Umirovljenici su stuo hrvatskog drustva narocito oni koji su u mirovinu otisli pod posebnim uvjetima jer su oni svoju krvcu lili za Hrvatsku vodeci presudne bojeve u saborskim i drugim klupama.

Ponosna je Bosna moj zavičaj mili, Tu je sunce čija granulo menika, Djedovi su moji za nju krvcu lili, Njojzi bit ću i ja čelenka i dika....

Iako nas uvjerava da nema mjesta za paniku, svi oni koji su u posljednje vrijeme primili krvcu od nepoznata davatelja sigurno neće snivati mirno

Krvcu smo lili s Venecijom i Turcima, Bečom, Peštom i Beogradom.

Ali što će zlobna sila koja krvcu prolijeva, što li oštar bodež može protiv čistih srdaca, kad im plamen muke daje kao vatra zlatu sjaj

Što će pak značiti da neće samo komarci danas domaću nam krvcu piti.

Satrta tišina Gle ispod nebesa se sakriva ljubav A nebesa tu su Kroz žile mi prolazi 16 krpelja Cjepivo ja imam U jami s iglama ležim prebodena Poklanjajuć krvcu Otvorenoj zemlji što jezikom liže No duša mi živi U svijetu mi nije već skrita u Rani

Kao da me je nadahnuo sveti duh, skočih na noge junačke i podignuh sablju da lijevam krvcu za dom, za svetu vjeru kršćansku.

Jutros sam morala u labosu izvaditi krvcu kako bi mi ponovno utvrdili koja sam krvna grupa iako sam tu pretragu radila prije 7 godina.

Stijeg Hrvatski visoko se vije, Hrvat svoju krvcu lije.

I to ne samo zato što je u duhu današnjih građana, dakle potomaka tih istih ljudi koji su gazili po Mariji Jurić Zagorki, ostao zapisan manje-više isti provincijalni patrijarhalni kod koji se očituje u svehrvatskom obožavanju malograđanske filmske štorijice pod nazivom Tko pjeva zlo ne misli, već i zato što se onaj tzv. intelektualni pol društva koji bi valjda trebao biti antipodom navedenog, zapravo suštinski malo razlikuje od vampira koji bi Zagorki rado isisali krvcu na slamku zato što se drznula biti ljudskim bićem koje misli.

Ovdje, pokraj groba bl. Alojzija Stepinca, moramo se prisjetiti i njegove opomene: Ostanite vjerni Isusu Kristu, pa i uz cijenu vlastite krvi Za nj ju je i on prolio. A za nj mnogi krvcu prolivaše.

Da živi kralj - i silni ovaj div Uspriječio se kano lave živ I gleda polje, krvcu onu gleda, I blijedi - dršće - - u svoj hoda šator, Al svuda grijeh i ubojnički zator; Aj, grijeh, aj, grijeh, koj ' okajat se ne da

Stono znade toliko raspizdit moju balkansku krvcu da prosto osjetim zilu kucavicu kako mi dobranom brzinom prenosi krv s jedne strane na drugu.

A ovo specijalno za Rujanu, jer ona je ipak umjetnik... i moram prestati, pa da se oprostimo sa jednom poemom, pisanom noćas baš za Žene... a i to je ugovor, za cijeli život, i tumači se kao NEKA TAKO BUDE... ili STVARAJ MI ŽIVOT UGODNO... ili DOGAĐAJMO SE KREATIVNO... dakle.... KADA VRLA U SRCU ME NEMAŠ... (ne uklapa se najbolje u temu, ali ionak se više neću javljati pa... molim lijepo i zahvaljujem na razumijevanju... Rujanko mila i pametna)...///Kada vrla u srcu me nemaš...../Bogom si dana, Morana, - trpim iz nevjere tvoje, zalijećeš se rogom, bez plana - crpim i ližem rane svoje, o Morgana/Gdje me bodeš, kada si sa drugima, jao Rujana, gdje me bodež sada probija, auh, jer sva si njihova, I gdje me snalazi što Bogom si dana, Debora, velika radost učenja o ranama, oh ta Fedora/Iako na niskim granama, Tvoja učenja o drugima lete visoko sa elokventno šutljivim vranama - a ipak na jeziku bez dlake, što se sele nekamo, nebu pod oblake dok donosim nove ljubavne odluke, šutljiv./Bez tebe, bez imalo muke, glumim Hektora, a znam, tuđe grle te ruke, moja Debora, Fedoro moja, Mor-Morgana Rujana./Jer vidim da te nemam, uz mnogo tuđih ruku - svoj zagrljaj ti spremam, Bogom dana, i tako rasprodana, ovih si dana, moja Jedina, a od Matana, Seada i Nadana tvoja se sada sazdaje nakana./Iz nevjere trpim, crpim sa bodeža krvcu iznevjerenja, zbog nevere da se strpim, govoriš, dok neverinski pušeš mi nevjerne oblake u lice, a iz oka vranina da crpim, želiš, sve što si o mudrosti bježanja naučila, daleko od potpunog ispunjenja, kao jednom posrnula ona Tihana, uplakana, i davno zaboravljena ona Vedrana./Yes-jesi, za mene si slobodna pa te puštam njima, i njemu, tome i onima, jer Bogom si dana, u svojim danima, Iskustva bez plana i, velika radost učenja o ranama, kada si sa svima moja Rasprodana, oh duša mi tako izbodena, najdraža moja a Najudaljenija - nadaleko si od izbodena mi srca ti naricana./Tako se školujem, školovana, i kada nisi moja, S lakoćom me boluješ i kolješ, bez bodeža, bez boja, Jer Bogom si dana ovih dana - krhka, nježna, sitna, a tako velika je moja rana, radosti moja radovana./Ruke mi pružaš, a od tvojih sam smrtno kljucan vrana, Jer srce mi ne leti i ništa ti ne vjerujem, Morgana: vrane ljubav, ah - baš naivno pretjerujem, Morana, ovih dana kada Bogom si dana i kada vrla me nemaš - to, to mi je mana

I one druge još ubojitije: Hrvat Hrvcu pusti krvcu

Zar proljevat bratsku krvcu zato, što Vas vjera dijeli, Bog je jedan za sve ljude, i Bog bratsku slogu želi.

A tko hoće vlastitu krvcu liti za ideologiju ako s druge strane naiđe na zainteresiranog ideološkog neprijatelja njegova stvar, dapače, nije najnečasniji način za umrijeti.

Vječno si krvcu lila bojištima - Iz munje tkana, rođena iz buna; Na glavi blista mučenička kruna, A još si živa, još Hrvatske ima

Oni su poradi tebe dvjesta godina krvcu prolijevali A Isus reče: Ali grijesi su njihovi tu krv dvjesta puta posušili Tada se Gospa i po treći put krvavim znojem oznoji, razdrije haljine svoje i zavapi: Smiluj se

Vodi ga tata koji se ne boji zubara (al ne daj bože vaditi krvcu u labosu), a ne mama koja se boji zubara, a i tata je u takvim situacijama veći autoritet.

Djedi vaši za nj ' lijevahu krvcu, Oci vaši za nj ' lijevahu krvcu, Za nj ' vi isti krvcu prolijevate: Za vas draže u svijetu ne ima.... "

Idem, sejo, u Kosovo ravnoj Za krst časni krvcu proljevati/I za vjeru s braćom umrijeti Ovako su se ponašali i ostali kosovski junaci.

Iako nas uvjerava da nema mjesta za paniku, svi oni koji su u posljednje vrijeme primili krvcu od nepoznata davatelja sigurno neće snivati mirno.

Pozdravljam te, zemljo, naša grudo rodna, Iako si trnjem i zvjerádma plodna, Za sve one niti, s kojih boli duša, Kad od tebe sin tvoj otkinut ih kuša, Za pelin i otrov što ga za te pismo, Za znoj i za krvcu koju za te lismo.

@pepi rekao sam već da kara nije moj izbor, daleko od toga... napisao sam prije tko su moji favoriti za šefa hdz-a... karamarka je izbacila kukuriku koalicija, on je reakcija na njihove gluposti... on je nužno zlo da se suzbije veće zlo, ali od toga nema sreće kad moramo tako funkcionirati... ovo malo, vadim mast i pijem krvcu ovim usukanim, praznoglavim kukurikavcima...

Nigdar ti nisi pozabil naše korjenje i našu veru, staru, horvatsku veru kaj su je još naši stari pred turkima branili i za nju krvcu svoju prolejali.

" Nije moje što stekao nisam i što pusta podade mi sreća, već je moje što sam dohvatio, trateć svoju od njedarca krvcu ".

Psihiću. ponavljam da si i tute nosio po psihijatriji trebao bi biti pametniji. he, he što ti isprovociram tvoje komplekse da ti ni tito ne može ohladiti krvcu.. a da uzmeš u ručice svoje jednu lepezu, hm što misliš?

Sol, mast i zilava svinjska kozica (sa pokojom dlacetinom za bolju atmosferu i aromu) - sveobuhvatni trans svih cula u kojem se uziva, usprkos osjecaju da mi krvcu zamjenjuje mascoba.