Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj: K-DO-81/03 od 05. veljače 2004., a izmijenjene na glavnoj raspravi 07. studenog 2007. godine, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave, u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika, Ivana Rahlickog, braniteljice po službenoj dužnosti Božice Jakšić, dana 07. studenog 2007. godine donio je osuđujuću presudu.

Naprotiv, insistiraju javno, pred očima cijeloga svijeta, da nadležne institucije u Srbiji sankcioniraju sve koji su na bilo koji način involvirani u krivično djelo ubijanja i mučenja većeg broja životinja, što je od 1.1.2006. u Srbiji kažnjivo člankom 269. Krivičnog zakona, kaznom zatvora do tri godine.

Što se odraslih osoba tiče, uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je kao sankcija, u nešto drugačijem opsegu, bila propisana odredbama Krivičnog zakona SFRJ iz 1976. godine, a taj je zakon nakon osamostaljenja preuzet u RH te je i sankcija zadržana i unaprijeđena, a Kaznenim zakonom iz 1997. je uvedena i zamjena za kaznu zatvora rad za opće dobro na slobodi.

Tako je i Lubna al-Hussein, nakon suđenja praćenog neredima, ranjenim ženama, u hlačama, uhićenim ženama, u hlačama, osuđena prema čl. 152 sudanskog Krivičnog zakona na 40 udaraca bičem.

Naročito su pod okom krivičnog zakona povjesničari revizionisti ili tzv.« negacionisti », koji bilo da umanjuju žrtve holokausta, bilo niječu postojanje plinskih komora, ili riječju i slovom ističu rasne i etničke razlike.

Vjerodostojno tumačenje članka 34 Krivičnog zakona Republike Rvacke

dana 2. rujna 1991. godine oko 12,00 sati te 16. rujna 1991. i 21. rujna 1991. godine u Petrinji, kao zapovjednik garnizona Petrinja, nakon što je na području Banovine došlo do oružane pobune od strane srpskih nacionalista i terorista protiv legalne vlasti u Republici Hrvatskoj, bez ikakvog stvarnog razloga i povoda, najprije naredio da se iz topničkog i drugog oružja iz kasarne (vojarne) otvori snažna vatra na Petrinju, a nakon što je takova vatra otvorena, te nakon što su artiljerijske i minobacačke granate počele padati po Petrinji, naredio pripadnicima tenkovskih i drugih vojnih jedinica da sa tenkovima iziđu iz kasarne " Vasilj Gaćeša " i " Šamarica " te da otvore tenkovsku drugu vatru po stanovnicima grada Petrinje i stambenim i drugim objektima, radi čega su provodeći ovakvu njegovu naredbu tenkisti i drugi pripadnici vojnih formacija koji su se nalazili pod njegovom komandom, izišli sa tenkovima i drugim naoružanjem iz kasarni te nemilosrdno otvorili vatru po stanovnicima Petrinje koji su se zatekli na ulicama te po stambenim i drugim objektima pa su u takvom napadu ubijeni građani Petrinje Lokner Nikola i Bučar Stjepan, a teško ranjeni Đuričić Rajko, Halerić Ramiz, Drakulić Nikola, Kendel Ivan i drugi stanovnici Petrinje te razrušeno i uništeno više stambenih, komunalnih i drugih objekata u gradu, među kojima gotovo sve stambene zgrade i poslovne prostorije u Arhovoj ulici kroz koju su prolazili tenkovi, Općinski sud u Petrinji, crkvu Svete Katarine u Radićevoj ulici, crkvu Svetog Lovre na Strosmayerovom trgu i drugi značajniji objekti te kada je njegov pretpostavljeni starješina general Andrija Rašeta zatražio od njega putem telefona da ga obavijesti o situaciji u Petrinji, odgovorio da Petrinju treba sravnati sa zemljom, dakle, kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se izvrši napad na civilno stanovništvo Petrinje i grad Petrinju posljedice čega su smrt i teške tjelesne ozljede i narušavanje zdravlja više ljudi, te naredio napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo, te da se protuzakonito i samovoljno uništava u velikim razmjerima imovina, čime je učinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno u čl. 142. st. 1. u svezi čl. 24. st. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (" Narodne novine " br. 53/91), kao Zakon Republike Hrvatske (U daljem tekstu: KZJ) pa se temeljem istog zakonskog propisa

Za razliku onoga što hoće prikazat oni komunjare i četničke sluge, članak 54 Krivičnog zakona Republike Rvacke ima se čitati vako kako je tute doli napisano, a najvažnije je čitat ono napisano u sitna slova koja one slipčine komunjare ne mogu pročitat, nego samo zdravo Rvacko oko vidi i razumit može.

Tako izražena obilježja označenog kažnjivog djela trebalo je prilagoditi novim gospodarskim odnosima te je Sabor 22. prosinca 1992. donio Zakon o izmjenama Krivičnog zakona RH, gdje je između ostalog posebno sporna alineja 6 koja je i dalje glasila na drugi način grubo povrijedio ovlasti u pogledu raspolaganja, korištenja i upravljanja društvenom imovinom.

P. 2135/27 Šibenik) je 09. lipnja 1992. g. podnijela kaznenu prijavu protiv 44 osobe zbog postojanja osnovane sumnje da su počinjili krivično djelo oružane pobune iz člana 236. f. stav 1. krivičnog zakona Republike Hrvatske. "

U protupravno provedenom kaznenom postupku osuđenik Emilio Bungur i dr optuženi su i osuđeni su da su kao pripadnici HV-a u razdoblju od 12. lipnja 1992 do početka rujna 1992 u Splitu, za vrijeme trajanja oružanog sukoba između HV-a i pripadnika tzv JNA i srpskih paravojnih formacija kao stražari VIC Lora, zajedno sa drugima, u sastavu 72. bojne VP HV-a, - kršili pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba prema civilnim osobama, čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva, koje djelo je označeno i kažnjivo po članku 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona RH, NN-31/93.

Imamo tjeralice koje su raspisane čak 1974. godine, i to, primjerice, za Lazom Vračarićem, rođenim 1917. godine, koji je načinio niz kaznenih djela: od sklapanja štetnog ugovora, krivotvorenja, a sve temeljem ondašnjeg krivičnog zakona SFRJ - kažu nam u MUP-u pozivajući građane da im na broj 92 dojave informacije o osobama za koje sumnjaju ili znaju da ih MUP traži temeljem spomenutih tjeralica.

V. kojeg je udarao palicom i kundakom puške u predjelu glave i ramena, a kada bi isti padao, šutao bi ga nogom, nanijevši mu povrede tjelesnog integriteta i snažan tjelesni i duševni bol, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba namjerno nanosio snažni tjelesni i duševni bol i patnje kao i povrede tjelesnog integriteta i zdravlja te poticao druge na izvršenje istih, čime je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništava iz člana 142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te se primjenom istog zakonskog propisa

Uvidom u spis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KTv-120/97 (broj KTv u to vrijeme je korišten za oznaku spisa koji su preuzeti od vojnog tužiteljstva koje je prestalo s radom) proizlazi da je kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. i 2. bivšeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske i dr., 31. listopada 1994. bivšem Vojnom tužilaštvu u Zagrebu podnijelo Ministarstvo obrane, Sigurnosno informativna služba pod brojem 512 - 18 - 01 - 94 - 6298.

Kaznenim djelima iz članka 1. ovoga Zakona smatraju se sljedeća krivična djela iz Krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 25/77., 50/78., 25/84., 52/87., 43/89., 8/90., 9/91., 33/92., 39/92., 44/92. ispravak, 77/92., 91/92. i 28/93. ispravak) ako su počinjena pod okolnostima navedenim u tom članku:

30. U slučaju da neki Brat bude nepravedno okrivljen za prijestup na osnovu krivičnog zakona zemlje u kojoj boravi, bilo koji Brat koji poznaje činjenice treba osjećati obvezu da iznese istinu; on treba izvjestiti o tom predmetu i Vrhovno Sudište i Civilne Vlasti zahtijevajući oslobođenje u tom predmetu.

U tekstu članka 1. navedeno je kako se kazneni progon može poduzeti i nakon isteka rokova za zastaru kaznenog progona iz članka 90. stavak 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske, odnosno iz članka 19. stavak 1. Kaznenog zakona, a odredbe navedenih članaka odnose se na relativnu zastaru.

Iako je apsolutna zastara već obuhvaćena dopunom članka 18. stavak 2. Kaznenog zakona kojom je propisano nezastarijevanje prema Ustavu, radi preciznosti i potpune jasnoće teksta potrebno je uz navedene članke obuhvatiti i odredbe članaka koje se odnose na apsolutnu zastaru, odnosno odredbe članak 91. stavak 6. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske, odnosno članka 20. stavak 6. Kaznenog zakona.

Ranih sedamdesetih djeluje u okviru Matice hrvatske, podržava tzv. masovni pokret i zbog svoje političke aktivnosti biva osuđen za " djela neprijateljske propagande " po članku 118. Krivičnog zakona.

Zoriću je suđeno za kazneno djelo ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH.

K-DO-2/02 od 24. travnja 2002. godine, izmijenjenoj na glavnoj raspravi od 23. siječnja 2008. godine, Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću teretilo je da je 08. listopada 1991. g. zajedno i u dogovoru sa Milanom Miloševićem, kao pripadnik " Udbinske čete " Teritorijalne obrane tzv. " SAO Krajine " i zajedno s pripadnicima bivše JNA, u vojnoj akciji čišćenja terena od hrvatskog pučanstva, na području sela Smoljanac, koju su provodili naoružani automatskim oružjem, ispred kuće br. 7 u selu Smoljanac zatekao civile Anu Bujadinović i Josipa Matovinu, protivno članku 3. i čl. 13. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. g. te čl. 13. Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, Protokol II, u namjeri da ih usmrti iz osobnog naoružanja ispalio više metaka, nanijevši Ani Bujadinović prostrijelne rane prsišta i Josipu Matovini prostrijelne rane prsišta, od kojih su oštećenici odmah preminuli, pa da su na taj način, dakle kršeći pravila međunarodnog prava, ubijali civilno stanovništvo i time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZ RH).

U obrazloženju odluke se navodi da se odlikovanja Republike Hrvatske oduzimaju vezano uz presudu Vrhovnog suda RH kojom je Glavašu za kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina.

Dakle, kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružane pobune naredili, a potom ratne zarobljenike mučili i ubijali, te i sami to činili, čime su, opisanim pod 1. /, počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u članku 142. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, a opisanim pod 2./krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika označeno u čl. 144. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Izmenama Krivičnog zakona Republike Srbije iz 2002. godine u srpski pravni sistem je članom 230 a bilo je uvedeno novo krivično delo: Nesprečavanje nereda na sportskom takmičenju ili drugim javnom skupu.

Tako krivično pravo Bosne i Hercegovine (čl.76-78. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, čl. 80 - 82. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, čl.80-82. Krivičnog zakona Brčko Distrikta BIH i čl. 65 - 67. Krivičnog zakona Republike Srpske) predviđa vaspitne preporuke koje se mogu izreći maloletnim učiniocima krivičnih dela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine ako je maloletnik priznao izvršenje krivičnog dela i ako je izrazio spremnost da se pomiri sa oštećenim.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon dovršene istrage u svibnju 2006. pred Županijskim sudom u Osijeku podiglo optužnicu protiv Veljka Kadijevića, generala tzv. JNA i Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ, i Zvonimira Jurjevića, komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane tzv. JNA zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Fikret Abdić kao direktor Agrokomerca bio je uhapšen i optužen za djelo kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja SFRJ po članku 114. Krivičnog zakona SFRJ.

KT-RZ-2/05, od 28.06.2005. godine, u predmetu za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. stav 1. Krivičnog zakona BiH.

Krivično djelo: zločin protiv čovječnosti, iz čl. 172. Krivičnog zakona BiH

Zdravstveni djelatnik, zatećen u obavljanju zdravstvene djelatnosti u prostoru za koji nema rješenje ministra zdravstva o odobrenju za rad, čini povredu dužnosti iz stavka 2. ovoga članka te čini kazneno djelo nesavjesnog liječenja bolesnika iz članka 166. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (" Narodne novine ", br. 32/93. - pročišćeni tekst, 38/93. i 28/96.).