Moje lice je kvalitetno i nikad me ne oda Moje lice je vrlo vrijedno i ja mu poznam cijenu Često mu se divim dok ispred mene hoda Ovakvo se lice rijetko dobiva na dar Ono je plod golemog truda mog i mojih roditelja Teško se prlja i nema skupih želja Iza njega sjedim sam u kutu I kuckam malim čekićem po zidu Haustor - - > malo sam se nasmijala kad sam čula ovu pjesmu;)

Naime, međunarodna verifikacija (ne znam da li ste već otvorili dokument, ali ja se smijem i jedva kuckam tekst), obiluje - isječcima iz novina.

Ispod slika sam počeo dodavati naslove: Ljudskom rukom pravilno složene keramičke ploćice, Pravilno oblikovane teksture na ploćiicama... Jedna slikica na kojoj ja pipkam i kuckam ploćice mi se učinila pravo interesantnom, pa sam ispod nje napisao: Iskusno oko i osjetljivi prsti ikusnog Istraživaća istražuju pravilne keramičke ploćice.

Navečer, kad posvršavamo sve obaveze, gotovo već iscrpljena sruši se u krevet i zove " Hoćeš li doći? " Ja kuckam po tastaturi i odgovaram " Sada ću odmah sad ću samo još malo " Ona vrišti: " Opet ti pišeš blog

Kuckam dalje: Mali princ imao je tri vulkana i svoju ružu s nejakim trnjem.

A meni je evo ucijenio glavu, trenutno sam na tajnoj lokaciji, ovo kuckam preko - 3 VPN-a i 4 proxy servera a sve skupa vodi do wirellesa kojem je probijen WEP2, spufann mac a vozi se na linux laptopu sa live distrom... a prikaziva win 7

I baš kada, ljutit, pomislim na to, do kompjutera skoči Jafica i gura svoju glavicu prema mojim prstima, nezadovoljna što je ne podragam nego i dalje kuckam Frrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr kaže ona, frrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr kažem ja, podragam je, što ću, Šarko sa kauča sklupčan žmirka, žmirka.

Dakle... stresem i sad od pomisli, dok kuckam tu desecima kilometara daleko od njegovih životinja.

Čuje se caka caka caka caka, dok ovo kuckam.

Kuckam po trbuhu, a ona me onda gladi.

Kuckam na iPadu koji ne prikazuje dobro skriptu koja se vrti na siteu, Ali je jako zanimljivo kako se s obradom zadnjih tridesetak glasackih mjesta Kukuriku odmaknuo za par tisuca glasova:)

On je autor koji je poetskoj sceni (a i sebi) postavio visoke kriterije, pa i kad sveukupno gledano napiše knjigu slabiju od prethodne i dalje je to zbirka u kojoj ima novosti, eksperimentiranja, pa i pravih remek djela koja bi valjalo mentalnim škarama izdvojiti i nalijepiti na zidove u sebi (" koščicom kažiprsta/kuckam po zidu i šapćem pustite me van " - pjesma U bijelim zidovima) koji nas drže u mraku crne pokrajine.

Dok kuckam ova slova u mjestašcu koje iz daljine ko Njujork izgleda još se uvijek pitam ide li doista Blanka u pravi New York?

Pa nisu to valjda bili Srbi i Hrvati, pobogu Doduse ko ce ga znati, mozda i ja ovo kuckam iz Pule? prikaži cijeli komentar

Kuckam lagano olovom po dnu, svako malo provjerim gdje sam a onda namotam 2 metra.

Al se kukac nije smrzo, cijuče jutros ko blesav, a danas su me ostavili malo s mirom (Miro je otišao u drugu firmu radit, odbio poslušnost; -) pa ja eto kuckam.

vezano na temu.operirala sam korijen jedinice, zbog granuloma prije 3 godine cca.. zub mi je malo potamnio, koliko sam shvatila, izvađen mi je živac.. no i dalje mi je zub osjetljiv na dodir.. recimo, kad kuckam po zubu ili kad se ljubim, osjetim taj zub i to me strašno živcira..?

Moj sinko Mandarinko ima tek četiri godine i tako mali sjedi zamišljeno pored mog pisaćeg stola i zadubljeno me promatra kako kuckam po tastaturi.

Alibiji za nerad se gomilaju, a ja još uvijek kuckam svoje stranice.

Nekako mi izgleda prejednostavno, no evo kuckam u drvo za svaki slučaj.

Tvoja šutnja dok po papiru kuckam slova i riječi pisana ranjenim srcem i dušom moj je lijek, moja je sreća.

- Kuckam prstom druge ruke po nadlanici i pokazujem joj neprirodnost na svojoj ruci.

Rijetko kada se domar nađe na putu pa me povede liftom pa nebi riskirala da svoju haljinu vučem u ruci i kuckam profesoru u kabinet.

Samo da prijavim Edinu da onaj jedan minus sto stoji na postu s kojim se potpuno slazem ja greskom napravila:)))))) a kuckam s mobilnog i ove kockice mi male pa otislo u krivo;)))) sorry Edo I da ti kazem najveca ti je greska izgleda sto si na pocetku izjavio da si ateista;))))) to je izgleda gore nego da si bilo koji protivnik hahahahaha svi te napadaju svima si kriv jer nisi ni u jednom toru.

Ja kad kuckam po tastaturi radim to brzo i ne pratim na tipfelere.

... ma naravno, V-day. who cares, osim onih koji svoji malim ljigavim poljupcima i imbecilnim tepanjima tjeraju okolinu na serijski vomiting? medeku, srce, mišiću.. oh, ma gimme a break keep it for yourself... sarkazam nije ovdje jer soliram već zato jer je to jednostavno tako. nisam nikada držala do tih dana (osim onih koji se tiču mene osobno, no o biologiji ćemo drugi put), već zato jer mi to jednostavno ide na živce, bio V-day, X-day ili što već. prilično je naporno ostati normalan kada iz svakog izloga ili kutijice iskače mali bijeli medo, knutov rođak u dvadesetipetom koljenu, držeći crveno srce sa bezvremenskim volim te...... pa dobro, zar ti misliš da se možeš tek tako pojaviti, stvoriti, sa tim veselim glasićem i pogledom punim života i pričati kao da se ništa nije dogodilo? kao da ništa ne postoji? da, možda sam sjetna i melankolična, možda previše razmiljam o svemu " što bi bilo kad bi bilo " no to sada. nekad je to netko volio, nekad se to nekome i sviđalo. nekad je netko volio tužni osmijeh dok kuckam po tipkovnici i pišem nove retke kao Odu jednoj ljubavi. da, to si ti, i da, znaš to bolje od mene. da li je sve bilo namjerno? da li je sve bilo smišljeno i planirano? ne bih rekla. tek glupe okolnosti... da, okolnosti su uvijek krive za sve. one su krive onda kad ne želimo preuzeti odgovornost. odgovornost za što? sebe, svoju sreću, ili pak tuđu i eventualno - zajedničku? kako zajedničku kad je sve ostalo nedefinirano? uvijek će tu biti i osmijeh, i lijepa riječ, i zanimanje za trenutnu situaciju... no ne želim to znati. ne želim znati detalje. kažu, ono što ne znaš - to ne boli. nisi znao, zar ne? da li je boljelo? itekako. no boljelo je zato jer nije bilo hrabrosti za istinu, jer je bilo puno ugodnije u balonu od sapunice, u tom imaginarnom, savršenom svijetu... bilo je lijepo imati te na onoj relaciji, kada smo misli i osjećaje izmjenjivali nevjerojatnim slijedom riječi u rečenici i takvom nevjerojatnom lakoćom postojanja.. no ne. glupost. nonsens.... mjeseci su prošli otkako nisam vidjela nikoga kako spava kraj mene. ili ja kraj nekoga. kako stvari stoje, tako će i biti - do daljnjega. body fluid monogamy - sa samom sobom.... navlačim na sebe korzete, rukavice, i sva ostala čudesa; bičem prelazim preko usana i stavljam gasmasku i polako dišem, usredotočena na njen miris i na misao. misao o tebi, tamo dolje. volim taj dodir, taj savršeno glatki latex koji prekriva svaki milimeta moje kože, volim njegov miris i volim prelaziti jezikom preko svojih savršeno sjajnih rukavica. no najviše od svega volim pružiti ruku sa rukavico do ramena i čekati da ju mali, podložni stvor namaže shinerom i da uživa (skoro) kao i ja. pure Fetish

Znajući koliko ih je tražio po Sibiru, kuckam ga po ramenu: Pero, rakovi

Spoznaja kako ja sada mirno ležim u krevetu 22.1. @22.21), i kuckam po svom mobitelu čitajući što je bilo prije 20 godina.. jednostavno rečeno izaziva potpunu nevjericu.. meni je sada toplo-Vama hladno, ja sam spokojan-Vi gledate smrt u oči, ja razmišljam o sutrašnjim radnim zadacima, Vi-koliko Vas je živih ostalo za proboj.

Ne mogu s obzirom na sav minuli rad - vjerovati da baš ja, baš ovo, kuckam po vlastitoj tastaturi, bez ikakve prisile, ali: da, Tuđman je bio u pravu, njegova je vizija bila optimističnija, pozitivnija i daleko manje zloslutna od ovoga što danas imamo.

Sad ovo kuckam na laptotu dok mi Zuja objašnjava njegovu viziju klima uređaja, pa evo je ja unosim u svoj dnevnik da ostane za vijeke vijekova.