Danas, astronomi promatraju kvazare udaljene i do 13 milijardi svjetlosnih godina daleko, za koje se vjeruje da sadrže super masivne crne rupe kao izvore veličanstvene količine energije koja se isijava iz njihovog centra.

Vidimo ih u trenucima kada je svemir bio relativno mlad (nekoliko milijardi godina nakon velikog praska), pa s kozmološkog stanovišta kvazare možemo smatrati najmlađim objektima.

Uzmemo li u obzir vrijeme koje je potrebno njihovoj svjetlosti da doputuje do nas, gledajući najudaljenije kvazare vidimo svemir koji je star samo deset posto svoje sadašnje starosti.

Hladeći se, prvobitna je užarena kugla stvarala protone, neutrone i elektrone, a zatim od njih atome, oblake vodika i helija, te na kraju zvijezde i galaktike, kvazare i crne rupe.

Galaktike, u udaljenostima od nekoliko milijardi svjetlosnih godina, vidimo u vremenu kada je naš planetni sustav bio još u formiranju, dok zasad najudaljenije poznate objekte, kvazare, vidimo u trenucima kada je i čitav svemir bio star nekoliko milijardi godina.

Gama zrake otkrivaju najaktivnije zakutke svemira, primjerice pulsare, kvazare i crne rupe.

Jedno pitanje ipak ostaje bez odgovora: Obzirom da vidimo kvazare isključivo na velikim udaljenostima, to znači da svjetlost koju primamo od njih dolazi iz davnog vremena - dali to znači da su sve galaksije imale u prošlosti aktivnu galaktičku jezgru u svojem centru, tokom određenog perioda.

blazar: termin koji se upotrebljava za kvazare koji pokazuje veliku promjenjivost zračenja u optičkom dijelu spektra.

Postoje također dokazi o tome da se super-masivne crne jame formiraju dosta rano u razvoju galaksije: Vidimo kvazare koji se nalaze toliko daleko da je njihova svijetlost, putujući brzinom od 300 000 kilometara/sec, morala napustiti te objekte vrlo brzo nakon što su formirani.

Nekoliko je kandidata za prividno dvostruke kvazare u sustavu gravitacijskih leća.

Razlog zašto vidimo kvazare, a tako su daleko, je taj što su oni iznimno jaki.

Prema procjenama, gledajuci kvazare daleke oko 13 milijardi svijetlosnih godina unazad, gledamo Svemir kada je još bio jako mlad

Za kvazare je malo teze jer su oni malo kompaktniji..

Tekstovi obuhvaćaju zvijezde, crne jame, kvazare, Mjesec, fiziku i još mnogo toga, od sada možete čitati i na hrvatskom jeziku

Odgovor na ovo pitanje je dio onoga što upravo čini kvazare najzanimljivijima: Kroz povijest moderne astronomije, promatrali smo mnogo objekata koje smo teško klasificirali.

Kako onda možemo vidjeti kvazare tako svjetlima?

Za kvazare postoje nekoliko teorija, no one nemaju puno veze s Big bangom (osim na razini okoline koja je tada vladala).

Moje tumačenje " STARENJA " el.mag.vala stavlja na to mjesto izvor x ili gama zraka (kvazare u nastanku) jer je to zračenje s največom frekvencijom (najkračom valnom dužinom).

Prema tome, kvazari ne mogu biti big bang jer su nastali puno kasnije (imaš i vrlo mlade kvazare, stare svega nekoliko milijardi godina)

Kad se pomisli da se kvazare vidi preko 9 milijadi svijetlosnih godina daleko sumnjam da se galaksije udaljavaju brze od svijetlosti.

I opet istinu zboriš, poznato, zato i spominjem kvazare.

Za kvazare se veli da su galaksije u nastanku (najmlađe galaksije) a kako do nas s tako velike udaljenosti (najudaljeniji objekti) može stiči tek iz odašiljača s gama zračenjem i to enormne " snage ", jasno, s tolikim redshift-om da je tek nešto iznad frekvencije pozadinskog zračenja.

Kao i uvijek, svemir bi lifeless, samo gomila prašine, stijena i magle koja se chaotično komeša stvarajući pritom zvijezde, planete, komete, kvazare, meteoride kao i ostatak svemirskih zanimljivosti.

Koga " normalnog " briga za kvazare, boju tekućeg kisika i razliku ribosoma i mitohondrija.

Niti sam uživo vidio kvazare, niti tekući kisik a bome niti ribosome i/ili mitohondrije.

Badava navlačenje prijevoda, i u nekim dvosmislenim riječima nalaziti brzine svjetlosti, kvazare, pulsare i galaktičke putanje zvijezda

Međutim objekte udaljene par milijardi ly vidimo kakvi su bili na početku, a vidimo kvazare