Brzorotirajući pulsari imaju period vrtnje reda veličine milisekunde, dok se oni sporiji jednom okrenu oko svoje osi za nekoliko sekundi.

Zbog vrlo pravilne vrtnje pulsari emitiraju elektromagnetske impulse vrlo stabilne frekvencije.

Vulkanizacija kaučuka, kemijska struktura benzena, rentgenske zrake, acetilen, penicilin, pulsari, pozadinsko zaračenje svemira... mogla bi se napisati podugačka lista znanstvenih otkrića koja imamo zahvaliti serendipitetu.

Neke od njih su pulsari s pravilnim slijedom bljeskova.

Pulsari su vrlo zbijeni ostaci zvijezda koje su eksplodirale kao supernove nakon što su potrošile svoje gorivo.

Među pojedinačnim izvorima nalaze se pulsari, gusti plinoviti oblaci, maglice-ostaci supernova, vjerojatno mlade zvijezde i kvazari.

Kako taj snop u pravilnim vremenskim razmacima prelazi preko Zemlje radio-teleskopi bilježe signal s pravilno razmaknutim impulsima (tako su pulsari otkriveni i otud im i ime).

Pulsari su pak snažno magnetizirane neutronske zvijezde, nastale kao ostaci eksplozija supernovih.

Sve je kruženje tvrde neke religije (objavljene i neobjavljene), tvrde to filozofi i sofisti, opisuju pjesnci, prokazuju prosjaci, dokazuju sateliti i podruguju se pulsari.

Izvori su im npr. ostaci supernova, pulsari ili aktivne galaktičke jezgre u čijim se središtima nalaze crne rupe mase milijune puta veće od mase Sunca.

Pulsari često nastaju u binarnim sustavima koji se sastoje od neutronske zvijezde i crvenog diva.

Budući da pulsari nastaju urušavanjem zvijezde nakon supernove u mnogo manji volumen, kako bi se njihov kutni moment očuvao, rotacija im se ubrzava kao što se okretanje klizača u pirueti ubrzava kada skuplja ruke i noge.

Ovakvi svojevrsni svemirski svjetionici nazivaju se pulsari

Obzirom da neutronske zvijezde koje se nazivaju pulsari emitiraju snažne zrake svjetlosti dok se rapidno vrte, svemirska letjelica koja ih detektira može znati točno gdje će koja zraka biti u svemiru u bilo kojem vremenu, kao i izvršiti kalkulacije gdje se sama nalazi.

Pulsari su male zvijezde veličine manjeg grada, a emitiraju zrake radiotalasa.

- - - - - - - - - - - - - - - - Kažu da se astronomi ne mogu načuditi zašto pulsari (objekti u galaksiji) svakih 6 mjeseci mjenjaju frekvenciju od max. do min. i to za 0.02 % (c = 300 000 km/s, a obodna brzina Zemlje oko Sunca v = 30 km/s) - - - - - - - - - - - - - - - - - Nastaviću, ako bude interesovanja.

Pulsari na ploči su organizirani tako da pokazuju poziciju Sunca, matične zvijezde sa koje je lansirana ta letjelica, u odnosu na poziciju tih pulsara.

Znanstvenici su također ustanovili da se pulsari neprestano približavaju jedan drugome za 7 milimetara dnevno, što također potvrđuje predviđanja Einsteinove teorije prema kojoj bi dvostruki sustav pulsara trebao emitirati tzv. gravitacijske valove u svemir brzinom svjetlosti za vrijeme dok neutronske zvijezde stalno " padaju " jedna u drugu

Pulsari se okreću oko svoje osi nezamislivim brzinama od milijun ili više kilometara na sat, emitirajući pritom elektromagnetsko zračenje u smjeru vrtnje, koje do nas dolazi obično u obliku radio valova

Više o samim pulsarima saznajte u članku pulsari

Te valove još ne možemo detektirati, no za 320 milijuna godina, kada se pulsari sudare (spoje) trebali bi emitirati vrlo jake gravitacijske valove koje bi naši detektori mogli prepoznati.

Dalje prema središtu, kojeg ionako ne vidimo, ali odakle stižu signali, vjerovatno su pulsari.

Pulsari su kompaktne, jako guste, brzo rotirajuće zvijezde sa jakim magnetskim poljem, za koje se smatra da su nastali kao ostatak eksplozije supernove.

Neutronske zvijezde tako su dobile još jedno ime, pulsari.

O pulsarima postoji zasebni članak (pulsari).

Vecina tih zvijezda su pulsari, patuljci, divovske zvijezde itd, a u takvim sustavima zivot je tesko moguc.

Kada su astronomi pretpostavili da su pulsari zapravo neutronske zvijezde koje brzo rotiraju, sve se posložilo na mjesto.

Zasada najbrži pulsari koje poznajemo imaju period rotacije samo jednu tisućinku sekunde i zato ih zovemo milisekundnim pulsarima.

Pulsari većinom imaju veće periode što su stariji, iako postoje i iznimke.

Pulsari ili Cefeide su neutronske zvijezde (znam da jesu one, a za druge ne znam) koje izgledaju kao da se pale-gase, ali im se polumjeri šire i stežu u pravilnim intervalima, otkrila ih je žena Jocellyn Bell i koristi se za mjerenje udaljenosti zvijezda pomoću mjernja prividng sjaja, apsolutnog sjaja i perioda promjene sjaja pa se tako dobije udaljenost