Mi, snagom Duha koji preobražava kruh i vino, postajemo Kristovim tijelom.

Po njoj, kao Crkva, postajemo Kristovim tijelom.

Drugo: idem na svetu misu kako bih primio hranu sa stola Gospodnjeg kruha, kako bih se nahranio Kristovim tijelom za spasenje.

Moja vjera nije bila uzdrmana, ali sam se pitala zašto ne mogu pronaći vezu s Kristovim Tijelom koju sam toliko željela.

Neka te radost susreta s Kristovim Tijelom u svakodnevnoj Terapiji No 1 tako zahvati da od tebe ne ostane ništa za što bi se mogao uhvatiti To ti molim po Majci Mariji koja ti je dala čvrsto obećanje, a ti samo strpljivo čekaj... Dobro ti jutro od srca...

Svaka majka posvećena je Kristovim Tijelom jer je Bog uzeo pravo ljudsko tijelo u kojem od začeća živi.

Svaki otac kad s ljubavlju uzima u ruke svoje dijete i grli ga, dajući mu okrilje u svijetu, posvećen je Kristovim tijelom.

U euharistijskom slavlju imamo dva stola, ambon na kome nam se lomi i daje Krist Božja Riječ, i oltar na kome se hranimo Kristovim tijelom.

Jedan od drevnih crkvenih Otaca ovako ih je sažeto prikazao:« Tijelo se pere da bi se duša očistila; tijelo se pomazuje da bi se duša posvetila; tijelo se opečaćuje da bi se duša osnažila; nad tijelom se nadvijaju položene ruke, da bi duša bila prosvijetljena Duhom; tijelo se hrani Kristovim tijelom i krvlju da bi se duša nasitila Boga »(Tertulijan, O uskrsnuću, 8).

Sakrament kršćanskog preporođenja ili svetog krštenja nužno nas vodi k oltaru stolu Gospodnjem gdje se naše duše neprestano hrane Kristovim tijelom i krvlju i tako po Kristu rastu u Bogu kao djeca Božje milosti.

Po njoj, kao Crkva, postajemo Kristovim tijelom.

Zato bi nas svaka pričest trebala ne samo sjedinjivati s Kristovim tijelom pod prilikama kruha nego i s njegovim mističnim tijelom koje je Crkva.

Ujedno moli Gospodina da posveti ovaj oltar za Kristovu žrtvu, da bi se oko njega okupljali vjernici, s njega hranili Kristovim tijelom i krvlju i tako rasli i vjeri i ljubavi.

Takvu jednu viziju može pojmiti samo Crkva, ne u smislu da bi si ona htjela bespravno prisvojiti ono što joj ne pripada, već u drugom, dvojakom smislu: bilo zato što Crkva priznaje da je Krist na neki način veći od nje, jer se njegovo gospodstvo prostire također izvan njezinih granica, bilo zato jer je jedino Crkva prozvana Kristovim Tijelom, a ne cio svemir.

Za vrijeme Mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim Tijelom u sv. Pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Hranimo se proslavljenim tijelom Kristovim: tijelom Kristovim u punini moći njegove slave, snage njegova Duha Svetoga.

Sestre svakodnevno sudjeluju kod Euharstijske žrtve i hrane svoju dušu Kristovim tijelom.

Nadalje, okrijepljeni Kristovim tijelom na svetome zboru, oni na konkretan način pokazuju jedinstvo Božjega naroda, koje se ovim najuzvišenijim sakramentom prikladno označuje i čudesno ostvaruje.

Pričešćivanje Kristovim Tijelom, hranom besmrtnosti, ovim ljudima daje hrabrost u nedaćama koje ga prate u povijesti.

Najdublje i najprirodnije shvaćanje Crkve, koja se mora smatrati duhovnom ustanovom, mističnim Kristovim Tijelom - tako je definira apostol Pavao - bilo je svedeno na drugi red i bilo je pristupačno samo neznatnoj manjini.

Ta sveopća otvorenost; taj susret sa svim sinovima i kćerima je veličina euharistije: idemo ususret zbilji Boga koji je prisutan u tijelu i krvi Uskrsloga među nama. " (Benedikt XVI., 15. lipnja 2010.) Slavljena euharistija nas čini Kristovim tijelom, Duhom preobraženima u tijelo i krv.

Postati jedno s Kristovim tijelom u euharistiji

Danas slavimo Boga koji se utjelovio i Kristovo tijelo koje je postalo nebeskom hranom u zemaljskome obličju kruha i vina, da bismo mi koji ju blagujemo postali Kristovim tijelom, prisutnošću koja siti te nama i bližnjima vraća radost neba, poručio je mons. Šaško.

Postajemo uistinu sjedinjeni s Kristovim tijelom te smo na taj način sjedinjeni i jedni s drugima.

Raspoloženjem Blažene Djevice Marije, Isusove i naše Majke, koja je od betlehemske noći Rođenja do jutra Uskrsnuća posebnom snagom bila povezana s Kristovim Tijelom i Krvlju, i mi pristupimo radosna i zahvalna srca ovim slavljima.

Uz prikladnu pouku i produbljivanje poznavanja sadržaja euharistije, pohvalno je da se tijekom godine nastoje pronaći prigode za slavlja u kojima će se vjernici moći pričestiti pod objema prilikama, dakle ne samo Kristovim tijelom, nego i Presvetom krvlju.

Cjelovitost nevidljivih sveza jasna je moralna obveza kršćanina koji želi potpuno sudjelovati na Euharistiji pričešćujući se Kristovim tijelom i krvlju.

Crkva, slaveći euharistiju, i hraneći se Kristovim tijelom i krvlju, postaje jedno s onim koji je za nas postao otkupljenje; uronjena je u uskrsnuće koje je sveopća snaga spasenja; ona je zaručnica združena sa svojim Gospodinom u otajstvu spasenja.

Gledajući veliki križ u srednjoj katedralnoj lađi, s izmučenim i ožalošćenim Kristovim tijelom, nevine žrtve čija nas je smrt pomirila s Bogom i učinila nas dionicima Božjega života i nastavlja se u euharistijskoj žrtvi, odnosno misi, a koja u kušnjama i patnjama Crkve nastavlja svoju agoniju do konca svijeta, Papa je istaknuo kako Krist i danas pati naročito u mučenicima i kršćanima koji podnose progone i diskriminacije, u bolesnima i nemoćnima, te da se čete vjernika okupljaju oko oltara euharistijske žrtve uživajući u njezinim plodovima.

I mi ćemo se nahraniti riječju Božjom, Kristovim tijelom i krvlju i vratiti se u naš svagdanji život ojačani i okrijepljeni nebeskom snagom koja će nas voditi u našem daljnjem kršćanskom životu.