http://rodoslov-obitelji-tudjman.blogspot.com/ Nema gotovo niti jednog ljevicara u nas koji u namanju ruku nije ljubitelj Krleze, a o profesionalnim krlezolozima da i ne govorim.

Sejo, glupo citiranje Krleze. a nastavljas mrznjom i na crkvu.

Jos jedna groteska izlijeće iz hrvatske društvene jazbine, nakon, (da se ne spominje stoljeće sedmo), tek 1937. godinu, jednu od ovdašnjih pogrebnih rekvjuma nad posljednjim balkanskim marksistima, koji su završili svoju revolucionarnu misiju u sibirskom živom blatu, i doživotno anasteziranog velikog Krleze, kako bi neometano stupila na javnu scenu jedna sjena, poput današnjeg libijskog pijetla.

Osim Miroslava Krleze pisao je negativno i Karl Marx o generalu Jelacicu. (Za ono vrijeme; Karlovo iz Londona slici danasnjem iz Haaga.Slucajno?) Zatim ga je prezirao citav Yu.General-stab, medjutim narod je odlucio ponovno bana ili pod-kralja podici na pijedestal jer, (sto bi bez toga jer?)

Cijenjeni Mladene, hvala na citanju mojih gluposti.Tko se je sve bavio banom Jelacicem neznam.Pouzdano znam da ga je osim Krleze i Marxa prezirao i Ranko Marinkovic, a taj veliki um sigurno nije bio neki crveni pisac.

Ako se izuzme " rasna komponenta " jedne, NS-Ideologije, kakva je onda prakticna razlika postojala izmedju nje i " zvijezde vodilje " jednog Supeka, Krleze... i ostalih " oglednih intelektualaca "?.

Koliko me poznato da je Olga trazila milost kod " velikana " krleze jer je bio blizak sa krvnikom-tiletom: na ulaznim vratima stana odbio je Olgu i kazao da on tog covjeka nepozna.

Ili si umisljaju da su " novi Krleze "

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Sjetite se i Bruna Busica i Krleze... koji smo mi talog

Kad bi neki istinski Ljevicar na Balkanu jos uvijek postojao po uzoru Svetozara Markovica, Miroslava Krleze i Giuseppine Martinuzzi, bilo bi mozda umjesno pitanje: kako se postaviti u odnosu na hrvatski referendum sljedeceg 22. Januara.

Kod Krleze me malo ulovila histerija od napirlitanih, atraktivnih fufica ofucanera od svojih dvadeset godina koje u svojim tankim stiklicama koje su im (hvala na pitanju) kupili njihovi momci novcima sumnjivog porijekla i s nepoznatim naglaskom (ili nasilno priucenim knjizevnim jezikom).

Krleze u tadasnjem novoutemeljenom Hrvatskom Leksikografskom Zavodu, o enciklopediji modernoj i o svim drugim kreativnim i inovativnim aktivnostima hrvatskih intelektualaca. koji su u okviru tadasnjih akademskih i politickih standarda i slobodarske intelektualne dopustivosti i odvaznosti prakticirali hrvatski intelektualci. tokom postojanja bivse SFRJ u cijemu je sastavu RH imala status soc. republike.

Steta sto nema Krleze ili Nusica da oni to malo prokomentiraju i opisu.

Mala ispravka, A. M Krleze nije na Koloniji.

Tvoja me knjiga zatekla na podrobnom iskopavanju nezaobilazno i dragog Krleze, te izrazito dvojne persone za koju nikako ne nalazim dovoljno smjelosti za njeno rasclanjenje.

Završilo je i županijsko natjecanje iz matematike koje se održalo 15. veljače u OŠ Miroslava Krleze.

Gospodine Caticu, sto se tice Ante Uglesica, nek Vam posluzi kao predmet za meditaciju slijedeci lako provjerljivi podataka: Dr Uglesic je dao izliti i postaviti na pijedestal - pred glavnim ulazom u Zadarsko sveuciliste - poprsje Miroslava Krleze, kao glavnog ideologa cije ce naukovanje razvijati i tumaciti Zadarsko sveuciliste pod vodstvom Ante Uglesica.

ono sto mudraci kazu ne moze se cuti u skolama i fakultetima ili u saboru ili u nacionalu ili u knjigama pavla pavlicica i krleze....

- Srđan (Neregistrovan), (20.4.2006 00:48) srđane, ovo nije mesto za gejeve, odi spašavaš baštu od dunava, nemanju pusti na miru - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:52) sweet jane, dok nemanja onanira na nikolinu, a nikol nikol ne ljubi nemanju u vrat nego ga onako vjesto zenski zavodi da ovaj dahce na mom blogu vec trecu vecer, slobodno se ti ukljuci u raspravu, sto i drugima zelimo, jer je nas knjizevni hotel ustanova otvorenog tipa u koju je ulaz besplatan i u kojoj mi ludjaci boravimo po slobodnoj volji, a paradoksalno najcesce smo unutra vikendima i za vrijeme drzavnih praznika. sto se tice hrvatskih pisaca, vjerojatno ti je vec postalo jasno da se ovdje rasciscava dzungla instant story super nova knjizevnih zvijezda, koje se u hrvatskoj vec broje na desetke ako ne i stotine, to jest da je najmanje rijec o onome sto valja. onoj trojki koju navodis moze se pridruziti jos svega nekoliko imena, ostalo je u kurcu. cak i jergovic, koji je proglasen klasikom vec u tridesetima, u kojem hrvati nalaze kakav takav surogat krleze a izvjesno ce jednog dana dobiti i nobelovu nagradu, i koji budi siguran ne prati ovaj blog jer je trenutno vjerojatno zabavljen pisanjem sedamdesetcetvrtog sveska svojih sabranih djela, nije bog zna sto, uglavnom je guslenje bez glave i repa koje obozavaju profesorice knjizevnosti, a ako te bas zanima, potrazi njegovu prvu knjigu sarajevski marlboro, jer ostatak je, kazem, pusiona i cisti gubitak vremena. navodno je nedavno u beogradu izdao knjigu prica mama leone. i tu ima dvije tri dobre stvari, ali brzo ti paznja klone jer je sve sviranje na istoj zici i u istom tonalitetu, pa ako ti slucajno knjiga ispadne iz ruke i zaklopi se da ne znas gdje si stao, vjeruj neces to vise nikad ni otkriti. sve je isto, kao magla kad nalegne od bregane preko brckog do granicnog prijelaza kladovo turnu severin.

Andrići su izuzeci, imamo ih i danas čak na najvišim funkcijama, Krleze su pravilo ma kako to teško bilo, teško je i preteško i danas

' Soul mountain ' i ' One man ' s bible ' su negdje izmedju Krleze i Ferica.

Imamo takvih primjera, poput Krleze, citaj samo njegove eseje, ili Umberta Eca, esejistika mu je cak bolja od beletristike.

Upalderim jucer il prekjuce TEVE-jac kad preko cijelog ekrana sise.. sad covjece ni nevidim ja od tih sisa reportazu neznam o cemu se radi kad nakon malo vremena skuzim ja to ona sto se vucarala po latinicama denisa latina kad je ovaj tek zapoceo sa latinicom pa mu trebala popularnost onda se je sjetim sa gradilista jer ovi moji specijalci sa baustele citaju one novine ARENA pa je i tamo visila non stop. pa je bila u toj kako je zovu ZUTOJ stampi kda odjednom u pola re reportaze veli ovaj novinar da je ona napisala neku knjigu koja se prodala u 45 000 primjeraka i da zasluzuje otu neku nagradu Kiklop ja reko zeno sto nije Kiklop od Krleze? cujem dere se zena JE JE nastavim ja gledat al u glavi si mislim pa kakve veze ima Krlezino djelo sa Nives Toplomjer???. kad veli ovaj novinar boga ti veli Nives ispunjava sve uvjete da dobije tu nagradu pod imenom Kiklop a ovi joj je nedaju nedaju zeni otu nagradu i gotovo pa cak su i ukinuli zbog nje samo da ga nedobije i onda ja pocnem misliti pa kakvi to ljudi sjede u tom odboru za tu nagradu Kiklop, ustvari kakvi su ljudi donjeli pravilnik o dodjeli knjizevne nagrade kad tu istu nagradu moze dobiti jedna Nives Toplomjer???

Bas kao sto ne moze niti u kritici Krleze potvrditi da zbilja postoji ona prokleta kvaka koju Filip Latinovicz drzi valjda cijeli bogovetni roman..

Ako je Biblija prije svega skup razlicitih djela raznih formi, i kao takva nije knjizevno djelo, da li je u tom slucaju knjizevna zbirka Krleze u kojima se pojavljuju i Glembajevi, i Hrvatski bog Mars i Balade Petrice Kerempuha u stvari neknjizevno djelo jer ne spada u niti jednu tradicionalnu knjizevnu formu i nema strukturu?

Andersen, Lego i belgijske cokolade nisu nesto, ali svijet ih zasad pozna bolje od Krleze i pulske Arene..

Ako smo vec u furci krleze..

Najbolju definiciju modernoga sam nasao kod dobrog starog Krleze koji je rekao da su ljudi opice koje se smiju sami sebi unazad 50 godina.

Iz istih razloga (agresivno lobiranje) je Andric bolje prolazio na Zapadu od Krleze.