Kudgod se okrenuo, nigdje nije vidio ništa utješljivo.

Toj su potvardile vaše pisni one Ke mi vele mile u sarcu još zvone, Ke mi će uzrok bit, da vas ću želiti I s vami češće it kudgod se voziti.

Kudgod je tog dana pošao svuda oko sebe čuo je porugu.

Kudgod hoda sve šapće sa sobom, viče na svakog za sitnicu, ne jede, a noću sve šapće sa sobom.

naša priča počinje u jesen 2002. mjesto radnje - oskudni bar na nekakvom pazariću, a u glavnim ulogama neki ljudi koji o filmu nemaju blage veze. zaključak je jednoglasan, organiziraće se filmski festival i to - amaterskog filma. zapravo, baš i ne festival. više ono nekakva revija, prijaviće se tridesetak autora, uvrh glave pedeset filmova, pa ćemo mi to sve ko fol vrtit u klubovima i ekipa će gledat. prikazaćemo sve šta dođe jer su selekcije bezveze i to nam nije fora. i ispalo je smiješno. unajmili za ured neku sobu u raspad kući iza močvare, došla 74 filma, organizirali projekcije u svim normalnim zagrebačkim klubovima i doveli čak 30 - ak gostiju (iz post-yu zemalja, litve, velike britanije...). filmove smo vrtili preko dva video rekordera, sertić je mijenjao kazete dok su hrvoje i vanja zabavljali mnogobrojnu ekipu. nekako se sve lijepo zarolalo, bilo je krcato i pozitivno, litvanke su čak dobile ekskluzivni sight seeing do aerodroma - u kamionu (pozadi naravno, u prikolici bez cerade, sa hrpom prtljage i građevinskog materijala, prevezo ih nečiji rođo), a brit je je iz prve ruke otkrio moment balkanske kulture i tradicije uživajući u rakiji, na koljenima, uz ciganski tehno... zatvorili spiku sa ljutom drumm ' n ' bassčinom, skupa sa confusionovcima, na prvom ikad illectric funku. da nam nebude dosadno dok čekamo drugi raf, krenemo mi tada misionarski preko clubturea obilazit hrvatske gradove, mjesta, sela, zaseoke, kontejnere i vrtit dio filmova sa rafa u zagrebu. to je tek bio hit. gdjegod išli, kudgod krenuli, netko je bio sretan što smo došli. dvoje ili dvjesto ljudi, potpuno nebitno, upijali su na raf seansama naše ideje, u euforiji počeli snimat filmove i možda najviše doprinjeli debljanju rafa u skoroj budućnosti... bogteneće, ova stvar ima smisla. na drugom rafu 109 filmova. mi ko i prve godine naslagali još hrpu radionica, aktivističkih produkcija, izložbi, koncerata, svega, a programe vrtili u rubnim dijelovima grada, u inat svima, da ekipa iz dubrave ili susedgrada može isto gledat raf. s trećim smo postali činjenica i počeli se debljat. programa i filmova nikad više (130 pristiglih), usidrili se u cezeka trešnjevka i booksi, otkrili kompletan opus bore leeja, pojavilo se nekoliko genijalnih block bustera napravljenih samo za raf, ljudi bili sretni i napokon nas skontali mediji i gradske vlasti. u pošti nas je na četvrtom dočekalo 180 filmova i više od 25 sati trajanja samo glavnog programa. mi u sreći ubacili skoro još tolko u raznorazne popratne programe i krvavom tehničaru dobrano skratili život. pero razvalio dizajn, u medijima di prneš raf, a čak je i ministarstvo dalo pare. potvrdili se kao možda najveća smotra amaterskog filma u regiji i bila je frka kolko ćemo trajat 2006.... ipak, uz mnogobrojne restrikcije što se slanja filmova tiče (koje naravski nismo uopće poštivali i na kraju smo još i izmislili programe za sve one filmove koji se ko fol nisu mogli prijavit po pravilima...), u 2006. smo sve skupa izvrtili oko 300 komada. od srbije do tokija. i dospjeli na naslovnice dnevnih novina zbog 3 pornića koje smo prikazali u kustošiji, od kojih se u jednom seksaju životinje, u drugom nema seksa, a treći je pravi home video kakav smo htjeli. hehe. 6. izdanje raf-a, a od ove godine smo ko i svi pravi šminkeri u centru grada - kinu central.

Snima je kudgod ga njegova putovanja odvedu i kadgod na nju reagira njegov fotografski živac.

Euzebije Cezarejski spominje kako je za vrijeme jednog svog velikog putovanja po Istoku učinila mnogo dobrih djela kudgod je prolazila.

- Metni me u bocu i odnesi kući, pa me ostavi ondje; a ženi zabrani, da u bocu ne tiče, pak ti sutra kudgod otiđi.

Kudgod ide, svakomu je svoju nesreću pripovijedao.

Prostor slobodan, širok do plavog obzorja, putovi koji nigdje nemaju kraja, koji vode kudgod zaželiš.

pingvin, prije 49 d 8 h Lako se ovim kandidatima kandidirati kad imaju svoje sudce kojima oni naređuju jer su korumpirani. U Zadru ima dvasudca koje nisu potkupili a ovi svise uvukli u mišju rupu.Grad pun plakata RENA SINOVČIĆA kudgod se okreneš svugdje.

Tada naš život neće biti bilo kakav; neće se upuštati u avanturu da ide kudgod ga tjeraju vjetrovi mušica i strasti.

Ovo navodimo kao dokaz da su bosanski franjevci zaista slijedili Turke u osvajanjima (Kudgod Turci s ćordom, tud i fratri s torbom).

Kudgod si prolazio, osjećalo se, da prolaziš sam, jer mi, kolikogod smo imali dobru volju, uvijek smo ponešto skrivali pred tobom, zadržavali smo sebi i za sebe, dok si se ti davao sav.

Stvarno se ježim od svih tih kvazi intelektualaca. baš mora bit malo prosto, jer mi je jeb. puna kapa svih tih kvazi - intelektualaca ne-dijagnosticiranih psihopata i ludjaka koji su nas doslovce zapljusnuli na sve strane kudgod se okrenes.

Pročitaj i promisli: Može li blagoslov Božji sići i ostati: Na kući, u kojoj je Bog i vjera po važnosti na zadnjem mjestu? Na kući u kojoj muž rijetko ili nikada ne polazi u crkvu? Na kući u kojoj žena bježi od majčinstva a muž je na to prisiljava i pomaže? Na kući u kojoj se djeca ne šalju na vjeronauk niti na sv. Misu? Na kući u kojoj je nedjeljom sve važnije od svete Mise? Na kući u kojoj sinovi i kćeri idu kudgod hoće i dokle hoće? Na kući u kojoj je psovka i proklinjanje svagdanji razgovor između roditelja i djece? Na kući u kojoj nema ni jednog molitvenika, vjerskog lista ili knjige? Na kući u kojoj se (uz vodu) najviše pije alkohol? Na kući u kojoj je sramota češće ići na Ispovijed i Pričest? Na kući u kojoj se nikad zajednički ne moli?

Li ne hteć u meni skratit mudrih svita Koji su hvaljeni po svit mnoga lita, Premda se slab čuju, odlučih za tri dni Da kudgod putuju, neka me doma ni.

Hvala ti Sveti Oče za svaki osmjeh na milijunima ozarenih lica kudgod si prošao, hvala ti za svaku suzu na milijardama tužnih lica koji su za Te bdjeli i k Ocu te ispratili.

A doklegod ti je trpljenje teško i želiš umaći, sve dotle nije dobro po tebe, i svuda će te, kudgod bježao, goniti nevolja.

Očito je da ne znaš kako je već veliki Rimljanin prije više od 2000 godina rekao: Provincija se nosi u glavi A ti sebi parafraziraj (da ti to drugi ne učine) onaj sjajni Ivaniševićev stih: I kudgod idem sa mnom je Hrvatska

Kudgod dođe, smiješan je kao profesor kome đaci prikopčavaju na leđa komadić papira.

Tada oni, koji prije toga kroz guste šikare putovaše i svaki čas, da pustaija konja za uzdu ne zgrabi, bojaše se, pak sa svim tim u krčenju istih Ljubibratiću dušu psovaše videći širok i slobodan drum, počeše ga i sami faliti govoreći: " Ej junače, Bog ti dao zdravje " Tada oni koji prije toga vozeći se priko starih mostova pipaše hoće li moći održat kola, i namišćaše platine da konji ne propadu, pak u načinjanju istih Ljubibratića kleše i proklinjaše, videći sada mostove široke i tvrde, počeše ga blagosivljati govoreći: " Ej junače, uvik živio " Tada oni koji prije toga poradi grbavih putova do jednog mista pol dana potrošiše, pak u ispravljanju istih Ljubibratiću zlo želiše, sada mogući onamo za jedan sat doprti, počeše ga i sami blagosivljati govoreći: " Ej junače, srićan bio, kudgod se ganuo " Eto ti stalnost ljudska

najvažnija stvar - u jednom trenutku moja duša, moje tijelo i ja postali smo jedno... više nisam razjedinjena... šta god se desilo, cijela sam, cjelovita... idem dalje kudgod...

Naobražen Hrvat, koji ljubi svoj narod hrvatski, ne samo rječju nego i činom, valja da pozna sva čuvstva, sve želje, težnje, sve potrebe i sve tegobe hrvatskoga našega seljaka i pučanina.Obrazovani Hrvat treba da se brine i skrbi, kako bi hrvatski seljak imao svoju školu, kamo mu radosna srca valja slati svoju djecu, da sebi za borbu ovoga života steknu dovoljno znanja i vještine, da tim bolje mogu upotrijebiti svu svoju tjelesnu snagu u svoju korist, pravu i trajnu, u probitak svoga sela, i za uhar svoje otadžbine Hrvatske, koja dan danas potrebuje pametnih, razboritih, iskusnih seljaka.Seljaka valja poučavati, bodriti, sokoliti, i junačiti na dobra, plemenita i časna djela Svi oni obrazovani Hrvati, koji dnevno opće s hrvatskim seljakom, a to su svečenici, učitelji, općinski činovnici, zatim umirovljenici vojničkog i građanskog staleža, kojih se desi katkada na selima: neka seljaka kod svake zgode, koja im se nada, ustrajno, strpljivo, nesebično i požrtvovno d o b r u, i s t i n i i l j e p o t i upućuju.Imajmo uvijek pred očima onu: što je bolje seljaku hrvatskome, to je bolje i cijeloj otadžbini Hrvatskoj.Školovani su ljudi zvani, da seljaka na stazu lijepa, pristojna i fina vladanja svraća,, jer dan danas treba da se i pastir uljudno, prijazno i susretljivo vlada.Osobito nam treba našeg hrvatskoga ratara odvraćatiod vječita pohađanja prokletih krčama, gdje se povodom prekomjerna uživanja žestokih pića (alkohola) redovito zbivaju najužasniji zločini, koji unesrećuju za uvijek ne samo pojedinca, nego svu mu porodicu, a bacaju osim toga crnu ljagu na cijeli naš narod hrvatski.Sveta je dužnost obrazovana Hrvata, da sam, gdjegod i kudgod može, svojim ugledom i primjerom prednjači hrvatskome seljaku, da ga svim silama odvrati od gadne dangube, ubitačne besposlice i klete nemarnosti, koje mane uništuju ne samo pojedine porodice, već gdjekad i cijela naša sela, te su uzrokom: da nam našu slavnu i dičnu domovinu, naše sveto ognjište pradjedovsko gomilama napučuju tuđinci i doseljenici iz različitih krajeva i zemalja.Stoga valja svojski i najozbiljnije poučiti hrvatskoga našega seljaka, da nema pod tim nebom ljepšega i ugodnijega života, nego što je život.što ga provodi na svome ognjištu, na svojoj domaji, u Otadžbini svojoj Hrvatskoj: u lijepu, plemenitu i korisnu radu za sebe, za milu porodicu svoju i prekrasnu Otadžbinu Hrvatsku, koja mu kao dobru i vjernu sinu sve od kolijevke do groba u obilju daje i koju je naš neumrli, hrvatske pjesme velikan, Preradović ovako opjevao:

O Ilonko, moje zvono zvonko, Mađarice moja bezdlaka, pa opet: kudgod dlanom, na užaren se trn ubodi

Tijekom svog posjeta Kubi i Meksiku papa Benedikt XVI. će biti suočen s neugodnim činjenicama koje ga prate kudgod krenuo, a on se uporno ne očituje

Nemam kad da razmišljam na raskrsnici, Mogu stići jedino kudgod u blizinu.

Njive, oraničine (niki kažu; oranice), livade, pašnici i vrtovi su svud oko sela, niče je di [ nečije negdje ], i tako se u nje more dojt od kudgod ' odemo, sa svima sokacima i sa svakim putim.

Čvrsto odlučim žrtvovati svoj godišnji odmor i via kudgod

Birtije rade do kasno u noć (pa i u četvrtak), ulice pune ljudi, kudgod da pogledaš nešto se događa.