jedne ličnosti i na taj način sugerira dvostrukost ne samo čovjekove psihološke prirode nego i načina organizacije društva uopće.

Otrovni vijenac je ubio i Glauku i njenog oca kralja Kreonta.

Ksenija Pajić, dakle, u novoj je varijanti izvedbe također izgradila ulogu koja je ravnopravna rolama Kreonta i Antigone.

Uloga Kreonta Kreont Ozrena Grabarića, u skladu s predloškom Anouilha, tumači tragediju kao uzaludni pokušaj da se pročiste ionako nedostojne, višestruko korumpirane političke spletke.

Drugim riječima, Grabarić je majstorski dosegnuo Kreonta kao vladarsku zmiju koja se elegantno omotava oko svog prijestolja, znajući da otrov služi samo zato da ga vlast upotrijebi: bilo tako da Sokratu servira uobičajenu dozu kukute ili tako da Antigonu svečano isprati do grobnice.

Važan lik paža u ovoj inscenaciji predstavlja neku vrstu idealnog poslušnika, malog štićenika velikog Kreonta, možda i svega onog dječjeg što bismo očekivali da stoji na braniku idealizma, ali u glumačkoj interpretaciji dječaka Tita E.

U predstavi sudjeluju i Elvira i Bruno Nachinovich u ulozi Kreonta, Lucio Slama, Leonora Surian i mnogi drugi.

Prema drugoj priči, Tezej je ubio Kreonta, jer je odbio sahraniti Argivce koji su poginuli u ratu Sedmorice.

U drugoj inačici, Tezej je na Adrastovu molbu, u brzom napadu osvojio grad i zarobio Kreonta.

Osnovan je čak poseban odbor za uklanjanje tog spomenika, dok je Vlada spremno obećala da će ispuniti zahtjeve novih Kreonta, koje je ignorirao čak i Ivica Račan, praćene silnim medijskim huškanjem.

Opasno tiha mušterija Mitološke aluzije zamijenjene su aluzijama na Hegela i K svjetioniku; kvantitativni metri i stope mjere grčke drame pretvoreni su u nijemi dramski lik, Nicka (uvijek na sceni, on mjeri stvari); političkom i moralnom sukobu Antigone i Kreonta, zakona ljudskog i nebeskog, nadopisana je incestuozna žudnja sestre za bratom (HOW SWEET TO LIE UPON MY BROTHER S BODY THIGH TO THIGH); u glasovitoj zborskoj himni čovjek postaje terribly quiet customer (Georgea Steinera u Times Literary Supplementu nepoštivanje izvornika toliko je iznerviralo da ovome nije vidio razlog, smetnuvši s uma da je Sofoklo napisao kudén anthrópu dejnóteron: Carson kreće od zvuka izvornika); uzvišeno se miješa s niskim, kolokvijalne fraze sa šekspirskim thou.

Boris Cavazza u ulozi kralja Kreonta imao je velikih problema s artikulacijom glasa, a posebno s akcentuacijom i nije djelovao pretjerano motiviran.