Krmpoćani su neko vrijeme boravili u zadarskom zaleđu oko Zemunika i sela Krmpota koje je tada postojalo.

" Neka ova kapela bude mjesto susreta Krmpoćana, gdje god živjeli, prijatelja Krmpota, da se okupljaju na dan zaštitnika ove kapele - blagdan Uzvišenja Isusova križa. " Tim riječima, a i ističuću poseban primjer svetog Maksimilijana Kolbea, nadbiskup Devčić naglasio je nesebičnu ljubav darivanja tj. predanja za druge.

Seobe Primorskih Bunjevaca-Krmpoćana obrađene su vrlo detaljno od njihove postojbine u zapadnoj Hercegovini, preko zadarskog zaleđa do Liča u Gorskom Kotaru i Krmpota gdje je prestala njihova dugogodišnja seoba.

Radoje i Milašin Žužul bi po tom bili prvi zapisani Žužuli i to u poznatom plemenu Krmpota koje se dobrim dijelom kasnije raselilo na sjever Dalmacije u Veliko Krmpotsko Selo, danas Medviđu, a onda dalje preko Velebita u Lič te zaleđinu Senja i Novog Vinodolskog gdje su bili poznati kao Bunjevci.

1. Knez Nikola Tadijić: uskoci iz Krmpota naseljeni ispod Poljica, od 150 pješaka izgubili 10.....

Glavnina Butoraca naselila se pak u području Krmpota gdje mnogi i danas žive.

Mletačka republika se poslije povlači i tu dolazi francuska vlast, Napoleon i tu završava taj dio knjige koji je posvećen području nekadašnjih Krmpota-današnje Medviđe, istaknuo je Mitrović.

Brinjsko-lička buna bila je 1746. god. kojoj su se pridružili krajišnici iz Krmpota, Jezerana i Stajnice.

Dio ih je odselio prema zapisu senjskog kapetana iz 1633. god. u senjsko zaleđe, Alan, Krivi Put i Vratnik. 1645. god. naseljavaju bunjevački Hrvati Jablanac prema popisu iz 1712. god. iz pravca Krmpota i Krivog Puta: Balen, Butorac, Krmpotić, Miletić, Milinković, Krpan, Radošević, Kalanj, Pećanić i Tomić.

Jezik Bunjevaca je štokavsko-ikavski, u Hrvatskoj se sačuvao u dijelovima Dalmacije, odakle su ga sa sobom donesli osobito na područje od Senja do Krmpota (naselja Krivi Put, Alan i Krmpote).

Uskoro iz tiska izlazi knjiga " Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada " Ivana Mitrovića, koja obrađuje prostor današnje župe Medviđa, u koju uz to mjesto pripada i Zelengrad.

Što se tiče nastavka natjecanja, sutra je glavni dan i četiri zahtjevna kruga preko Krmpota i Lukova.

Sela od Ledenica do Senja bivaju napuštena, a ponovno ih naseljavaju Vlasi Krmpoćani iz Dalmatinske Zagore poslije austroturskog rata 1606. i u drugom valu poslije 1627. Oni osnivaju Zagon, Bater i okolna sela, te daju ime cijelom području Krmpota.

Najstariji prethistorijski nalaz je iz enolita s područja Krmpota (dvosjekla sjekira nađena 1952.), a iz prethistorijskog su razdoblja i Velika gradina na Velom Ospu iznad Novog Vinodolskog i manja na Kalvariji u gradu.

Senjski kapetan Danilo Frankol, u dogovoru sa grofovima Nikolom i Jurjem Zrinskim, preselio je te godine pedesetak porodica, oko 700 ljudi i 20 000 komada stoke iz sela Krmpota kod Zemunika u Lič kod Fužina.

Ti su doseljenici došli ovamo u više navrata s područja današnjih mjesta Nin, Biograd i Benkovac, a to je tada bilo granično područje izmežu Austrije, Turske i Venecije i pojedinačno su se spuštali iz planinskih naselja Liča, Sv. Jakova, Krmpota, Krivog puta i Veljuna, gdje su se najprije naselili u početku XVIII st. ili su bježali ispred Turaka i Mlečana i naseljavali se na pusta zemljišta južno od Karlobaga.

Tri vidikovca - " Mahavica " iznad Triblja, " Pridva " iznad Grižana i " Slipica " iznad Bribira nalaze se na području Općine Vinodolske, a tri - vidikovac " Gradina " iznad Ledenica, " Sviba " ispod Svibe i " Kuk " kod Krmpota su na području grada Novog Vinodolskog.

O kakvoj se knjizi radi možda je najbolje citirati riječi predsjednika Matice hrvatske, ogranak Rijeka, prof. Gorana Crnkovića, koji je prilikom predstavljanja ove knjige 21. siječnja 2012. u Državnom arhivu u Rijeci, izjavio da ne zna za mjesto u Hrvatskoj koje je i nekolikom puta veće od župe Medviđe (Medvđa i Zelengrad) o kojem postoji puno veći broj sačuvanih povijesnih dokumenata nego što postoji o prostoru župe Medviđe, a da je o povijesti takvog mjesta napisana i približno kvalitetna i velika knjiga kao što je knjiga naslova Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada, autora Ivana Mitrovića, s tim više što je ova knjiga napisana od strane jedne osobe.

Među najpoznatijim svakako je taj da je za vrijeme Rimskog Carstva na prostoru bivših Krmpota a današnje Medviđe bio rimski grad naziva Sidrona u kojem je navodno rođen i Sveti Jeronim, o čemu je svojevremeno pisao i velikan Marko Marulić.

Naime potaklo je Bunjevce iz Liča, Krmpota i Krivog Puta na preseljavanje u Podgorje te Jablanac, tako da su do 1690. stanovnici jablanačkog kraja bili Bunjevci iz Liča te oni iz Pozrmanja, Ražanca i Posedarja.

te kod Krmpota vidikovac " Kuk ".

Međutim, prva velika seoba iz Krmpota bila je 1605. godine, kad su stanovnici iz Krmpota naseljeni u mjesto Lič u Gorskom Kotaru.

Kad se 1627. godine dogodila druga veća seoba iz Krmpota, također je dio Hrvata iz Krmpota smješten ili prokušan smjestiti se u Lič.

S obzirom na sve navedeno, u knjizi je prateći povijesne događaja napravljena, prema mnogim kritičarima, vrlo kvalitetna poveznica Krmpota (Grad Novi Vinodolski) s prostorom bivših Krmpota (Medviđa) u Bukovici.

U sklopu kulturnog dijela programa postavljena je izložba autorice Margit Megyeri Zubčić s bukovačkim motivima, a potom je predstavljena knjiga Ivana Mitrovića " Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada " o kojoj su govorili profesor Ivo Barić i autor.

Tvrtke koje su glasile formalno na njegovog sina Marijana Ljubičića, njegovu sadašnju suprugu Ines Krmpot, njezinog sina Alana Krmpota, illi nećake Teu i Vicu Gulama, (Rytec, Tomis nekretnine, Gustirna.) nezakonito su postale posjednicama milijunski vrijednih nekretnina.

- Treći dio je razdoblje turske okupacije i te tri velike seobe gdje su ljudi bili smješteni na zrinsko-frankopanskim posjedima u Liču, u Gorskom Kotaru, a zatim kad je došla druga seoba iz Krmpota, više u Liču nije bilo mjesta pa su se naselili od Liča prema moru i naselili su prostor današnjih Krmpota.

Naime, prema mišljenju povjesničara Cvitkovići su se u 17. stoljeću naselili na područje Krmpota i Klenovice u Primorju, a nekoliko se obitelji naselilo u Liku i Gacku nakon oslobođenja ovih krajeva od Turaka 1698. godine.

Vukelići, osim što su ostali na tlu Krmpota i Krivog Puta, kao vrlo snažan bunjevački rod, naseliše i Sveti Juraj, Starigrad, Jablanac, Pazarište, Kosinj, Krasno i Senj.

Prava iskušenja dolaze na red u subotu kada se vozi preostalih osam brzinskih ispita - po četiri kruga Krmpota i Lukova.